Mamonizam

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Prerano sam shvatio da ljudi rijetko, vrlo vrlo rijetko govore istinu. Pa i kada je procijede kroz sito zuba, oči im bivaju prekrivene velom neodređene, daleke, skoro pa bajkovite tajnovistosti. Mogao sam možda još nekolike godine provesti u vremenu dječije romantike i zapitkivati odrasle:

–          Šta je duga? Gdje odlazi sunce kad svije se noć? Zašto me oči žuljaju kad stegne me u grudima? Zašto se ne smije lagati? Jel Bog svuda oko nas?

–          Zašto se ne vole Ivan i Ramo? Ko je ubio Remzu 93.?

–          Otkud crkva pored džamije? Zašto jedni kažu dobar dan, drugi pomozbog, a treći merhaba?

–          Šta je pozdrav ako nije dobronamjeran?

–          Zašto Fahro vozi jeepa , a Šemo kod Begove prosi, a prve su komšije?

–          Jel isti Bog Suljin i Zlatkov?

 

Mogao bih tako još dugo, dugo, da se nisam ispetljao iz mreže mitova. Ovako, šutjet ću, poslušno, ni disati neću bez opreza, ni hodati, misliti, čak ću se obazrijeti kad se budem skrivao od sunca pod šapom jasena hoćel banuti revizori da mi naplate kartu za korištenje državne hladovine.

6 thoughts on “Mamonizam

  1. Ima onih koje govore istinu- ne gubi nadu.

    Još jedan Bosanac nam piše…a joj…puna Bosna pjesnika.

    Ma svatko pozdravlja kako je naučio, pa šta…zanimljivije je kad je različito, kad nismo svi isti, kad ćemo više to shvatiti.

  2. Najbolje bi bilo kad ne bismo morali razmišljati…a moramo…jer sve nas to okružuje o čemu pišeš…na žalost okružuje nas i na sramotu nam je kao ljudskom rodu.Ne samo kod nas.Svuda.
    Predobar uradak Ademe!!!
    Šaljem ti topao pozdrav od ♥!:))Na kojem god jeziku ga zamislio,svejedno je ako je s obje strane dobra volja i osmjeh!:)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting