Most

Ne govorim o mostu od kamenja i stenja, ni od gvožđa i čelika iz modernih vremena. To ćuprija nije koju prolaznost menja. Ipak, svih prolaznika čuva urezana imena. To nije most koji obale dve spaja, svrha mu nije narode da miri. Most postojanja svetove da razdvaja, a ne vidike preko horizonta da širi. Ali voda teče pokraj tih večnih stubova, tiho i sporo, gnostički tražeći svoj put. Ne znajući šta je čeka preko rubova hvata se za niti koje kroje tog mosta skut. Umesto kobnog pada u ponor prazni postaje…

Nisam dovoljno zreo

Nisam dovoljno zreo Za raskideonih tromesečnih,ali ni višegodišnjih,površnih veza. Za odustajanjeod ljubavi. Za prihvatanjestvarnosti,koja mi govorida treba da joj se povinujem. Za bežanjeiz zemlje,koja polako,ali sigurno,propada. Za žrtvovanjesvog detinjstva,kao Avram svog sina,na oltaru zrelostii u čast prebrzog odrastanja. Za bezuslovnu predajusvakodnevnici,koja me budi ujutru,pre devet,novostečenomradnom navikom.I uveče me uspavljuje,pre ponoći,kako bi me odmorilaza naredni,svaki dan. Za dnevniku pola osam. Za neigranjesa ostalom decom,koja me čekajuu parku nezrelosti. Za iščekivanje decekoju za ručice vodeneki drugi roditelji,dok ja svoju još uvek nemam. Za izdržavanjediktaturenametnute očekivanjima. Za izbegavanjekvarnih udaraca,koji najčešće dolazeod bliskih prijatelja.…

Kamen

Sjedi i odmoriumoran si putniče,reci što te mori?bat srca čujemzvijezdama se vodišu procijepu noći svijetle snove lovišsjedi putniče, odmoritu sam, stijena živau djeliću menebit je svakog bića;srca kamenih imaali past će kiša, a cvijet promoli glavuizmeđu mog krilazaklon čvrstog tijela,krhkog cvjetnog bilaOdmori se putniče,I planine se umoreod vremena i kiša –zaplaču, al’ srceje veliko putničei kad kamenom putove poploče …

Sokola let

Oko što poleti visoko gnijezdo svoje pazi ispod grančica svitih iščijanog perja traci griju srca sićušna u snazi grom tišine oluju razbi klikće iznad polja sokol klikće svoje mlade snaži brda, šume dolovi i voda razlivenog plavog svoda niču jutra i žitna polja sokola podiže srca volja da obiđe okom rodna polja  iz krila pera, leta sloboda

Linija tanka

Slušaš li glas njen, u srcu je raspeta prije nego ispališ rafal ubojitih riječi k’o puška napeta važi težinu njenu, ranit ćeš koga voliš zaći u zamku grijeha u jazbinu duše i tijela; tišinu šutnjom zapetu, što li će ostati od nje od zavjeta koji je dala – šapat nečujnog glasa? U kamenu je zapisana prigrli istinu, riječi spasa!

Kruh i hljeb

U sjećanju s njom je rasla maslina i loza, miris mora, ognjište i vatra, kamena kuća od bjelokosti bjelja, izvana topla iznutra svježa, prepuna hlada ostade malo od sjećanja sada al’ podojeno mlijekom roda živi k’o miris tamjana i srca ploda! Neki kamena ne vidješe ni maslina al’oči njene zapamtiše, tišinom rasle gledajući nizanu i stado kako pase… Ostala je u tijelu stasita, čvrsta lice lijepo i otvoreno, u mladosti zavijeno maramom bijelom i glasom milim, ni glas podići nije znala Bogu bliska, a da nije znala, živjela je život…

Šaptao mi deda

Od ranog detinjstva, šaptao mi deda.Dobrota sine to je mera, ljudskosti svih.Svi smo mi Božija deca.Što kradu čari života i pretoče ih u stih. A verovao sam ja, ta deda valda zna.Pa stariji je on, a ja mladi konj.Jer ćud je čudna kada stariš ti.Za smisao života, tad se uhvatiš. Problema nikad dosta, dok si mlad bereš bostan.A onda se kraju približiš i shvatiš.Da uzalud nije bilo i vidiš.Kad pokolenje je novo stiglo. U amanet ostaviš, nasljedniku se odužiš.Rečima Svevišnjeg, što odabra baš tebe.Da sećanje ne pere i svakim danom,…

Atom

Tebe zove moja bol Izranja kao olupina Iz noćnih mora I šapuće mi Pogledaj me Držiš me za ruku I vodiš kroz Fragmente svijesti Ne vidim ti lice Pogledaj me U sjeni nereda U sjemenu zlaDijamantna je soba ogledala Tu atom dobrote sja Pogledaj me

Pitanja

Tko sam ja? Prečesto se pitam… Tko sanja moje snove postojim li ili samo umišljam… za što me veže ovaj svijet? Bez daha tonem, patim, a stvorena sam da letim… Odlučujem li ili dvojim drugi kroje moju sreću? Hoću li reći ili neću? Želim stajat, drugi me vuku u padu, hoće li moj glas se čuti? Hoće li mi netko pružiti ruku? Želim živjet, želim letjet zaboravit sve u dubini zaborava Srca vinut se Tebi, raskinuti lance Krvavim ranama liječiš me želim živjet, predat se. Okreni se, ne gledaj iza…

Kao Isus

Uskrsnuo je baš kako je rekao, vječnu slavu pobjedom smrti je stekao,najveću žrtvu za nas je podnio,prije nego se Ocu svome vratio.Njegova beskrajna ljubav nam ostaje,i utjeha jer od nas ne odustaje,neka ih jedni s drugima dijelimo,dok zajedno po ovoj zemlji hodamo.A kada nas On pozove k sebi gore,moći ćemo reći u cik vječne zore,spokojni na svjetlu, pred licem Boga:”Ko nas Isus, ljubili smo bližnjega svoga.” 

Uspeh

Uspeh je toVideti, čuti, dodirnutiOkusiti, omirisati,Ali uspeh je jedinoSaznati.Skinuti taj veo obmaneTaj dimenzioni prikazStvarnosti nestvarne.Osetiti se celim, potpunimOsetiti se božanskim. Kad bismo mogli,A možemo li? Živeti van čulnih predstava,Poimanja stvari,Bez ograničenja, slobodno,Ali tu smo gde jesmoDa ne možemo saznatiPa boliMuči nas to,To što boli.Dosegnuti stvarnost,Ne možemo je dosegnuti. Kad bismo mogli,A možemo li? Kad bismo mogliDa saznamoVan naših čulnih ilustracijaI poimanja stvarnosti,Zatekli bismo naše dušeKoje spokojnoSa kikotom spasaU neshvatljivoj harmonijiIgraju valcer na zvezdanom nebuUz očinske tonove božanske muzike. Eh, kad bismo mogli,A možemo li?

Haljine

Haljina je napustilaVelikog GospodaraKada je na zemlju pala,Razderana ili stara.Gospodar, Go i VelikiSašio je drugu haljinu,Belu, svečanu, blještavu,Da u belini i sjajuIde u svoje Carstvo. Veliko je CarstvoGospodara haljinaU Njega samo ulaziHaljina čista i očuvana.Razderane i kaljaveOn saši i opra.Od te velike gomile krpaStvorio je druge,Što je mogao bržePa ih posmatrao marljivoKoliko mogu da izdrže. Slepe haljineNe znadoše ništa o tome,Zamrzeše jednu druguPri pokušajimaDa se Gospodaru dodvore,Ali On vidi i znaKoja haljina mu najbolje paše,To je haljina jaka, čista i lepaKoja se u belini i sjajuU Njegovom Carstvu na Njemu…

Barjaci Svetoga Vlaha

Barjak se povija pred crkvom Svetoga Starcačaste i štuju Svetoga Vlaha parcaleprša svila kroz ariju, barjak zrak siječei čuješ ZdravoMariju i miris Svijeće Toke i dolamica brkata licabarjak se vrti ko krilim’ bijela pticatriput se Svetom Vlahu tada pokloniu svoj nas zagovor o Parče mili sakloni

,, ONA MENE NE PREPOZNAJE, ALI JA NJU ZNAM”

Čula sam anđele kako je jedan starac godinama posjećivao svoju ženu u staračkom domu, koja je zbog bolesti zaboravila da je on njen muž. Hranio ju je svaki dan, ispunjavao je onaj svet zavijet riječi u dobru i zlu. Kad bi ga pitali što će tu, kad ga već dugo ne prepoznaje, neka je pusti u medicinske ruke. On bi na to odgovorio ona mene ne pozna, ali ja nju znam. Ima li takve ljubavi još u ovom modernom dobu, gdje se lako osoba zamijeni sa bilo kim. Ima li…

Neprijatelj

Priljatelj ne naučih da budem. Nešto mi ne dade sebe da delim. Pijte iz čaše u kojoj se davim, Prijatelji, moji krvni neprijatelji! Ne bežite kad nožem sebi sudim, Ja tako ovu podignutu čašu punim Ustajalom krvlju koja jezu budi. Prijatelji, neprijatelj vam sudi! Nije dato da vas ljubavlju grlim, Nije mi dato prijatelje da ljubim. Vama prijatelj ovu čašu puni. Pijte iz te čaše kojom vam sudim. Ako čaša pukne pod rukom zbog poverenja Neka mi ta teška odluka preseče vene, Crnom krvlju se čiste kaljava htenja Kada živahan…

LJUBAV ZA ANĐELA

Božja riječ je „živa i djelotvorna“ (Heb 4,12) ?? vjerujem mu kada mi kazuje obećanjem da će vrijeme suza proći, da ću uz vjeru i ljubav preživjeti trpljenje križnog putovanja, jer nisam slađano sama, imam tebe anđela mog srca, kao šapat nade. Ja i ti smo vječno nasmijanje dušice slađana bliskosti, nisam ti dosadila sa kukanjem svojim, ni križ moj nije ti težak, nosiš ga sa mnom 35 godina, čuvaru nebeski, umilni. Ranjivu me cjelivaš, rasutu na komadiće, sastavljaš zazivajuć za pomoć Božje ime. Utječemo se trojstvenoj ljubavi, dašku moj…

San mi grle, javu ne!

San mi grle, javu ne. Nisam u njoj lipa anđele! Sva sam od sna protkana. Dušom donosim rajska svitanja, dok u kavezu tijelesnom bivam zaključana nepravdom. I možda je dobro biti zatočena u bolu, shvatiš slađano da samo tako osjetiš da tijelesnosti previše ne pripadaš. Duši san dopuštaš, on ti postane krila sa kojima možeš gdje poželiš. Pa te nađem okano mileno, baš onakvog kakvog te Bog u moju vjeru srca smjestio, pa ti pjevam o svijetu nebeskom u kome sam ja radosna, jer sam oslobođena križa velikoga. Letim u lipost…

OTKUPITELJSKA LJUBAVI

ISUSE NEKA TVOJA OTKUPITELJSKA LJUBAV, ? KUCA U MOM RANJENOM SRCU?? Iz svih grijeha me izbavi Presveto srce milosno. Operi me od bolesti i tuge, svojom predragocijenom krvlju, zaliječi moje rođenje, sve tuge djetinje i ove pregoleme sadašnje. Molim te rajsko milosrdno srdašce obasjaj mi budućnost krilima Životvorca i mirotvorca, tamo gdje je nemir neka mi daruje mir. Tamo gdje je vatra, neka mi daruje svete vode, da ova užegla bol u ime tvoje moćno vječno ode! ?Psalam 51,10 Objavi mi radost i veselje, nek` se obraduju kosti satrvene! Izbavi…

PJESMA ?ISUSU?

PJESMA ?ISUSU KRISTU?, KRALJU? SVEGA STVORENJA Od rođenja u tebi hodim, ja sam se Kriste mili sa križem ovim morala da rodim! Duša mi birala volju mog Gospoda! U tijelo ovo bolno, o nisam ne zalutala, tu me u njemu oblikuješ ljubavlju iz Raja, od gusjenice bolne probražavaš u divnu leptiricu, koja svojim šarenim krilima, ljubi latice tvojih stvorenja.   Suze su mi rosa molitvena, blagoslov u ime kralja nebeskoga! I osmjeh moj dar je svima, u njemu te Kriste radosti moja najviše ima! Služi ti srce moje, jer voli…

MOLITVENI HODNIČAK

ŠAPATI U MOLITVENOM HODNIČKU U hodničku, tik do vrata Raja…. jedna djevojka ulaz sanja! Orosila suzama sjećanja bolna, bolom se ukrasila, vjerom i ljubavlju od trnja ključ isplela, na vrat ga stavila i tako nosi križ svoj…kao orden nebeskog slavljenja. Čuje pjesmu osjećanja, kerubine anđele Riječi i svaka kao krilo nježno dušu liječi, dok je zarobljenjica razočaranja u zemaljsko, nudi joj se rajsko. U sred sjenki tame, njoj u srcu osvane milost Božja. Sude joj, za bol…A zar može biti kriva ako se rodila drugačija? Odbačena zbog izgleda? Eh malo…

Ogledalo

Glatko, čisto, tišinom oslobođeno Otkud njemu pravo da vas slika Ogledalo, vaša slika i prilika, Otkriva vam tišinom ko ste zapravo. Ja bejah Onaj koga Đavolom nazvaste, Ja ruših, uništavah, ubijah, silovah, Ja sam Taj, Ja. Što se parčići plavog inja Pred vaših očiju razmeću, Ja ubijah, Ja ruših! Ono čisto, mirno more plavo, Tišinom talase ukrotilo, Vaš odraz sa sobom odenulo, Otkriva vam tišinom ko ste zapravo. Ja bejah Onaj koga Bogom nazvaste, Ja stvarah, mirih, lečih, čuvah, voleh, Ja sam Taj, Ja. Što se plavi, čudni krug Pred…