Kruh i hljeb

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U sjećanju s njom je rasla
maslina i loza, miris mora,
ognjište i vatra, kamena kuća
od bjelokosti bjelja, izvana topla
iznutra svježa, prepuna hlada
ostade malo od sjećanja sada
al’ podojeno mlijekom roda
živi k’o miris tamjana i srca ploda!
Neki kamena ne vidješe ni maslina
al’oči njene zapamtiše, tišinom rasle
gledajući nizanu i stado kako pase…
Ostala je u tijelu stasita, čvrsta
lice lijepo i otvoreno, u mladosti zavijeno
maramom bijelom i glasom milim,
ni glas podići nije znala Bogu bliska,
a da nije znala, živjela je život skroman
s patnjom i suzama, bol trpila silni…
Kroz nju ostade predak živi i ova
pjesma zapisana njenom pokoljenju!
Bit će kamena, maslina i ljubavi
zauvijek i do vijeka, ni jedna mržnja
pokolebat neće! Isus reče:“ Molite za
neprijatelje svoje“!
Sklopite ruke  pogledajte bližnje svoje,
bližnje po rodu, po svakoj lozi bliskog srcu vam,
volite braću svoju po krvi i nebeskom carstvu,
kroz riječi njegove, pravednici ostaju u Bogu svome!
Zavolješe svoju zemlju srcem, dušom
kruh i hljeb grizoše od pamtivijeka…
Ljuljala ih kolijevka Plava, grila Panoska ravnica,
bijelo stado prede svoje misli od postanka
i poroda junačkog svoga: kamen, njiva, prag
živ je – tijelo prahom posta, zemaljski tragovi
vode kroz uske kamene staze ružmarina,
bosiljka iglica i loza, spletenog suhog drača,
ljubeći svoju zemlju stoljećima slanu od suza
ostade krv iskapana s glatkih bridova mača
Ljubav vječna izrasla iz patnje, vrtača i plača!

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting