Kvazimodo

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Pjesma se, kao bolesna ptica zacvrkutala
U odjeku upaljača kojim sa zapalio cigaretu pred spavanje.
Pustio sam uažrenu rijeku misli
Pod mlin sjećanja, da samelje san.
Stari dobri san.
Gdje šaren albatros vjetru života prkosi.
Gdje zveket prvog i posljednjeg poljupca
Odzvanja na sreće tankoj osi.
Misao, kao leptir, nečujno doleti
Do užarenih njegovih grudi, i nestane.
I postane ono željeno
Živo i goruće srce.

Pjesma se, kao bolesna ptica zacvrkutala
U odjeku upaljača kojim sam pripalo cigaretu pred spavanje.

A pjevaju moju pjesmu nevidljiva drva
I zemlja crna, i šar planinac ispod prozora.
Dugo je već pjevaju, nijemi pokreti, ljudi, žena
Sjena iz noćnih mora spodoba.
Pjevaju je stare pjesme, i tišine u modoroj noći.
Pjevaju je zelena brda dodira, i svjetlosno dodirivanje zvidjezda.
Pjevam je i sam, već dugo, nečujno, pod kožom krvi,
I još dublje, gdje teče tiha, ponornica, stihova misli.
I tužno pjeva brate, sestro mila.
Tužno tugaljiva nota se sliva
Ko mlijeko iz dojke majke samoće, Tuge.
I pjesma pjeva o sebi u plačljivom odjeku
Bolesnoe ptice.
Pjeva kako se krila, ko stidna nevjesta
Pred zaovom , bezbožnom Požudom
Majkom Uzdaha.
Bolnog i iskrenog, pahuljastog i lažnog.

A sad mi zvone zvona, sa kule opomene
Ta, život je besmislena tlapnja
Bez ljubavi, odzvanja Kvazimodo.
A ona, lijepa Madam Bovari, golih kukova
Pleše nad mojim srcem i nogama.
I vuče me u crnu matricu novog začeća
Gdje ćelava glavica nove pjesme raste.

Ko zvonki cvjetić u proljeće
Kad ptica ga nadlijeće
Da ispije njegov sladak plod
Zvoni u meni bolosene ptice glas
I on živa je, krila širi i spušta se
Na suho gnijezdo papira
gdje bezgriješnim začećem
rađa novo ptiče.

2 thoughts on “Kvazimodo

  1. …Zvoni u meni bolosene ptice glas
    I on živa je, krila širi i spušta se
    Na suho gnijezdo papira
    gdje bezgriješnim začećem
    rađa novo ptiče….
    pozdrav

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting