Malen crven brodić


U izlogu ulice, za šetnje,

Spazih odraz svoje kretnje

U  odsjaju  crvenog metala

Pomalo skrivenog, od stakala

Malen crven brodić tu u kutu leži

Izgleda baš k’o da prkosi sili teži

Nakrivio svoj  pramac prema gore

Od bitaka s valovima zadobio i bore

I ta patina baš mu dobro stoji

Vjerovali ili ne sad, dragi moji

Zaljubih se u taj brodić mali

Pa shvatih da mi kap djetinjstva fali

I otvorih odlučno ja ta vrata

Dok mi srce kucaše snažno poput bata

I pokazah prstom ka tom crvenom brodu

No, baš mi tad’, nešto pogled umjeri ka svodu

A gore, u nizu ogledala stoji,  pa negdje u stranu gleda

Jedan dječak s brodićem u ruci, okružen kristalima leda

Tad  čuh mu glas ja tihi

“Tata, hvala ti” reče, pa se smiri

I u tren taj prepoznah obraz ja

To lice iz davnih, prošlih vremena

Od čijeg se  sjećanja sad još smješi

Tek njegova pusta, starija sjena

2 thoughts on “Malen crven brodić

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting