Kuca oplakana

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

 

Kuca oplakana , bivsi moj raj ,

suze se sjete , na papir kanu i napisu stih taj

Bole me stare rijeci blijede sveske ,

napisane drhtavom rukom bez greske

U oku suza nevidljiva ,

davnom krvlju obojena , ne zeli napolje , za druge nije zanimljiva

Ne dotice ih , sta se krije iza pogleda zamrznute vatre ,

kad bolno mirni ne mogu da shvate

Taman mislim proslo je , opet jave se voljeni ,

kao boginja ljubavi savrseni , nece biti preboljeni ,

Spokoj taj ponekad pronadjem , kad vidim tudje greske ,

to mi je u glavi , dok po vjetru lutam pjeske

Zlatna proslost , djetinjstvo drago , nagovjestava cudno zlo ,

same misli , strasne , burne u tijelu , ipak tiho me bace na tlo

Znam grijesim previse , mrznju u sebi krijem ,

premalo je izadje , mozda zato pijem

Sputan bezbroj puta , bez kaputa u oluji ,

nemirni duh izgubljen , dok zlo venama struji

Oni tvorovi , zlobni k’o hijene , smiju se sa strane ,

u tom vidu sam slabic , al’ kad im pridjem to stane!

Previse zbunjenosti , u mjeri me jaca ,

ne slusam i ne gledam , muka mi od traca

Crno i zlatno povezano kratko , ubija me stalno

vampir krv mi ispija , zube ne pusta , zasto je to stvarno?!

Treb’o bih da letim , a ja cesto padam ,

pomalo sam kriv sam , cemu se ja nadam ?!

Sa svih strana ratiste , krv prosuta nije ,

samo iz mog srca , tom tugom krv lije …

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting