Kora

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Sadašnjosti nisam dostigla još nikada,

niti prije, niti sam joj sada ravna

jer mi ona najbolje od svega ispada

pa ja osjećam se kao da sam pradavna,

 

vječno živa i nekako zalutala

u znanstvenu fantastiku, vrlo ugođajnu,

koja mi je jasno prošaputala

da sam samo prošla muku porođajnu

 

i do savršenstva dospjela

kada sve je uvijek više no što sanjaš,

kao kad uključiš žaruljice jela

ili kao kada nekom bol otklanjaš.

 

Sve je stalo što sam ikada poželjela

u taj skromni bogat mir,

što sam najboljemu prijatelju htjela

i što puštala sam daleko u svemir.

 

Najljepše je to što mladost moja traje

kakvu gledala sam svuda naokolo

kako svima obilato svega daje,

proizvodi pučje presretno i oholo,

 

a mene drži lagano na ražnju;

kao da sam sišla silnom gorom,

zauzela najdražima preveliku pažnju

pa sad gledam “Prohujalo s vihorom”.

 

Nema toga sna kao što je moj trenutak,

kao što je mojih pet minuta

za koje ja ne znam dati nikakav naputak.

Raspala se kora patnje, debela i kruta.

17.12.2014. 18:23

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting