Malo, malo čudovište

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Malo, malo čudovište.

Netko se tiho šulja iza mojih leđa

Ja niti vidim niti čujem.

 

Moje uši ne čuju ništa osim buke

pijane barske prepirke i

neke monotone muzike.

 

Oči vide obrise tjelesa;

ruke mahnitaju po zraku,

kapljice sline, kapaju,

pljušte

 

Konobarica je niska i plava,

nokti su joj izgriženi i crni

usne su joj bez krvi, mlada je

 

Netko, netko dolazi

lagano i tiho

Netko u kutu počinje plesati kolo

a konobaričine male sise

svima naplaćuju piće

 

svaka misao u bujici riječi

gubi smisao

Netko se vrzma oko moga vrata,

nitko nikoga ne razumije i

ruke se u šake stišću

 

kaplja krvi pada zapljuvani

prljavi pod

Trnci mi se lagano spuštaju

niz desnu ruku

 

buka postaje sve jača i jača

razabirem grohotan smijeh

očajan plač

uzvike bjesa i boli

 

tjelesa se tuku

konobarica, odjednom u kutu

grize nokte, probljedjela od sraha

 

pitam se, pitam se

tuku li se radi nje

desna me šaka svrbi

 

pogledam u nju

a ono na mojem srednjem

prstu smjestila se i nepomično stoji

jedna mala sasvim mirna

crveno-crna

bubamara

2 thoughts on “Malo, malo čudovište

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting