(Mjesečeve duge)
Opčinjena duša mirisnog jasmina
rastakala tugu u zvjezdanoj noći,
negdje na osami Njena topla ruka
zaprosila nježnost u njedrima drugim.
Cijele noći ključar mjesečinu krade
ušuškava zrake u baule male
umjesto marame oko njenog struka
mjesečeve duge čežnju izatkale.
(Mora)
U tamnoj noći osamljen spavač proklinje snove,
a zore nema,
nit spasa ima od more snene;
stojiš na mostu maramom plavom
stežeš oči,
u tamni ponor stihove bacaš,
i uspomene…
I ja te zovem,
i ja ti mašem,
i suze lijem,
ne bi li maramu skinula s lica
da prođe mora;
a ti ne čuješ
i preko ćuprije ode s drugim,
a meni ostade marama
i nada da će te Vratiti zora.
(Melečka ćuprija)
Stegni zelene oči
u plavu maramu,
povedi mene slijepca kamenom ćuprijom,
napipaj tiho visinom preko ponora –ne daj me;
tamo na nas čekaju
drugi svjetovi,
tamo na nas čekaju daleke livade.
Za našu ljubav malo je poezija,
za našu ljubav malo je duša – malo je tuga,
za našu ljubav malo su uzdisaji.
Malo je jedan život da se sve to dogodi;
tamo na nas čekaju drugi svjetovi,
tamo na nas čekaju daleke livade…