Kroz otvoreni prozor noći
Lice mi peru kasne kiše proljetne
Jasno i glasno čujem bol
Kako češlja i miluje
Ritam mokrih otkucaja
Ispod zvonika hladne utrobe neba
Duboko u sebi
Koračam iza jeke
Što podmuklo rubi
Oštricom zaustavljenog trenutka
Crnobijela cvjetanja neizgovorenih riječi
Na grubim zidovima tjeskobe
Iz naručja prijetnji
Iskradaju se oblaci teški
Ruku pod ruku
Putuju sve dalje i dalje
Provlaće se i zalijevaju
Vertikale i horizontale
Ispod srušenih mostova sna
Dok mi lice peru
Kasne kiše proljetne
Nestaje osmjeh djeteta u meni
A svježe rane umornih oluja
Otvaraju se i zatvaraju
Sa posljednjim otkucajima zvonika
U mračnoj utrobi neba
One thought on “Koračam iza jeke”
Odgovori
Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.
kao i uvijek,u opisima si tako detaljan da imam osjećaj da i meni “lice peru kasne kiše” :))) ljubim tvoje stihove…