Moderni tramvaj zvani čežnja

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Ako u nekome poezija zamre
šta bi to trebalo da znači ?
Je li ljepota nekih riječi manja
onda kad ne dotiće srce
dok piše..

 

Ako je poezija mrtva
čija Muza si bila
da li to znači
da si i ti mrtva ?
ili ja ?
ili spavaš ?
ili spavam ?

Da li ona može biti
više
ovakva ili onakva ?

 

Kako da je duša u tolikom raskoraku
s godišnjim dobima
i zašto kad je sve cvat
hoće da vene ?

Zna li možda neko
kako se skidaju kletve
i zašto ona uvijek bira tebe ?

 

Pišem, i nadam se
da ne primjećuješ kako okolišam
i koliko me je strah
prostih stvari
i dječijih pitanja
u koje filozofije i svi svjetovi
s njihovim pjesmama i riječima
staju k’o u prazan tramvaj na polaznoj stanici
strah me je
da ih pišem i izgovorim
Jer za mene su svete
i ne želim da se izližu
kao šine pod šarenim tramvajima
jer one, vodilje su
za samo jednom
za zauvijek
i za nikad više..

 

Gdje da te sretnem ? Gdje, da ih ponovo ne izgovorim ?

 

2 thoughts on “Moderni tramvaj zvani čežnja

  1. “Jer za mene su svete
    i ne želim da se izližu
    kao šine pod šarenim tramvajima
    jer one, vodilje su
    za samo jednom
    za zauvijek
    i za nikad više..”

    Star ti kad napišešš baš napišeš.Predobro!!
    Nego gdje si ti?Malo ispariš,pa ponovo procvjetaš hihihiih.

  2. Star,prelijepi iako tužni stihovi…
    “Zna li možda neko
    kako se skidaju kletve
    i zašto ona uvijek bira tebe ?”…to se i ja pitam ! 🙂
    Osmjeh ti ostavljam:)) (navrati češće,nemoj da se “ukiseli” od stajanja:))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting