KROZ NASE ZIVOTE LJUBAV SJA I BLISTA

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

I.
Ljudska je dusa
perivoj najraskosnijega cvijeca
u cijim se alejama svjetlucaju djurdjice
kao kapljice izvora gorskih
kao biseri iz skoljaka morskih
kao zavjetni sapat, neokaljan i cist
koji srodne duse jedna drugoj daju
kroz trnje do zvijezda — zajedno–
zvjezdano –traju… traju…

I kad to drugi nitko ne zna
djurdjice u perivoju dusa znaju.

Te ljupke glavice, njezne
kao pahuljice u prosincu snjezne
sapucu tihano, necujno, tajno
moc je Ljubavi — ono nesto– trajno,
Ono nesto– nenametljivo… nekazano
al’ kao dragulj blistavo i sjajno…

II.

Ljudsko srce je riznica
neprocjenljivih dragulja
medju njima Ljubav najsnaznije svijetli;
u zivotu ljudi, taj se dragi kamen
u bezbroj oblika cudotvornom snagom
od kolijevke do groba , sam od sebe stvara.

U krosnjama cempresa
nad humkom Majke mile
Ljubav je elegija zalosna i njezna.
Na raskrscu , kad ne znamo kojom stazom poci
u zvijezdi dalekoj, Ljubav zatreperi
i put nam osvijetli u najcrnjoj noci.

Brod nas se cesto o grebene razbije
u casu se na DNU NADJEMO… utapamo…
iz zagrljaja smrti Netko nas istrgne
Netko komu je do nas jako stalo
Netko tko nas trajno, nesebicno voli
Slamku spasa nam pruzi i zivot nam produzi…

U svemu oko nas Ljubav sja i blista
Ona je dah neumrlog Krista.

“Rijeka bez povratka”
17. prosinca, 2019.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting