LEGENDA O AJŠI I NEZNANCU

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Pred akšam niz sokak mali

Lijepa Ajša korak pruža,

Krotka, mila, mirisna je

K’o najljepša majska ruža.

 

Krenu Ajša prema Bosni

Da umije lice bijelo,

Da joj vrelo bistre vode

Pomiluje nježno čelo.

 

Dimije joj srebrom sjaje,

K’o dukati sa jeleka

I k’o ibrik što ga stišće

Njena ruka mala, mehka.

 

Marama na glavi gordoj

Krije kose duge, vrane

Ljepše nego pjesma blaga

Bulbula sa behar grane.

 

Dodje Ajša vodi bistroj

Umi lice, čelo, stas,

Kadli začu iza sebe

Neznani joj muški glas:

 

Iz Dženneta dolaziš li,

Stasita i tako bajna,

Odakle si, pita momče,

Zvijezda li si  s’ neba sjajna?

 

Prepade se lijepa Ajša

Rumen se niz obraz prosu,

Dok  maramom brzo pokri

Mirisnu joj dugu kosu.

 

Nit’ sam zvijezda, nit’ sam bajna,

Progovori Ajša smjelo,

Al’ spotaknu se o dimije,

Namah pade u Bosne vrelo.

 

Krv se razli vodom bistrom

Na obali osta jelek.

Ajša krenu put Dženneta

Da postane rajski melek.

 

Vrisnu momče na obali Bosne

Ponese ga tuga pusta

U vodu skoči,  s’  Ajšom ode

Zagrli ga tmina gusta.

 

© Sandra BAKAJ

 

 

4 thoughts on “LEGENDA O AJŠI I NEZNANCU

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting