Umiranje

  Kažeš mi da će se to desiti ovdje. Za mladog mjeseca. Moje umiranje.   Pokušavaš dotaći me, prstom upireš u modre mrlje na mojim bedrima, tragove oslabljenog tijela, predskazanja bola. Kažeš mi da sam ničija, jezikom prelaziš preko oštrih linija mojih kukova, crtaš vatrene kružnice, predskazanja krika.   Ne podnosim svjetlost. Pljuvačkom gasiš svijeću.   Prepričavam ti svoje snove. Ishitreno kažem: “Da!” Cijepaš mi utrobu.   “Za bol!”- tako će uvijek biti.   Tvoj dah će uvijek mirisati na šumu i kamenje. Znam da povratka nema, sklupčavam se i…

Stara majka

Jauk boli, što se hori, kroz tamnu noć. To majka sina zove, moraš sine kući doć. Neću majko, kući doći, tamna je noć. A po tami, nikad neću, majko na put poć. Jadna majka suze roni, sina zove, Boga moli. Pusti dijete, da ga vidim, samo ovu noć. Bog uzvraća, nije zao, za ljubav majke sve bi dao. Samo tren, majko stara, sva vrata su zaključana. Zator diže, osam vrata, sve je tiše. Svjetlo jarko, sad je jako, vrijeme stade. Stara majka sad je bliže, svome sinu sada stiže. U…

Podrumski Mostar

bilo je tu i mrtvih, sine. u kutu treslo se dijete plijesan na zidu i smrt na zidu. uz slike svete. urla vanjština, crvenost krika udarom vatre bezdan se klati zvuk pucanja gorućeg plika u završen beskraj složeni sati. metalni div, žile su žice na čelu slika bijele grlice zeleno mu trulo nasmijano lice ruke mu hrða. miris ubojice. cvili majka sinom ogoljena Njegova je zadnja. oštar rez britve mir je ime, a prezime radost koje nijemo kliču prazne molitve. mort i beton. zagrljaj hladnoće razvratne oči i samoća vrela…

Stranac

Sjedim na oknu svoga prozora te promatram nebo. Nema niti jedne zvijezde na nebu. Nebo ih je sve skrilo. Skrio ih je kako mu ih mi pokvareni ljudi ne bi uzeli niti jednu jer mu je do svake stalo te su za njega najdragocjenije na svijetu. Dok su nama ljudima to samo obične točkice koje nam po noći svijetle uz mjesec. Tako sam i ja uzela tebe i sakrila duboko u svoje srce da te niti jedna pokvarena osoba ne može uzeti jer si nešto najvrjednije što imam i ne…

Misao dana

Ja ovo ne želim više. Ne ovako. Ne tišinu koja guši, Ne bijes koji uništava sve što je prostalo. Neostvarenost koja peče. Zar svaki korak mora biti borba? Zar svaka misao mora biti usmjerena na drugi dah? Kažu, okreni novi list, kreni dalje, možeš ti to. Ali ne želim uvijek biti sila. Želim se slobodno raspasti.   A što tada? Što ako nitko ne ostane? Što ako vrijeme ima preveliku cijenu? Hvala. Onda hvala na svemu. Duboki naklon, dramaturgija prestaje, duboki udah i idemo ponovno.

Život

Kako tužno pada noć, Nitko da bi došao meni u pomoć. Bez salame svoje mile ostadoh ja, Baš kao i bez tebe jadnika.   Što me u životu ovomu još snaći neće, Kako ću ja sad bez ljubavi i sreće? Tko mi bude nastanjivao snove sada, Bez ikakvih mogućih jada.   Što više starim to shvaćam, Da život ovaj prihvaćam. Bez imalo muke Obasipu me velike tuge.   Ali sve bi bilo to lako proći Kad mi nesane ne bi bile noći. Što još uvijek čekam tebe, Ugrožavajući sebe…

Vukovar grad heroja

Visoko stojiš ti, makar Uništen i Krvlju obliven bio, Opustošen i zaboravljen. Volontere svoje poubijao, A majke i žene bez muževa i sinova ostavio. Raznesen,   Gađan, Ranjen, Ali ti si opstao. Digao si se iznad svih,   Heroj postao, Emocije prouzročio, Rane načinio, Ožiljke ostavio, Jauke izazvao. Ali vrijedilo je, jer ipak nakon svega nikad nisi izgubio…  

On me nosi

Kako uspijevam?! Kako još živim i još se smijem?! I sama se pitam. Ponekad. Ima nekoliko bitnih stavki u mom životu. Volim svoj posao. Volim i to što ga imam. Moja obitelj. Proživjeli smo skupa uspone i padove, boli i radosti. Moji divni prijatelji uz mene su u dobru i zlu. Poneki kolege tiha su podrška u trenucima krize. Na kraju priče, ali nikako najmanje važno, Bog je moja snaga. I kad sama ne mogu ni koraka više, niti znam kuda, On me ponese na svojim milostivim rukama. Kroz brda…

Ogoljujem dušu

Biti nekome nešto. Nije li to ono što svako srce čezne?! Nije li svatko željan nekome biti ljubav, ona neprolazna?! Ne kažem da nisam nikad bila voljena. Bila su dvojica ili trojica koji su nakratko osjećali više od prijateljstva. Imala nakratko momka prije nekoliko godina. Ako se dvotjedna veza može vezom nazvati. Ipak, nisam dosad imala sreću osjetiti da me netko toliko voli da me ne bi nikad nikome dao. Nitko se nije borio da bude uvijek uz mene i pruži mi svoju ljubav. Ponekad se pitam misle li muškarci…

Kad bih mogla…

Gotovo svaki dan iznova sebe sastavljam iz polomljenih dijelova. Svaki dan iznova pokušavam se pomiriti s grubošću čovjeka kojeg sam zavoljela. Poželim često otići. Dati otkaz i snaći se. Njegova stalna blizina kao neka kazna Božja, ni sama ne znam za što, uvijek iznova rani srce. Ne znam kako ću izdržati, ne znam kako preboljeti, ali sve mi je teže suzdržavati se od suza. Ah, kad bih mogla preko noći odbolovati, pa na sreću naletjeti. Kako je Đole rekao: “Na sreću ćeš prije naletjeti nego je pronaći.”  

ISPOD SATA

Davno na Trgu postavljen je sat sve sekunde, minute i sate broji, kazaljke neumorno trče, kao tat čini se da čitav ovaj život kroji. Uvijek čekaju ispod njega ljudi pogledi su im nekako smrknuti, uvis pogledavaju pomalo hudi rado bi da krug mogu prekinuti. A neki stoje ispunjeni sladom kraj njega se tada ljubav budi, sastaju se pored sata s nadom dok im zaljubljeno srce žudi. Istodobno, vrijeme nekud’ juri i okreće se neprekidno u krugu, kao da mu se u budućnost žuri, noseći sa sobom prošlost dugu.

Čvorak, stablo, zima i ljubav Neba

Kao malena ptica čvorak pobrstio je srce u tren, ogolio grane ljubavi, ostavio stablo na zimi da vene i samuje, bez ičega za utjehu, bez milosti. A nije imao pravo željeti ga, ne bez namjere da nešto vrati. Neka stabla nisu za neke ptice. Neki se plodovi ne diraju. Nije teško pružiti ljubav, nije bilo teško voljeti pticu, iako ne pripada stablu. Teško je shvatiti da je ptica namjerno uzela dio duše za sebe, a ostavila samo bol, duboku i tešku zimu. Jedina nada stablu snijeg je ljubavi s Nebeskih…

Godišnja doba duše i njene ljubavi

Proljeće je bilo u meni jedne čudne jeseni, al’ donijelo izgaranje kao usred ljeta te duge zime. Kad je pravo proljeće stiglo, još je gorila duša, a studen istine o ledu u drugom srcu otvorila vrata zimi. Tek kad je ljeto u očajanju prošlo, kad je nova jesen došla, s tugom u oku, mir se počeo nazirati ispod naslaga pepela, preostalog od žara. Širi se polako, do zime bi mogao razliti se dušom.

Daj mi, da se

Daj mi maramicu u kojoj skrivaš ono što te boli, Daj mi da je bacim niz vetar Da se uzdasi naših patnji rašire na ovoj šarenoj obali. Da se goblen naš sašiven od suza prostre kroz ovaj atar, Daj mi da se prostrem do tvog bola. Daj mi taj zagrobni venac koji polažeš kao sećanje na mene, Daj mi da od njega napravim dar, Da se svi gresi razreše kao ujutru sene, Da se usred poplave tla opet rodi žar. Daj mi da se rešim tvog sećanja na mene. Daj…

UTJEHA NAD UTJEHAMA

ŽELJELA SAM BITI ANĐEO UTJEHE ISUSU, A ON JE MENE KRVLJU SA KRIŽA TJEŠIO ❤   O da sam ja, Bože moj ostala nebeska i čista. O da sam ja, Isuse moj postala duša koja iznad tvoga križa u bijelom ruhu blista, tješeć tvoje Presveto lice hvalospjevima u dan tvog razapeća.   Nije me bilo Isuse, osim u planu tvog Presvetog srca da me spasiš ovako grešnu i punu mana i rana. Nije me bilo, a htjela sam da me bude, u obličju anđeoskom iz kojeg ti ne sude.  …

Kurva

Moja zvezdice, Ti što sjaše nada mnom puna znatiželje, Tebe, samo Tebe, imadoh i samo mi Ti prosvetli mračan put moj. Sada kada crne vlasi na glavi već olako brojim, Kada moje duge noge od traganja poklekoše ovde, A moje telo ukočeno i smoždeno od bludnih puteva i dodira, Sada Te molim uzmi mi onaj jedini čisti deo moje duše, Uzmi ga iz ove napaćene ljušture i oslobodi ga ovih mora. Zvezdo nekrštena, Ti što sijaš nada mnom puna znatiželje, Osvetli naša požudom sagorela tela, Dobro pogledaj lepotu njegovog tela…

ZID VJEČNOSTI

Pod krošnjom starog kestena ovijena tamom perivoja mrtvih usplamtjeloj noći Svih svetih šuteći stojiš strpljivo kao sjena. Upijaš mirise krizantema bezbroj titravih plama svijeća sve te iznova na njega podsjeća poput blagotvornog melema. Godinama živiš u fluidnosti isčekujući usrdnu poznatu ruku da ti skrati svu grozničavu muku i povede kroz tajni zid vječnosti.

Dobriša

Prijatelju mene nema glas moj nećeš čuti zborit taj stih moj je riječ mi nijema u pjesmi toj dom mi skrovit Saznati ćeš sve o meni ko da živ sam tu pred tobom oživjet će moji sjeni rimama što svijetle sobom Dok me čitaš živ ću biti stihom ću te zagrliti a kad sklopiš oko snen i ja bit ću samo sjen

UTJEHA DUŠE TIJELU

Što si se u bol zamotala, što plačeš u ranama… Ustani razboljena si od tugovanja, od nepravde smrtnika sudskih… Žele te vidjeti Mjesec i zvijezde, Sunce i razigrani oblaci. I ovo lišće uvelo, želi osjetiti tvoja bolna stopala, htjelo bi te šuškanjem utješiti. Čuješ li vjetar uplakanooka, čuješ li da imaš anđele za svjedoka. Čuješ li netko se za tebe bori, čuješ li od tog neuzustivog beznađa, da se netko ta tebe moli, da te netko iz tajne svete voli!? Znam nema odgovora, samo u Nebu su oni. Zato ustani,…

Hipnotično si angažirao sve moje misli da slijede tvoje upute Golubovi pismonoše slijede tvoju dobro poznatu rutu na kojoj presrečeš moje duše kretnje I suzama skrečeš korito da rijeka ne potopi tvoje oči U nemilosti čekam tvoje šuplje srce da krene u boj Ljubazno podbacujem svojim nekontroliranim izljevima riječi i branim tvoju čast u prisutnosti tvog posljednjeg slada Pripisuješ mi nezaslužene zločine i kazne davno odslužene, a žrtve su padale na naše utabane puteve Jesi li impresioniran mojom predajom ili da ponovno kleknem i čekam tvoju neku suludu teoriju urote?…

Moji sinovi

Svetluca kapljica topla Niz lice ostarelo, Za njom tama pala Nad mokrim čelom. Suza za suzom Lila se često. Starcu tužnom Prekrila bolno mesto. Pomno čeka sinove svoje Da se vrate iz rata. Učio ih časno da stoje Brat uz brata. Sam je odgajio Tri sina zdrava i jaka. Kad se treći rodio, Umrla im majka. Nesrećom bolnom Još više se zbližiše, Toplinom tom Oni se preporodiše. Životariše časno Ispod sunca i meseca, Živeše krasno Ne povredivši ni zeca. Milova ih nežno Zvezdani tepih spokoja, Držaše se verno, Skupa, bez…