Fondo brodi kapetanemornarica tonepopucale sve sartijeod jarbola spone Letno jedro odletiloni vršnoga nemami tonemo kapetanenaufrađ se sprema Boka falsa uskiptjelagre nam fondo lagja bijelamolani nam svi su gropiStončica nas bura topi More svo od klaka bijelaneće naći nam ni tijelaPupnat žalit će za namasa crnjenim košuljama I u Veloj luci Blatamaramama oko vratanas će žalit kapetanesvi kumpanji brat do brata
Kategorija: Tuga
Vers XVII
Dvije percepcije koje su imale zajedničku tačku završavaju tragično…očekivano 🙂
Bez imena, a o tebi je…
Ljubav prema jednoj osobi koja nema viziju koliko je ta osoba voli sa druge strane…
Peh svoje sreće
Sam si sa sobom I sjena sama nestane U dubini noći i nemaš moći Čekaš da bol sama od sebe prestane Čekaš me? Rekla je „Tako je“ Reko je Od tad nema je Nestala Prestala voljeti Jeste da ta istina bolna Mora se prihvatit Dobro se sjećam odlaska moga od nje Rekla je „krivac si“ Ohladila je prva Šta tu mogu ja Ona bila je moja mrva Više nije sad Dobro se sjećam bio je listopad Sa velike visine na kojoj sam bio s njom Ovo je veoma dug pad…
Va bene Libertas venditur auro
E moj puče dubrovačkiprofit ušo vam u poree moj puče dubrovačkipo hovnima smrdi more Mi smo sebe proslavilisred Slobode gradskijeh mirae moj puče dubrovačkiiz Grada vas profit tira Sad vas zovu Getanimasve su spljetsko vam prodalie moj puče dubrovačkikamare ste sve izdali Prodali ste sve resurseza tri škude šuplje bursee moj puče dubrovački Libertas vam ide u se Zbiste ga u bankomatesoldi, soldi, male plateod izloga na koljenaod Grada nam osta sjena Izdali ste i Sloboduspediškali na Lauree moj puče dubrovačkiva ben vendituri aure
Ultimi bali
Sad gubi naš se đe si, kenovašušuri freški čuju se Getomo Sveti Vlaho navada novašušuri tvojom hridinom svetom Postasmo stranci mi sebi samiko čombulini, vrte svi s namimuzu te Grade ko Svetu kravuza solde puste svu su ti slavuzbili u gambuže od suveniraultimih bala kurbinog pirasva srebra, sva zlata ti platauzroče istini od bankomata Divento sad si ono što njesiprofit sad tobom picetu mjesio Grade stari vjekom Njarnjasadaj progovori… pusti gnjev glasa
Adio dundo Đelo
Znali su ga Prijeko, Pileznali su ga Stradun, Bužaznale sve Dubrave vilePorporela, Sponza, Luža On je svih hi ukonponjou veliku sinfonijupartio je dundo Đelođe se glazbom snovi sniju Adio Vam dundo Đeloma partili nikad njesteznam da gori đe ste pošliod Mužike sve su Feste
Zaštićeno: Volim te vjetre.
Nema izvatka jer je objava zaštićena.
Pozdrav iz Dublina
Sam. Na svježem oceanskom vjetru drhtim dok vrtim pet eura među prstima. Sitniš sitan poput pijeska pod nogama. Ne razmišljam, ne brinem kako ih razvući kroz tjedan. Jadna trampa za pola sata života. Izdresiran radit i šutit dok tijelo neposustane. Ništa vam to nije teško prijatelji, samo ponižavajuće. Putovati svijetom trbuhom za kruhom. Smeće za smeće. Gledam dok hodam po nečijoj tuđoj, napuštenoj plaži. Nasukan u Irskoj poput ovih praznih limenki kole. Tu, na rubu Europe, promaknut iz izbjeglice u izgubljenog, skrivenog u sobi malo većoj od kreveta. Ništa to…
Pitanja
Upitao me stranac na ulici koji je pravi smjer za … idi, čovječe, tamo ravno pa skreni lijevo ka cvjećarnici i nastavi, nije teško, naći ćeš. Obratila mi se prijateljica što ju znam još iz škole tupo gledavši me u oči, upitala me ima li smisla za čovjekom što je otišao poći Nema, dušo naivna, jedna nevolja manje od onih koje tek u životu proći ćeš. Doletio je do mene golub na autobusnoj stanici i gugutao gledavši u moje pecivo kao da me i on nešto upitkuje i na to…
Moj otac
On je uvijek u tami vidio svjetlost Ali samo onda kada bi se svjetlost nazirala na njegovoj strani Moj je otacčesto vidio i mračne straneNe svoje, ne, bio je on bez maneali ako je sudeći po njemuja nikada nisam zaslužiladoživjeti ljepše dane. Prema riječima njegovim,ja sam beznadna glupača,ja sam debela kurva,ja sam ružna protuha iIma li od mene gore? Prema riječima tuđim,kurva nisam, a nisam ni debela,ja sam pametna i predamnom je svjetla budućnostja se trudim, a nisam ni ružna,i od mene nema bolje. Pa jesam li ipak glupača,što u…
Neka se po njoj ljubav zove
Tanki su prsti klizili niz njen obraz, gladili su tanki prsti njenu glatku kožu. Iako je već napunila 30, njena je koža i dalje bila glatka, bez mnogo bora. Bili su njeni obrazi kao u djeteta. A on, on ju je još više volio radi toga. Ne radi njene mladosti, već radi stvari koje je ona mrzila, a on obožavao. Glatki, punašni obrazi, još slađe rupice u obrazima, a oči. Oči su joj se skupljale u neodoljive crtice pri svakom njenom osmijehu. Priznao je sam sebi, nekoliko puta već, živio…
Sezonska Depresija
Hladan vazduh,Dim od drva,Trce misli,Kao srne.Lose misli,Bolne, crneVolju mrveKao kamenKisne crve.
Lament
Život je satkan od sitnicašto mnogo značepotraga vječna ušim’ iglicaplastima drače I sve su kraćete sjene Sunca što blijedidok srce plačeu Smrti sve je što vrijedi
Alive
I want to write about you like I never didIt was never spoken about a person this wayHuman was never codified in such mannerAnd do you know why? Because there is no way –No inkNo letters to combine,To explain the depth of your imprints on my skin –On my moments,On my vision. You are, my dear, one of many,But only rare get written down. So I read that a writer falls in love with you,You will never die.Well,I am no writerAnd my words come as they go –Light and unnoticed.But…
Sjećanje na nju
U snovima mojim, ti mi stojiš blizu Ruke tvoje oko mog su vrata Lice moje u njedrima tvojim I sada tvoj dah osjetim na vratu Kao nekad… Nitko drugi, osim dvoje nas Ptičice cvrkuću, ili smo to mi? Ponovno ljubav, meka i vječna Osjećam opet, da živjeti vrijedi Poljubim usne, predivne tvoje Poljubac tvoj mi izmakne uvijek, Umjesto njega, jutro je sivo Iako suncem je okupan dan.
Tišina
Tišina Muzika se čuje Tihi glas s notama putuje Zidovi šute tugu sluteStalo je vrijeme stale su minute Tišina Suza mi iz oka krenu Kad ugleda sliku njenu Crna kosa oči plave Njen osmijeh ne izlazi iz glave TišinaNoć mirna, oluja u meni Mjesec pored mene sjedi Suze mi osmijeh brišuDok zvijezde njeno ime pišu TišinaNoć prođe, dan dođeNebo zaboravi ime tvojeAli nije srce moje Čeka da nam se duše spoje
Igra
znaš gubiš li namjerno nas ili stvaraš budućnost sebe za priču za nju za savršenu.
Os/Nes – tani?
proždrljiv sidala sam tislijep si,a osuđuješpružamodbijašgubišse-beusebija?.
Novokaledonijski papagaji
Puno je vode od onda proteklo ispod mosta i vrsta novokaledonijskih papagaja je istrebljena. Ti više nisi kao onda ista, sada si odrasla žena. No vratimo se na papagaje. Ako ne znaš gdje je Nova Kaledonija, istočno je od Australije i dom je tih papagaja plavih i zelenih boja. Zapravo, nekad im je bila sigurno utočište u oceanu, dok ta ptica nije izumrla i ostavila pokoje pero za uspomenu. To bi bilo to o papagajima, a sad mi pričaj o sebi. Šta ima, kako si, gdje ti je ona moja…
Slon u sobi
Sjedimo ti i ja, ali sjedi i on. Mi razgovaramo i pretvaramo se… Pretvaramo se da ga ne vidimo. Ne brine ga to, on je i dalje tu… U tišini nas opominje, možda i osuđuje. Mi se i dalje pretvaramo… Slon u sobi.
You know nothing
In Autumn, maybe, is hidden Spring, purple flowers under yellow leafs, but about it, dear, you know nothing nor broken heartedness, woes and griefs. I’m not bad, maybe, as you think, there is, maybe, more good in me, but about me, dear, you know nothing and you won’t even try to see.
Ja sam ta žena
Znaš da ja sam ta žena. Sva u crnom. Groblje tvojih strahova. Moje lice je mršavo i blijedo. Obrazi upali. Rubovi mojih usana krvavi su. Na rukama je blato. Pod noktima crvi. Sa mojih trepavica kapa sok divljih kupina. Među grudima čuvam obezglavljenog goluba. Lagati, lagati, ne znam. Umorna sam. Opasna. Prokleta. Znaš da ja sam ta žena. Sva u crvenom. Ognjište tvojih želja. Moje lice je puteno. Koža je poput mokre svile. Uvijek sam naga. Sa mojih trepavica kapa med. Na rukama je pepeo. Pod noktima žar.…
Prga franko forte
U Frankoforat mi brat a u Sestriere sestre arbajt moj brat Hrvat u Chioggu, Romu i Mestre U zemlju od Asteka otišo moj mi teka za postojbinu Maja o’šla mi raja Putim di kengur skače otišo ćaće u Irska drugi mi mnozi di livon stranom se vozi Svud svijetom razasuti po onoj Švabiji većma gorka im jutrom se muti prga od tuđeg ječma
…
Pao je samo tamni veo preko nas,preko moje nadahnute duse,koja je gledala u svetlu buducnost.Nesto nas je razdvojilo da li mozda daljina (kao sto kazu sto dalje od ociju,to dalje od srca) ili samo nase trenutazno usijane glave,tela,srca.Koja su na taj period zajedno kucala i sijala istim sjajem,mastali zajedno za bolje sutra,prozivljavali zajedno te trenutke srece,mira i ljubavi.Iscezli smo bez traga i glasa,poslednje reci za rastanak.Utinule su ruke,reci,usne.Skotrljala se samo suza niz lice,bistra i slana.Tesko je izdignuti se iz ovoga ,jer mozda se i ne vidimo nikada vise,izgleda nismo bili…