Meurtre rituel de l’homme

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

 

Noću se kasno vraćam kući, po nekoj staroj navici straha od bjeline zidova.
Danju sam uglavnom dobro, onoliko koliko mi neumorna misao dopušta.
Navika ja praznik uma; mehaničko-ritalno gmizanje ka besmislu.
Ne smijem zanoćiti, naročito u hladnim noćima, bez dvije kutije cigareta.
Noć je duga, preduga da bih zurio u njene obrve na horizontu, do svitanja.
Danju sam uglavnom dobro sve dok sam među ljudima, a besmisleno sam.
Noću sam sebičan, više nego danju rekao bih. Noću imam potrebu za ljudima.
Noću sam  tijelo obloženo ćefinom koje osluškuje topot i žamor ljudi u odlasku.

Mehanizam dana je toliko precizan da mu nije ravan ni švicarski sat.
Rituali su kao što je poznato namjenjeni masama. U samoći teško dokučimo
ekstazu bezbrižnosti, kahve recimo. Kahva u stanu, tri u jedan naročito,
isto je što i kahva bez cigarete, ili sexsualno iskustvo preko radia.

Danju sam uglavnom dobro ukoliko posmatram ljude kao dvonoge držače glava.
Ukoliko sam operisan od društvenih formi, (syn i anti) ukoliko sam izdovjen
kao stablo ugravirano u trotoar, utoliko se osjećam uzvišenijim, i lakši mi biva
teški proces fotosineteze. Puno lakši nego li u teškom smogu emocija.

Jučer sam eto sazanao da je smrt bezobzirno hladna prema nama, običnim smrtnicima.
Kao i obično, po nekom unaprijed ustaljenom kursu, koji se nama doima kao slučajnost
saznao sam da je mladića, momaka sa nepunih 22- ije,  izjeo rak.
Kad sam bio mali uvijek bih se pitao kako jedna tako mala, skoro pa bezazlena životinja
može usmrtiti odraslu osobu. Pravdao sam rakovu nadmoćnost fikcijom o njegovoj sposobnosti
infiltracije u ljudsko tijelo. Kad jednom uđe, ne izlazi sve dok onim odvratnim, čeličnim kliještima
od ljudskog tijela ne napravi raku koja će leći raku. Eto tako je bilo i sa ovim mladim čovjekom.
Rak se uvukao kroz nogu, a poslije kopao sve do srca.
Ti ne znaš, prijatelju, kako je meni. Ne znam ni ja kako je tebi tamo dolje.
Ja znam da ti ne znaš da svaku noć postajem ono što si ti sada.

Danas znam, nemaju samo rakovi sposobnost infiltracije.
Danas znam, ljudi su strašniji rakovi od raka.
Kažem danju sam dobro, a svakodnevno čujem i vidim sliku
za naslovnice kakvog humaniti magazina.

20 thoughts on “Meurtre rituel de l’homme

  1. Danas znam, nemaju samo rakovi sposobnost infiltracije.
    Danas znam, ljudi su strašniji rakovi od raka.

    Ademg, ovo je jako dobro. Očito ti leži i ovaj način izražavanja, lirska poezija u prozi. Dobro oslikano psihičko stanje, razmišljanje o životu i smrti, a rečenice su jasne, slikovite. Jako, jako dobro. Veliki pozdrav!

    1. Vrijedi ademg. Iskreno. Vjerojatno je ovaj način pisanja lirkih crtica ono što najbolje leži tvojem načinu izražavanja. Pokušaj neko vrijeme to njegovati, lirsku prozu pa ćeš vidjeti hoćeš li se tu snači. Imaš poruku.:)))

      1. vrijedi možda onoliko koliko nam pjesma pomaže da sebe vidimo u pravom obliku, sva ostalo je manje bitno, hvala mare na ovim divnim rječima, svako dobro
        želim svim “izgubljenim dušama”

  2. hvala marija! danas me pogodio trenutak saznanja da moje “pjesme” nisu vrijedne ljudi, u smislu da nisam pjesnik, već samo neko ko čezne za poezijom. volio bih jedan iskren odg, onako iz neke pozicije vizualnog prijateljstva, korektan i objektivan, vrijedi li moje pisanje ljudskog vremena.
    hvala :)))

  3. Dragi Ademe,mene bi stvarno zanimalo zašto te je pogodio taj trenutak o kojem pričaš?Iz vedra neba ili je bilo nekog povoda…mene jedino pogodi spoznaja ponekad da ljudi nisu vrijedni mojih pjesama jer moje pjesme su moji osjećaji i stvarno poneki ljudi nisu vrijedni da ih čitaju.
    A ova tvoja lirska proza je fantastična! I ne samo ta…sve što sam pročitala od tebe je i te kako vrijedno čitanja!A ako neki ljudi ne znaju “čitati” nije tvoj problem nego njihov!Često ne komentiram tvoje pjesme jer su mi jednostavno prejake da bih uopće znala ostaviti neki suvisli komentar.Pomalo mi je neumjesno na takve tvoje jake riječi u pjesmama napisati samo “Lijepi stihovi,pozdrav”…to mi zvuči kao da pišem komentar reda radi i bez da sam ga pročitala a kamoli razumjela…zato samo pročitam i ostavim da se slegnu dojmovi…a ima ih.I te kako!
    Raspisala sam se..ispričavam se:)
    Topao pozdrav ti ostavljam!:)

  4. trenutak nikad nije iz vedra neba:) sigurno postoji dobro objašnjenje zašto mi te misli dolaze baš sada, budim se sa proljećem valjda 🙂
    mislim da su misli tipa dal sam ovo što jesam slučajnim izborom sudbine ili sam svojih ruku djelo postao.
    drago mi je ako se u nekim rječima mojim napisanim neko pronađe i zateče nad samim sobom, prepozna sebe u mojim stihovima
    zar to nebi svi željeli 🙂
    često puta se pitam, dal je moje pjesništvo puka zabluda, ludilo samoobmane
    možda sam neko drugi, u nekom tuđem tjelu
    sebe ne prepoznajem više, iz godine u godinu
    pozdrav!

  5. želim ti samo reći, svaka čast i neka je sa srećom, možda se i meni nekad taj san ostvari tek mi je 25 🙂
    mogu pretopstaviti da put do toga nije bio jednostavan, ostale su ua tobom mnoge neprospavane noći
    koliko ih još samo mene čeka
    drago mi je faiza, zaista, zadovljstvo te čitati i poznavati, barem ovako, virtualno

  6. nasmija me pitanje, ako si na fb :)a ko nije:)
    nedavno sam i ja počeo, i još uvijek nisam siguran u sebe
    a ljudi će uvijek imati šta za reći bilo pozitivno ili negativno
    pozdrav i čujemo se!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting