Pao je samo tamni veo preko nas,preko moje nadahnute duse,koja je gledala u svetlu buducnost.Nesto nas je razdvojilo da li mozda daljina (kao sto kazu sto dalje od ociju,to dalje od srca) ili samo nase trenutazno usijane glave,tela,srca.Koja su na taj period zajedno kucala i sijala istim sjajem,mastali zajedno za bolje sutra,prozivljavali zajedno te trenutke srece,mira i ljubavi.Iscezli smo bez traga i glasa,poslednje reci za rastanak.Utinule su ruke,reci,usne.Skotrljala se samo suza niz lice,bistra i slana.Tesko je izdignuti se iz ovoga ,jer mozda se i ne vidimo nikada vise,izgleda nismo bili…

Zajedno – to je Sve(t)

Leptiriću Šećeriću, dolazim k tebi tamo, da te grlim, da te volim, da poljupce jedno drugom damo. Noći bez tebe se bojim. Ma, samo da me njuškaš, samo da te gnjavim. Uz mene kad se ušuškaš, u tvojim rukama se otkravim. Kad osvit jutra danu kliče, da se oko tebe svijam, da mi usnama trepavice mičeš. Dok prstima ti lice umivam, da me gledaš sneno. Zajedno – to je Sve. Mesto gde svima treba da bude znano – ja tebe oBOŽavam i s tobom želim Svet.

Ko sam ja?!

Pitas me ko sam,a celi zivot cekam pravu.Pitas me ko sam,a nisam zeleo ni sa kim docekati zoru.Pitas me ko sam,a lutao sam dusom godinama.Pitas me ko sam,a ja u tebi nasao sve sto sam.Mene je ucilo vreme da trazim,nadjem i cuvam.Trazio sam dugo,nasao slucajno,cuvacu vecno.Jer znam da u dubini svoje duse imam sta i cuvati. U rukama imam snagu,u dusi mir,a u srcu samo tebe.Ti koja si kao vecnost,kao najlepsi san posala java i pruzila mi nezaboravne trenutke koje ja nikada ne zelim da zaboravim i na kraju ove…

SAKRILA ME BOL OD LJUBAVI

SAKRILA ME BOL OD LJUBAVI MOG ŽIVOTA Ignoriram bolom tijela da mi duši nedostaješ! Po nekad je bolje odustati mislim se, nego li da maštam da bi me netko mogao bolnu sa suosjećajnim bezbolom zavoljeti! Brani mi ova tijelesnost puno tog, brani mi da ja budem ja, ona rasplesana ljubilica, nečija ljubav, radost najveća! Znam sakrila me od tebe nesavršenost tijela, razapetog nepravdom. Sve se tuge svijeta u moje kosti uvukle anđele, gorim od neutješenosti, peku me rane duboke. Molitvom nas u duši uz milost Božju oživljavam. Istina je jedina,…

Nedostaje mi leto

Rođen sam u jedno davno zimsko praskozorje Svi moji usponi i porazi; žalosti neprežaljene Stale bi u jednu jesen, davnu jesen, mogu i u ovu… Ali samo se jednog leta sećam rado Davno beše to slatko leto Ispod kruške karamanke, uz betonsku ogradu Na gomili kamenja umesto klupica Zujalo je veliko raskrsnično svetlo Upoznah svoju prvu i nikad prežaljenu ljubav Crnokosu sa paž frizuricom, jektičavu, nepokorivu   A preko puta, u kući jednog ludaka, upoznah Poa Zabranjivao je meni, a i svojim sinovima Da naglas čitamo “Gavrana”; bio je ubeđen…

Sinoć sam

Sinoć sam, jadna ja, Sanjala tebe ponovo Kako mi grizeš usnu I kako mi stiskaš ruku I kako me pakleno gledaš I šapućeš moje ime Sinoć sam, glupa ja, Plakala zbog tebe ponovo Jer sam se setila Mirisa tvoga parfema Koji je ostao na onom duksu Koji si mi dao Sinoć sam, prazna ja, U sred noći probuđena, Za tobom ponovo žalila.

Netko poput tebe

Negdje u tišini svoje sobe postoji netko poput tebe.   Netko tko sluša istu glazbu ili voli istu knjigu poput tebe… Netko tko gleda prema nebu i osjeća tugu istu poput tebe.   Postoji netko tko te treba i koga trebaš, ispod toga neba u koje gledaš.

JESENJI BOLERO

Još jedna jesen stigla je na vrata s mirisom kiša i zrelih vinograda; došuljala se tiho jezercima blata mili zrelim poljima, i sred grada. Rasplela je svoje kose sive ponad parkova i promenada; šetajući poput neke stare dive oslika sve u zlatno iznenada. Isprati ljeto tugaljivim bolerom uvelim licem skrivene suze nahrupe; ptice otjera ledenom neverom ostadoše puste čak i ljubavničke klupe.

Mali Princ

Po prvi put sam pao, pokleknuo,u zelji za tobom..Po prvi put sam se osetio slabim i ranjivim.Kleknuo sam kao pravi princ ,umesto da budem odlikovan,odrubljena mi je glava.. Za sva dela koja sam učinio,u veru,u celog sebe sto sam dao. Zivot je cudno,ljubav je jos cudnija. Stvar nije do srca,do same ljubavi. Stvar je do toga sto nas rastavlja, a to je daljina.Lazu oni koji kazu ljubav ne zna za granice,za kilometre usamljenosti i tuge.Nisam odavno vise zaba,postao sam princ,ali vise se ne zovem princom sada sam bleda sjena i…

JESENI

Dobro ti jutro draga uvečer kada me tvoje boje opijaju dobro ti večer draga ujutro u mrazu maglu ti ispija dah. Nikada neću razumjeti zašto si se razvela sa proljećem ne želim vjerovati da ti je ljeto bilo ljubavnik nisi stvorena u prostranstvima Zemljine rotacije trpjevši zimine studenske provokacije. Svake godine i tako već desetljeće i po okupaju me uspomene sa tobom sjeti me prvih dječačkih koraka sa tobom sam najljepše snove stvarao. Kada… padne snijeg znati ću da si na odlasku znajući da će se zima osvećivati krajolicima kao…

SJEĆANJE

Nije trebalo ništa reći… Iz tvog osmijeha, kroz tišinu, grmile su riječi, prštale su kao iskre iz vatre tvoga oka i kao strijele prodrle duboko u mene pa i sada kada tvoju sliku u mislima samo slutim pod kožom još uvijek ćutim tvoje žive riječi nikad izrečene.

Tvoja ruka

Pratila sam svaki tvoj korak Ali nisam uspela da te stignem Nisam uspela da te uhvatim za ruku A toliko sam o tome sanjala I sada me boli i peče Što umesto sa mnom Ovo hladno veče Provodiš sam Ili možda, još gore Neko drugi drži Tvoju milu ruku I miluje je A to je sve ono Što sam ja glavom bez obzira jurila.

Krov

Sedimo na krovu neke šestospratnice I gledamo u svetla našeg grada I svetle naše oči I svetli moja nada   Nada da ćes se u jednom Pravom trenutku Kad se mnogo zapričam Okrenuti ka meni   I staviti svoje drhtave usne Na moje izgrižene I da će taj poljubac   Trajati baš onoliko Koliko treba da traje Poljubac na krovu neke šestospratnice.

Mjesečinom opijeni

Nisu muke uzaludne što te noći svake more nit oči ti navik budne riječima što stihe zbore Neka ne bude ti žao što na pjesnika si spao koji slaže snažne riječi na nevoljne svoje pleći i umire u ljepoti tuge što ga opi Meni služi to na čast mjesečini stihe krast’ to je strast i ljubav to je kad stihovi sjete poje

Kava

U jutro ću nam skuhati kavu dok razabireš san i javu. Bit će gorka, bez šećera i mlijeka, potpuno crna, u šalicama od porculana oslikanim ždralovima raširenih krila, rastrt ću bijeli stolnjak preko stola i reći ti ljubavi uživaj u kavi.  

MASLAČAK

Livadom se prosu žut maslačak i dušu mi obuzme milina; tijelom zastruji nježna toplina tom divljemu cvijetku divi se svak. Pored prašnjava puta procvjeta na proplancima ljepotu širi; gdjegod pogledam iz trave viri uveseljava me cijelog ljeta. A kad nesta cvijet, spreman je za let i bijela pamučasta loptica već čeka vjetar da krene u svijet. Lebdi padobran k’o lastavica odnosi buket želja za planet i postade mala čarobnica.

Ćuuuk

Pronađi mjesto gdje možeš vidjeti zvijezde skriveno mjesto gdje krijesnice se gnijezde gdje svirce noćne čuti ćeš sred tišine mjesto sred mirisa zelene travnate bine Osjeti prirode drhtaj zaboravljeni tišinu ljeta dok glasa ćuk se sneni isprati iskru što nebom rep je zgasla i čut ćeš kako je trava te noći rasla Cvrčak će prvi probudit te u zoru i mjesec žut će kupati se u moru a ti ćeš znati cijeniti tu ljepotu i Svijet ćeš ljubit, veselit se životu

Ledene kockice

  Voćna salata i kockice leda obasjane su bojama tvojeg pogleda. Miris lubenice i okus metvice… na tvojoj koži rasute perlice, nestrpljivo čekaju da ih sve izbrojim, posložim i pomnožim, dok tvoje usnice napućene i vlažne  ledene kockice za osvježenje traže.

TAUTOLOGIJA

Da nisi pesnik, tukao bi se po kafanama, pijan grebao pevačicu dok joj zavlačiš kintu u deholte, balio po kariranom stoljnjaku, režao uz pesmu iz tvoga kraja, gasio cigare po dlanu. Ovako samo piješ. Da nisi pesnik, cvileo bi u zoru na pločniku, kanio kavgu, kanio život, pljunuo lutalicu, i vrištao sva ta ženska imena. Ovako samo grebeš papir svojim ljutnjama. Da nisi pesnik, bio bi pijanac. Ovako si umetnik. Da nisi pesnik, ne bih bila ni ja.