Kosti ili Pjesma o neprežaljenoj Ljubavi

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kosti s neba padaju,
Kao lišće ujesen.
Ljudi u čudu gledaju,
Dok kosti se redaju, redaju.
.. ..
A on čeka da bude uznesen.
.. ..
Njegove kosti su to bile,
I sad samo čeka da ga prime
U onaj svijet gdje su dobre vile
I gdje vladaju onozemaljske sile,
Ni o čem drugom on sad ne brine.
.. ..
A ja…
Ja ga razumijem totalno
Jer bio je moj momak
Joj, baš me bio smotao
I desio se taj pomak
.. ..
I postadosmo par mi
I saznaše svi da smo zaljubljeni.
Ali, došao je taj dan
I on morao je otići.
.. ..
Srušio se naš divan san
U nepovrat otišao jedan dan
I sad plačem sama, sama u svojoj samoći.

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting