Nekad i sad

Tri loša ubiše MilošaTri još huđa ubiše Šuška i Tuđa Lezi lebe da te jedemLezi uhljebe da te hranim Ne možeš ti mene toliko malo platit, koliko ja mogu malo raditNe možeš ti uhljeba toliko uhljebiti, koliko ti nepotizam glasačke mašinerije nalaže Zrno po zrno pogača, kamen po kamen palačaKo je jamio jamio Tko rano rani dvije sreće grabiTko rano rani je pekar, zaštitar, sobarica, insomničar, provalnik ili sakupljač PVC boca

Gospodari munja

Nikola je projahao Teslana lopati nebeskoga veslajutros ponad Dubrovnika Gradamunje, gromi, prava kavalkada S Ilijom se Svetim utrkiv’oposlije skupa išli su na pivona vrh najvisočijeg kumulusagdje Ameri kriju se od Rusa Nikola je Iliji sve spjeg’okako munje krijes mu iz kočijeIle od njeg’ dobio na regolanser kojim tundra uzavrije Pogledaš li priko neba boljeIle su i Tesla loše voljeiskra Božijeg elektricitetapolaritet od čitavog Svijeta

Orlando šengeniozo

Skovali me još jednom ogradomda ne pobjegnem u Hanseatesveđ se šuška Dubravom i Gradomda su tamo puno veće plate A ne znaju da sam vascijel škicanrascijepljen i rovinan propitoda ne panem vas sam đusto ricana nekmoli svijetom da bi skito Ne znam više ni đe koja bandaje li sjever od mora il Srđaprim’te pozdrav od stara Orlandapriđe njeg’me tot izije hrđa

Paradentoza (od zuba natečeni)

Sada baš svi su od zuba natečenistarica Milka, starac Milk i uncle Bennymisle da mogu prijevarom fermati vrijemeti plastičnjaci, quasi celebrity kreme Starost je lijepa i zgužvanih usnicabez maski plastikom zamrznutih licastarost je ljepost prirodnih bora kožeu trećem dobu duhovnijem ljudi se lože U njenim očima ljepota svijeta počimai sad me njima čara, neka je starakrezubim osmijehom zavodi ona i sadai kao nekad lijepa je, svježa i mlada

In a poem

In a poem you can Be Be Kingin a poem you can sing like Bingin a poem you can be whateverin a poem you can live forever In a poem you can be a bohemlike Bukowski or Leonard Cohenprotest you can like a Dylan Bobbyhaving no time for the Nobel lobby In a poem you can’t be pretenderyou can be of complete unknown genderin a poem you can reach the starsbe the starmen or ET from Mars Just with few a poem is not gladbe the good one if you…

LUDOSTI MOJA

ima dana i noćii jutara ima tamona horizontu globusovih polutki,kad ništa ne kreće u normalnompravcu, izuvam šlapu, češem sepo rani, ugrizao me zlotvor tigrasti,mene samo i nikog iz blizine,slatka mu moja krv, uživa liječitisvoje frustracije na mojoj baršunastoj,pa ustajem staviti kavu, a ono ubacihsol umjesto šećera,fuj, stara moja,jesi li opet u kritičnoj točkipunog mjeseca,što će selo kazat kad vidi zatvorene škure,a ono sunce točno na pola visoko,šutnem mrtvog mrava što muvao se oko friza,pusti kaže sin, ljeto je, nek i on uživa,a meni slabo, zlo i naopako, baš ništadanas ne polazi od ruke,možda bolje bi biloda sve ostavila sam za sutra-………

Hoštaple raj

Imam u glavi gen-defekatkako izigrat zakonski aktkako nać rupu u propisimabalkanski sindrom blenta mi ima Ne trebam za to žice nit mortabavim se time nak čist iz sportada nam ne nestanu stari zanatida stara tradicija se prati Kad se u zakonu rupa pronađefajn pere me adrenalinprenosim tu vještinu na mlađeboljitka važan taj skalin Da stare vrijednosti nam ne izumrus njima na Zemlji je Rajnjegujmo ono izvorno… naševječni hoštapleraj

Djevica

Jarac mi danas u Vodenjakusudba mi ovisi o tome znakuVirgo me čeka u Škorpionuzvjezdana rijeka u Orionu Kao Blizanci, Rak su i VagaStrijelac u Ovnu vreba ih stragarozim’ od Bika, srcem od Lavadična mi glava, šutim ko Ribau zviježđa plava, gdje Virgo spava

Budni sni

Zakukuljeno, zamumuljenozamaskirano, zakrabuljenostanje nam snenosakriveno Dok budni sanjamo prividno stanjeznamo sve manje, manje i manjebinarnog koda djeca smo brodašto vrzma se ekranom Svemira Nečijeg smo hira mi člankonošcimonoteisti i mnogobošcii Darwinisti, Ka(ni)balistipromašaj čisti Tražimo preko Zeusa Kronagledamo Zemlju iz vasionatražimo… a vidi i svaka monada Svijet se ljulja leđima slona

LINGUA fonija

U tehničkom smisluful sam potkovannarav mi pokislu suši jezik stran Sve tuđice za me domaće su riječiznanje spike stranedušu mi izliječi Šekspira, Tagoraor’ginališ čitamneću translatoraneprirodni ritam Servantesa PansuDonKihotski štekamprijevod nema šansujer španjolski špreham I držim se aksiomačovjek tol’ko težikol’ko stranih idiomaima v mozga mreži

Izmišljeni likovi

Sreo sam je na ulici točno ispred bara, sa mnom je podijelila pivo dok je njezin brat svirao gitaru. Svirala je violu u irskom bendu, ali zaljubila se u Talijanca. Poljubio ju je u obraz, onda ju je primio za ruku i rekao je da želi plesati! Dovela je Marka kao goniča, Petra za zabavu, a Zlatko je plesao na stolu, dok je Luka jahao kao po konju. Još malo čavrljali, još jedno piće u baru, onda su bili pijani kao u svom stanu!

Kon-fuzija

Konfuzjon što umara sve stanice tijelapomaknuta uramaod kazaljke strijela Sad nam toka kasnije poćiveselit se jelusvako jutro crven očitrljat dok pobijelu Jer ne možeš varat gladbioritma genskihstarac glumit da si mladi ljubimac ženskih Tu ti treba vremeplovinženjering genaavatara tvoga lovljupkih tragom žena

Tako je zborio Orlando (2)

Pokle su me stara prikovalinapuklog va ove sive šticeja ne viđoh Luže placet malinit kamenog Grada svoga lice Petali mi šticu ispred očidani su mi isti ko i noćiobneviđeh ko da imam mrenuraspukli mi od temelja stijenu Kažu od Slobode da sam znamenna pišanje slijepoga me voduistrunio moj se bijeli kamenzarobljen sam i sanjam Slobodu Divento sam ko i Vlaho slijepideboto ko peču orđinalaprošli svi su oni dani lijepiod Veljuna Orlandovog bala Ko Ćoroja vode me po Gradušestotin mi godina na plećine znam jel u Luvru il El Pradubit će…

Slonovska svadba

Slon rješio da se ženipa sve misli… jao menina svadbi mi pjeva Grašojoš Slonicu nijesam našo Ajde Slone stari lafumoš oženit i Žirafua ni Zebri niš ne faliajde Slone ne budali Slonice su posvudušecijele šume surlam rušeoženiš li mene Buhuspavat ću ti ja u uhu Bit ću samo tvoja Buhakoja samo za te kuhasurlu svu ću ti čistitii znaj neću krv ti pitiSlone tebe Buha ljubiti kroz surlu trubi

Dignitet

Izgubljen mu digniteton ne diže se višespletom okolnosti kletko visibaba se njiše Njištao svom prerijompastuh uh bješe bez premcaujeden starosti zmijom sad glumi vodozemca Ko glista kišna, ko crvakzalud mu Afrička šljivašampion bješe on, prvakšampinjon posta mu gljiva A SELF-ESTEEM (just a dream)A self respect was lostdysfunction erectilityhe’s acting like a dead ghostlong ago used to be pretty Thru prairie his whinny ragestallion of fame grandeurbitten by snake of Old agehe’s now dead salamandeur Like a dew worm in stormno matter Eastern plumchampion former on thronemushroom smell now his glam

Novokaledonijski papagaji

Puno je vode od onda proteklo ispod mosta i vrsta novokaledonijskih papagaja je istrebljena. Ti više nisi kao onda ista, sada si odrasla žena. No vratimo se na papagaje. Ako ne znaš gdje je Nova Kaledonija, istočno je od Australije i dom je tih papagaja plavih i zelenih boja. Zapravo, nekad im je bila sigurno utočište u oceanu, dok ta ptica nije izumrla i ostavila pokoje pero za uspomenu. To bi bilo to o papagajima, a sad mi pričaj o sebi. Šta ima, kako si, gdje ti je ona moja…

Dipsoman

Nisam alkoholičar nego sam dipsoman, noćima se budim dehidriran. Najdraža mi je, dapače, alkoholna cuga, ali može, doduše, i neka druga. Popijem ja i čašu vode, ali u suštini sebe osjetim suštinu koja tijelo kao koplje probode pa ubodne rane liječim u vinu. Često si skuham i kavu crnu u koju ponekad dodam malo mlijeka, al nema tu za dipsomaniju lijeka kao što ga ima u vinu.

Život

Kako tužno pada noć, Nitko da bi došao meni u pomoć. Bez salame svoje mile ostadoh ja, Baš kao i bez tebe jadnika.   Što me u životu ovomu još snaći neće, Kako ću ja sad bez ljubavi i sreće? Tko mi bude nastanjivao snove sada, Bez ikakvih mogućih jada.   Što više starim to shvaćam, Da život ovaj prihvaćam. Bez imalo muke Obasipu me velike tuge.   Ali sve bi bilo to lako proći Kad mi nesane ne bi bile noći. Što još uvijek čekam tebe, Ugrožavajući sebe…

U razdjeljak te ljubim

Svijam kosu ala Tramp svaka dlaka šeset centi glava mi je kao kramp lisičji mi rep na blenti Razdjeljak mi je na uhu kao kakvom starom puhu pa nabacim šešnaes lasi da mi ćelempuru krasi Na čelu se natapiram ka da friznu harfu sviram šešnaes dlaka kano žice zlatne žice tamburice Kad dosadi sve to zbrijem i otkrijem golu ćelu golom glavom muškost krijem vijagru u glavnom jelu

Priroda i svemir

“Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine.” – Isus “Ljudi nisu namjerno zli, nego iz neznanja. Treba znati šta je dobro da bi dobro činili.” – Sokrat Sokrat je bolje znao od isusa a prije njega se rodio. Bilo je još ljudi koji su znali a živili su još prije sokrata i nisu se znali i nikada nećemo za njih znati. Isto takvih ima i sada i nikad ih nečemo znati. Sve je na nama na pojedincu koliko imaš volje želje i htjenja. Objašnjavati nekome nema smisla jer svako…