KRALJEVSTVO ZABORAVA

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Istrgni stranicu dnevnika

dok budu se jednom tvoje ruke

milovale s uspomenama.

Neka to bude ona stranica

na kojoj ni nije pisalo puno,

tek možda da kiša je neumorno padala

i tuga se neka u zidove uvukla,

kad ništa se taj sjetni dan

važno dogodilo nije,

nigdje i nikome,

pa ni tebi u tvojim

izlizanim zidovima tuge.

To će biti onda jedan od onih dana

koji svi zaborave,

pa tako živeći u zaboravu

i sam dan postane zaborav.

Da… baš tamo

odvedi me kočijom vremena

i okruni me kraljicom

tog zaboravljenog dana,

koji i tako nitko ne pamti,

pa neće ni mene primijetiti,

nikome se neće moja kruna svjetlucati,

ničijim poljanama uspomena

neće odzvanjati moj lik.

I tamo se možemo voljeti,

suncem i oblacima,

tamo me možeš nositi

u naručju kasnoga jutra,

tamo možemo prošetati

izgubljeni u zagrljaju magle,

tamo tiho ću zaspati

na jastuku tvojih nježnosti.

I onda opet jednom

u tišini noćnih treptaja

samo ti ćeš znati

zbog čega se smiješiš

kad budeš listao sjećanja

pa nađeš to mjesto

otrgnute stranice dnevnika.

19 thoughts on “KRALJEVSTVO ZABORAVA

  1. Vila, mogu se potruditi, no opet ne znam da li ću uspjeti opisati emociju koja se u meni rađa kada čitam tvoje stihove. Sve je tečno i nosi me točno onim putem kojim želim ići … završila si pjesmu toliko dobro sve zaokruživši u jednu cjelinu da sam i više no zadovoljna 🙂

    Ima nešto u tvojim pjesmama što mi je posebno privlačno. Smiruju …

    Lijepo te pozdravljam !

    1. Drago mi je da moji stihovi na tebe tako djeluju…tvoje pjesme su vrlo snažnih izraza, nekako moćne, pa se i ja u njima često nađem, volim tvoje kontraste i bljesak emocija u njima…vidiš,svi mi imamo nešto lijepo za druge,a i oni za nas…i neka tako i ostane…
      Najljepše te pozdravlja ♥ila!

  2. Ponovo mi fale riječi da opišem ovo savršenstvo ,naježila sam se čitajući odmah me podsjetilo na moj davno zaboravljen spomenar.Hvala Vilo na zvjezdanoj prašini kojom nas posipaš.Pozzzzz.

    1. Hvala na komentaru i čitanju, poznat mi osjećaj kad i mene nečiji stihovi tako ostave bez daha…a ima ih puno takvih… i nek ih bude još…
      Veliki pozdrav i ugodnu jesensku noć želi ti ♥ila!

    1. Hvala mila, volim kad nešto nije u fragmentima, kad je cijelo i zaokruženo, kad ne moram tragati za dijelovima koji nedostaju…sve,osim zagonetki:) pusa od ♥ile

  3. Dok smo pred dverima znači da postoje, znači da se može ući, znači da prolaza ima…da nije uzaludno ni čekati…a raskoš možda ni nije raskoš bez onoga tko to ne prepozna kao raskoš, kome je to opustjelo stablo jesensko… Hvala ti na toplini srca:) ♥ila

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting