Ljubav koja mijenja sudbinu

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Sudbina je poštapalica za one koji ne vjeruju u sebe,
Samo je oćutala te moje riječi,
Ni sanjao nisam da će nastati takav muk u sobi,
Niti da će one baciti takvu sjenu.
 
A onda je promrmljala,sudbina je sve,
Vodilja kroz sve naše sne,
Desiti se može samo ono zapisano,
Samo ono što je u njoj iscrtano.
 
Na sve to pružio sam ruku i rekao,dođi,
Ostavi sve iza i samnom pođi,
Pitala me zašto,
Zbog ljubavi,eto zašto.
 
U nevjerici se nasmijala,želiš nemoguće,
Da želim nemoguće,
Lud si,dozovi se,dozovi sebe,
Preklinjem te,preklinjem svu tebe.
 
Tad me pogledala tako nježno,
Kao što se gleda smrtnik na izdisaju,
Kao da joj nije bilo važno,
Ono što se naziralo u mom vapaju.
 
Ako nam je suđeno bićemo na kraju,
Ti i ja u svom tom ljubavnom sjaju,
A ako ne bude…i tu zastade,tišina,
Sve je stalo na riječi sudbina.
 
Bila je od onih što vjeruju u moguće,
A ja od onih što žive za nemoguće,
I ako nas je njena vjera  tog trena ubijala,
Moja čežnja se zaljubljeno nadala.
 
Volim te mrakom u koji tonem,
Volim te dahom s kojim mrem,
Volim te srcem što počinje da štuca,
Volim te životom što mi pod nogama kao led puca.
 
Volim te ljubavlju što mijenja sudbinu,
A ne onom što zovu je sudbinska ljubav,
I samo te molim,preklinjem za takvu ljubav,
Neizvjesnu,običnu,bez pomisli na kraj,sudbinu.
 
I ponovo sam joj molećivo pružio ruku,
Pitao,vjeruješ li u sretne završetke,
Vjeruješ li da je ipak bez sudbine moguće,
Vjeruješ li da je nemoguće samnom moguće.

One thought on “Ljubav koja mijenja sudbinu

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting