LOVAC NA JELENA

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Noć, na fijuke vjetra dijeli se vrijeme

od fijuka do fijuka po par sekundi

od zvižduka do zvižduka cijela viječnost

izmješalo se u zraku suho lišče

sa kapima kiše sa mokrim snijegom

i gotov ne vidi se ništa samo bijelina

od koje bole oči samo praznina.

On gazi polako vrlo polako

kratkim umornim koracima

onda malo zastane kao da osluškuje

kao da nešto može čuti osim vjetr.

Golu mu glavu več odavno objelio snijeg

brkove vijetar pretvorio u sige .

Pred očima stalno mjenjaju se slike

gori vatra u kaminu i pucketa

miriše jelovina i grije,

zavija čopor vukova i pleše

pleše svoj ples krvoločni

dječak s visoko podignutom petrolejkom

maše  i zove:  ovamo! ovamo!

Onda opet vukovi, pa vatra, pa dječak

dječak koji ga uzima za ruku i vodi

dječak koji ga pita:

Tko si ti čovječe?

on odgovara: Ja sam lovac!

Što tržiš pita dječak

Tražim mjesta gdje ima jelena!

Jelena? ponovi dječak

Pa koliko dugo tražiš ponovo upita dječak

oko četrdesed godina odgovori

on i istrgne ruku iz dječakove i potrči

potrči iz sve snage pred sobom ugleda prekrasnog  jelena pa uspori zastane ko ukopan stane pa pušku s ramena skine

nanišani okidač povuće ,okidač povuće

okidač povuće, okidač povuče

i onda digne glavu pred njim stajaše prekrasna žena i smješi se i smješi se  i smješi

na sav se glas smije

Pa ima li uopče tog mjesta jelena

ima li tog mjesta gdje će doći lovac

gdje neče pucati gdje če samo prići

zagrliti jelena i zadovoljan otići.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting