Kostur

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Povuklo se more gdje bijeli
greben sniva, ogoljela rebra
sitni pijesak giba, u tišini traje
koliko vječnost živa, s trsom
kruhom i vodom zemljo mila

Porubu plavom poderano vedro
al’ živi u čovjeku ono bilo jedro
što ga vaja, od roda svoga stvara
dano je da se pao čovjek kaje
al’ bez istine Božje samo kostur traje

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting