Kišna srijeda

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Kapi  kiše .. na prozoru..

liju svoje suze ..hladne

jesenje kiše..

Ne volim jesenje kiše, ne volim nebo

da plače.

Ne volim suze na prozoru

na tvome obrazu

u mojoj duši.

Ne volim kap koja udara koja

mi neda  da sanjam..

Koja me razbija…polako

kap po kap..

Ne želim stalaktite u svojoj

duši ..podzemne lepotice .

Treba mi sunce …plavo nebo

da poletim visoko…

Da doletim tamo, gde me

niko ne čeka i niko se ne raduje,

mojim rukama i osmjehu.

Ptice ne lete sada

stoje na ogoljenim granama

pokisle …tužne..

Znam,da sam ptica savila bih i ja krila

zagrlila tebe pod paperje meko

dala ti toplinu tjela svog.

Neka svraka preleti tek

da ukrade …sjajni sat

sa ruke nečije …

Ne volim kradljivce..koje te vrebaju..

što traže neko drugo vrijeme…

kao ovo je uludo potrošeno.

Vrabaca nema …

Grane njišu  poslednje listove

ogoljene …

Nisam ti ja za jesen niti za plačljivu

kišu …

Poredjaču svoje kišne dane

ukrašću osmjehe koje sam ostavila

baš za ovo vrijeme.

2 thoughts on “Kišna srijeda

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting