Ljubavna

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

3

Došao sam na jedan dan,

ostao pet tjedana,

kad vidjeh oči njene –

nepromijenjene –

u mraku i po danu

uvijek iste – i u pijanstvu.

Jedno smo bili,

tako bar govorili,

drugi to nisu vidjeli,

jer smo skrivali

i zbog tog sretni bili.

Ali prošli su ti sati,

večeri u samoći, pred morem

i nebom, sebe ispovijedajući,

jer jedno smo bili,

bar tako govorili;

sebe amnestirajući od svih grijeha,

zlo kao da smo odbijali,

a možda smo samo ista strana magneta bili,

mi i zlo – isto orijentirani,

no, svako prema svom.

Otad, sve se promijenilo,

ali se sad opet vratilo,

‘ko da je sve bio san,

san za sve druge osim nas,

jer mi istinu posjedujemo,

a jedino je neznanje

pravo blagostanje,

ali njega ne želimo, već ljubav –

nestajanje, poniranje i ponovno uzdizanje

na život – ili smrt – po potrebi,

ovisno o rijeci ljudi

kojom smo okruženi.

I sad moram poći,

i moram te pitati –

koliko će vremena proći

dok te ponovno neću susresti,

tvoj nježan glas, tvoj vitak stas,

i nadasve srce uzavrelo, duh oslobođeni,

snagom uma i volje.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting