KORAK BLIŽE

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Širom otvorenih očiju

pratim kretnje tvojih

usana kojima izgovaraš

najobičnije riječi na svijetu,

a meni kao arije zvone u glavi.

Utrčao si u svaki moj udah,

kao dijete koje krade trešnje

iz komšijske bašte, brzo i nečujno…

lepršavo,

i tu ostao.

Srce si mi za korijen onog drveta vezao,

i tako te sa svakom kišom volim više.

Daj!

Prospi me kao umor nesigurne korake,

razularenim mozgom mi napravi red,

progutaj tu smiješnu sumnju, ma kako gorčila,

umiri puls, otopi led, osvani sumrake…

Nije teško…kad probaš jako.

Kao jesen vatrenih boja u nekom starom akvarelu,

žuti list zalutao na Knezu,

zalijepljen na djonove mojih mokrih cipela,

kao prašina na zaboravljenoj fotografiji,

kó dječji prsti u medu

kó bol sa suzom

dugme sa bluzom

– ja sam zauvijek sklupčana uz tebe…

U špaliru šporkih riječi

vrtjela te po glavi

kao neku staru melodiju

što se lijepi za čula i grije srce…

Uvijek ti se vraćala,

k’o grijeh grešniku,

k’o lopov zločinu,

k’o dijete igri.

I uvijek se iznova skrivala od tebe…

Odbjegli zvon smijeha

poput neukrocenog zmaja

zalutao po prevojima

naših pogleda, koje smo skretali

da ne bismo progledali istinu.

Pokorila me tuga.

Umorila.

Na tren me osvojila,

al’ ja sam u ringu do kraja.

I tek da znaš…

Možeš svanuti i mozes zaći

možeš otići i opet se vratiti

možeš me umoriti i sasvim me slomiti,

i možeš onda sve to ponoviti..

Bez straha, dok prkosim sopstvenoj sjeni,

meni u srcu zauvijek

marširaš u ritmu najludje muzike

čiji eho ne jenjava…

Nikada…

I koliko god daleko otišao,

da l’ znaš –

ti si za korak bliže meni…

One thought on “KORAK BLIŽE

  1. (Utrčao si u svaki moj udah,

    kao dijete koje krade trešnje

    iz komšijske bašte, brzo i nečujno…

    lepršavo,

    i tu ostao.)
    prdivno kao i svi drugi stihovi nam dani.:))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting