Misto moje

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Proć od Bure sve do Jaza,

pa do škole i Bijakanje,

srce igra,duša plače…

Kad se sitin starih kuća

nigdi svitla,nigdi puta,

zvoni Kuzme

a mater u polju..

Sada neka druga dica

vele kuće,fureška srića.

Iznikli ka i drača u našemu dvoru.

 

Na Dumbrovu sad su braća,

lipi moji, ljubav naša,

u ditinjstvo bol me vraća…

 

U kužini jedna teća

puno ruku obid čeka,

ćaća je na vr  stola…

Za stol mati sida zadnja,

umorna je ali snažna,

dica joj danas nisu gladna.

 

Misto moje ja te jubin

stare kuće,tvoji judi,

u srcu te nosim,

čuvaju te moji grudi.

 

Škrto čuvaj svoju dicu,

ova nova ča tek niču

jer u njima tinja plamen

naših starih…

 

Ča gledaju nas  s arji….

 

 

7 thoughts on “Misto moje

  1. Lipo si opisa i misto i familiju, osobito mater, brižnu, jaku ženu koja se zna rvati sa životom na kamenu. Polako nestaju te slike, život se minja, minja se i misto,nije više ono iz mladih dana. Pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting