Matrix

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Boze, hocemo li se vise ikada vidjeti ja i on?!…ostaje pitanje da nas mori s jedne strane…s druge strane nam daje volju za zivot, za dalje…Hocemo li pronaci onaj dodir koji smo kroz igru zivota izgubili, onaj pogled koji zaustavlja vrijeme, onaj osjecaj pripadnosti…Necemo vise biti isti fizickim izgledom ali nase duse ce uvjek zadrzati ona svojstva bliskosti i jedinstva, nase oci i lice prekriveno borama govorice svoju pricu…ali nasa srca zauvjek ce kucati onim istim zarom kao prije mnogo godina kad nismo znali sta je ljubav a tako smo se voljeli…Hocemo li se samo nijemo gledati s smjeskom u ocima ili cemo uspjeti prozboriti nesto, ma kako zvucalo…Ti onako stamen i realan u svom postojanju a ja onako zanesena i u oblacima…U mojoj dusi ne postoji veca bol od ove za tobom..Odavno vec nisam zaplakala, kao da sam postala dio ove provizorne scene u kojoj igram, samo sad dok pisem tebi suze teku i gusi me u grlu…Osjecam te kao uvjek, pored mene eho tvog dubokog glasa i tvoj prodoran pogled zelenila oka tvoga…sanjala sam naseg djecaka, Demiana…sa zelenim ocima i smedjom kosom…i on je daleko poput tebe,neka nestvarna iluzija srca moga…Svaki uspon i pad me vracaju tebi, kao da si iznad svakog bola, osuncan Bozijom miloscu, vlasnik dvaju dobrih srca….Kad budemo spremni za susret, vjerujem da cemo biti skupa, spojeni rukom onoga koji nas je spojio prvi put, samo ovaj put cemo znati vrijednost ljubavi, ovaj put nas nece razdvojiti nista, jer sve ce izblijediti kad me budes drzao u narucju, onako cvrsto i njezno kako samo ti znas…Z.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting