“Ljubav nema obale(treba znati plivati)”

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Bilo nas je previše,
U koloni dugoj,
Dok sat je čekanjem otkucavao beskraj…
Bilo nas je previše,
U redovima gustim,
Sa željom da pitamo koliko će da traje…

Ostalo nas je (samo) nekoliko stotina,
Koji smo na koljenima dočekali zoru,
Sa pogledom uprtim ka nebu,
Kao da će neko,iznenada,poslati spas…

A znali smo svi (svih nas stotinu i nekoliko),
Da spas je,odveć,samo misao,
I samo želja,nas,davljenika na brodu ljubavi,
Koji smo se,svojevoljno,našli na pučini…

8 thoughts on ““Ljubav nema obale(treba znati plivati)”

  1. bravo sanja,tako neobićna pjesma,realna i samospoznajna..
    A znali smo svi (svih nas stotinu i nekoliko),
    Da spas je,odveć,samo misao,
    sve pohvale..i bez obzira što ja obožavam ovakav stil iznošenja misli..pjesma je za 5.lijep pozdrav :))

  2. Šaka ljudi na brodu ljubavi.Znači li to da ljubav među ljudima kopni, da je ima sve manje,da je izgubljena, beznadna.Da li je još samo pjesničko srce sposobno za takve neuvjetne ljubavi. Pozdrav!

    1. Nije uslov biti pjesnik da bi se našao na tom brodu.Recimo,da je potrebno biti strpljiv da sačekaš,hrabar da prihvatiš,i vješt da plivaš.:))Veliki pozdrav Marija,i hvala na mišljenju,koju uvijek rado čitam.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting