Kukavički tužna pjesma

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

A bile su neke oči suzne i dok je sreća svirala himnu
spustile kapke teške od nesna
i birale nesreću mirnu
gledajuć bića pjana od sreće
ustreptala
bijesna…

A bile su neke ruke tužne u moru drugih pruženih nebu
svjesno spuštene na papir tuge
gdje slova su tiha
i na pola stiha
rasplaču mjesec…

I nečiji korak namjerno sitan voli sjetne gažene staze
jer tamo je i sitan bitan
i klonulo izbjegava pomahnitale glave
što vještije mislima gaze
nego je cipelama uspio iko ikad…

I neka pjesma svaku noć plače..
Što svijet više gori
plače sve jače
i uzavreloj krvi smeta
pa pljune na nju grohotan smijeh
koji sretan šeta
ka svom opojnom centru svijeta.

Pljuni na nju i ti što ti je jasno
da dišem tiho jer nesmijem glasno
dišem tiho jer ne smijem glasno
pišem tiho jer ne smijem
dišem jer pišem tiho
ne smiem glasno
ne smijem…

3 thoughts on “Kukavički tužna pjesma

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting