mijena

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Duboko u meni budi se čežnja
Nostalgija izvire u lucidnosti
Nešto me nosi u krivo
Gadljivost je prisutna
Osjećam da sam se opet izgubio
Da sam se udaljio od izvora
Izvora svjetlosti i tame
Od onoga što me tvori
Kreacije same što tinja ispod površine
Dok svijest se budi
Ljudi osjećaju da su siti
Siti života ovoga što ga materija i pohlepa tvore
Nekako se kao probude iz sna
Jednim okom progledaju
Ponekad se i osvjeste
U rijeci što ih nosi
Ne pogledavši obzor
Ne pogledavši dubine
Vide samo vodu koja im do grla seže
I guši ih već bljutava okusa
Prožvakana bezbroj puta
Boje mutne i mirisa odvratna
Misleć da će spasioc doći
Da ih izvuče iz jada i gnjeva
Da im promijeni tu vodu
Kao da su ribe zatočene
Mjesto da se stope u jedno
Jer jedno i jesu
Od dualnosti ispunjene
Od jednote stvorene
No tu kraj nije
Čeka se spasioc
Iščekuje se alibi za sva gnjusna djela
A i nagrada poželjna u nadi sebičnoj
Tobož ga neki Spasitelj zovu
Nesvjesni uloge svoje
A onda kad dođe kraj
Opet vide smrt
I opet u tami gnjevni
Za kostima plaču
Jadaju se svemu
Ostatke štuju
Glupost slave
Licemjere najveće žive
I nikad ne vidješe
Nikad ne pogledaše
U sebe duboko
Kreacija od najljepšeg materijala satkana
Zrači samo jedno
Ta jedna iskra koja izvor čini
Izvor koji postoji da se daje
A ne ostaje začepljen u mržnji
Držan sebično
Ispoljavan u snovima
Korišten u mašti
Nadahnut u mislima
Proživljen nikada
A sve je opet samo površinski jad
Površinski život
Koji nikad svjestan
Nikad probuđen bude i konačno shvati
Da je sve
Samo jedna mijena
Oduvijek prisutna
Eonima utkana
Mijena koja ne prestaje nikad
Kreće i završava
A da nikad krenula ni završila nije

2 thoughts on “mijena

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting