La Boheme

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

U kafani punoj sivog dima,uz malo crnog vina i bolni zvuk violina,mojih ubica

pokusavam da se sjetim svake crte tvoga lica

Prije sam to mogao i bez vina,ali vrijeme cini svoje,

ono je bezobrazno,uvijek pozuri da prvo izbrise one vesele boje.

Vazda sjedim sam,daleko i od onih sto kazu da me vole

Ovako mi je draze jer violine jos vise bole.

Bar sam siguran da se niko nece obradovati mojim suzama,

A njih se ne stidim,pustim ih da teku,necu da ih brisem

Nek teku preko cijelog lica,u ime one zbog koje sam poceo pjesme da pisem.

Poneka se odvazi i predje preko usana,tamo si i ti jednom bila

Tih nekoliko sekundi bio sam sretniji nego ikad,ostvario se svaki san,imao sam krila.

Zasto se sjecati neceg sto nema sanse da se ponovi,realnost me zove sebi

Ali tako mi svega,sve dok te vrijeme skroz ne ispere,za ovim stolom pjesme ce se pisati samo tebi.

2 thoughts on “La Boheme

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting