Mir…

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

vjetar sam i gerber sa groblja,
ona mirna posthumna tišina,
ja sam tiha posljednja pjesma,
i vrijeme, što zaboravljeno luta…

pokraj puta ostavljeni kesten,
siva magla ispod žuta svjetla,
onkraj sela zaboravljena česma,
i ona pravedna, nesuđena ljubav…

ja sam kiša sjeverna i jesen,
zadnja stanica kada prođe duga,
onaj ostavljeni polutruli kesten,
i ona umrla, ali prežaljena tuga…

ja sam mir

5 thoughts on “Mir…

  1. “ja sam mir”…posljednji stih savršeno pristaje u ovu pjesmu…jer ja sam ju doživjela kao veliku rijeku što teče beskrajno mirno…toliko mirno da se na prvi pogled čini kao da stoji…
    Predivni stihovi Marko!
    Osmjeh ti ostavljam:)

  2. Osjeća se mir ali i tuga.
    Stihovi kao da čitatelju žele ukazati na ono što možda ne primjećujemo-a trebali bi, na ono što ne osjećamo-a trebali bi, na nešto nenametljivo, što nosi pravu ljepotu i vrijednost.
    Možda autor nije to imao u mislima, ali ja tako to doživljavam, pogotovo druga strofa mi misli skrene u tom smjeru.
    Sviđa mi se pjesma. Stoji uz rame “Dalekoj ženi”.
    Pozdrav.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting