Kroz korake mašte

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Korak za korakom ispisujem na staroj cesti gdje su nekada plovili fijakeri i vranci i gdje se ispod fenjeraških lampi igraju sjene. A ja omotan snom o dodiru naših nagih tijela, mjesecu kradem vrijeme igranja sa nekim davno zaboravljenim zvijezdama.

Jesen je.
Crvenkasto lišće me prati svojim ritmičnim šumovima. Čujem tvoje ime u vjetru. Samo rijetki noćni tramvaj poremeti rapsodiju noći, ali samo na trenutak kako bi strune mojih violinskih čežnji ponovo zazvučale poput orkestra snova. U daljinama mirišu snjegovi.

Zima je.
Uskoro će se omotati oko našeg grada i ledena će ljepota svojim kristalnim sjajem dočekati nove pupoljke i zelene oaze mirisa, a mi ćemo do tada, draga, među perjem i jastucima isplesti nova sjećanja užitaka.

Proljeće je.
Lice ti je ispunjeno žutim suncem i smiješkom zadovoljstva. Držiš me za ruku dok letimo obroncima šuma iz kojih dopiru vilinske arije. Oteli smo sreću iz okova zaborava. Stara trešnja je zelenkastocrvena.

Ljeto je.
Bonaca se stopila sa ritmom našeg dana. Tvoju ljepotu prate uzdasi što su nošeni jugom. Čak te i oni rijetki oblaci slijede uz zborove cvrčaka. Tvoja kosa je poput mora zlatne ravnice.

Jesen je… još uvijek.
Još uvijek koračam ulicom snova dok igraju se sjene ispod bjeline mjeseca.
Tramvaji i dalje voze, a jedan je i moj.

Baš kao i ti.  

2 thoughts on “Kroz korake mašte

  1. PIPPO SUPER TI JE OVA ”PJESMA”
    MOJE POHVALE
    GODIŠNJA DOBA SVA SI NABROJAO A KAO DA JE JESEN U NAMA

    Jesen je… još uvijek.
    Još uvijek koračam ulicom snova dok igraju se sjene ispod bjeline mjeseca.
    Tramvaji i dalje voze, a jedan je i moj.
    Baš kao i ti.

    JUTRO
    SFD

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting