Krik

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Zvonjava sa staroga zvonika

Poput rajskih melodija

Poput vala na vodi proljetno prati stope cestom

I čovjeka što sretah na putu

– spotaknuta o sanje i omamljena rujnim vinom –

Ne upitah za tlapnje pustoga duha.

Znoj na čelu što se pokušava skriti

I blijede usnice u utopljenoj svijesti

Jer svaki je idući korak teži,

I svaki je izdisaj mučniji

Na putu od htijenja, od primoranosti

Na stazi od plača, od histerije

Na cesti od kamena, od buke

Počuj svoj vapaj za vodom,

Ne ogluši se za što si rođen!

Jer bol će ti izbrisati lice;

I bit ćeš gori od životinje proklete na planini divljine.

Vezan koncima izgubljenosti i mizerije,

Pljunut ćeš na zapovijed pogansku i svetu

I past ćeš u prašinu…

Šaptom će ti sjena biti izbrisana, i imena svoga znati nećeš.

Zvonjava sa staroga zvonika

I trenutna misao u džepu

Poput grimase života što kriče u pomoć.

One thought on “Krik

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting