Magla

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Bježe mi. Bježe mi sjećanja i pjesme i trenutci, osmjesi i pogledi. Bježe i moram ih zabilježiti. Moram si potvrditi da nisam sanjala. Da je bilo tako kako je bilo i nikako drugačije.

Kao da nas je magla, gustoćom, sve više zbližavala i utiskivala svoj vlažan dodir na nas. Nismo progovorili ni riječ. Ja sam vidjela tebe već davno, davno i uvijek si bio tu… tu. Ti si vidio mene, što se mene tiče, te večeri po prvi put. I bilo je dovoljno. Bez riječi, bez razlaganja, bez opravdavanja, bez filozofija i suvišnih misli. Pogled, osmjeh, pjesma. Dodir ruku, uzimanje cigarete, okret glave prema tebi i magla. Magla na ulici malog grada, nepoznata zamagljena lica i magla u glavi. Zavrtio mi se svijet na tih par trenutaka. Pomladila sam se, smijala se, vrištala u sebi, bacala se u tu maglu punu nepoznatog i novog. A tebi tako poznatog i izfuranog.

Odlaziš iz auta bez pozdrava. Zadnje. Bez okreta. I to je u redu. Počeli smo bez ijedne riječi. Nije imalo smisla uništiti cijelu maglu besmislenim i nepotrebnim kao što su riječi.

Detoksikacija je krenula polako, prikrala se sa euforijom. Prvo tvoj miris i djelići sjećanja večeri, lice, pogled, osmjeh, pjesma. A onda je tuga došla tiho i polako, nestvarno jer je nisam ni očekivala.

Sedam dana poslije, magla se dignula. Zasjalo sunce. A meni su ostala sjećanja i pjesme i trenuci, osmjesi i pogledi, dodiri i mirisi.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting