Kob

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

 

Kom čarlijaš k’o vjetarac
na biljegu vrata čijeg
– znaš li da sam
u grijeh’ besmrću
skapavao od nepija
tvog pletiva i srećan bio
na prsima gdje kopnio
urastao kao zanoktica
Kom to dahćeš,pod prozorom
kobna kom’ si trsko crna
ko ne biva ,kad s nebiva
spustiš se u šušku noći
– ko kob vrana paučina
od lijepaka smreka crnih
Pomoli se na prozoru
i razapeću te ko zvjerinju kožu
medju obale dve najdalje
kad prosvijetli od istoka
zor ljubavi,nek te razdre u komade

2 thoughts on “Kob

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting