Kišno jutro

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Pada kiša kap po kap,
nebo se rastužilo,
svoje hladne suze
na nas tužno prosulo.
Jesen je, kažu,
umire priroda nečujno,
šarenim bojama
svoju dušu predaje.
Trebam li i ja plakati,
obući crninu
i čekati vedar dan,
sunce da me ugrije?
Jer u meni je procvalo
najljepše proljeće
i širim ruke na kiši,
osmijeh lice krasi.
Nek’ me nebo orosi,
radost neku zalije,
volim te, kišo,
jer volim sebe.

19 thoughts on “Kišno jutro

  1. Prekrasno LoLa, na kraju si napisala :
    volim te, kišo,
    jer volim sebe.
    Točna definicija života, onaj tko ne vole sebe ne veli nikoga drugog. Osmjeh za pjesmu :))

  2. @Dinko
    Tako je, prijatelju. To sam htjela reći. Ja inače ne volim jesen, ali kad u meni sve štima, volim cijeli svijet, pa i jesensku kišu. :)) Hvala ti.

    @Danijel
    Hvala i tebi na čitanju i komentaru. Lijep pozdrav.

  3. Posljednja dva stiha su me iznenadila. Ali ugodno 🙂 Ne znam, možda u meni nešto nije kako treba, ali ja nisam nikad voljela jesen. Makar priznajem da tu i tamo uočim ljepotu boja jesenskog lišća. 🙂

  4. Vrlo lepa pesma, posebno za ove jesenje dane ali i za svake kišne kapi. Pesma odiše posebnom paletom boja i jako se oseti nailazak radosti:

    Nek’ me nebo orosi,
    radost neku zalije,
    volim te, kišo,
    jer volim sebe.

    Srdačan pozdrav.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting