Odlaze rode da zrakom brodeprik gora priko vodegdje ima hrane za crne dane Al vratit će se ti KlepetaniMalena čekat će isto ko lanina vrhu krovastara će ljubav novaizleći tićerodiće
Kategorija: Romantika
BAŠ ŠTETA
Bila bi šteta da neka šetnja ostane neotšetana I neki zagrljaj besmisleno dug bez nas da ostane Volim te da se ne izgovori, prešuti, proguta i samo pogledom klizne preko poda I sav smijeh i sreća i tuga Možda šala, nekad nježna, nekad gruba Neka pijana noć, suluda, umorna jutra Osjećaj i želja da ne postoji sutra Šteta bi bila da ne sjednemo na pločnik, rame uz rame, u ruci možda pivo Tek lagani dodir, topao, slučajan i mek Susret neki treperav da se ne desi šteta bi bilo Neko…
U tvom oku
Lađe moje tonu u moru tvoga oka. Njegova dubina bezdan je bez kraja. Ali kad u njemu kupaju se zvijezde, zaiskri nebo gdje se s morem spaja. I život se u njemu rascvjeta k’o ruža kad jutro zlatnom zrakom u mrežu ga zaplete pa sva vedrina što se iz njeg’ pruža i sijedoga starca pretvori u dijete. Čarolijom duge tvoj se pogled smije, a kiše u njemu tople su i blage. Tek jedna želja u srcu mi se krije – da zagrle me nježno tvoje oči drage.
Troje
Ja te ne čujem u statici Ne razumijem u smijehu Jasno vidim u strahu Nešto mi kola žilama i Liči na tebe i mene Smrdi na suze Miriše na očaj Još me ne vidi, još ga ne prepoznajem Već te volim Već te ljuljam i nasmijavam Nekako smo sami u sobi Sav si crven i zovem te milo Zovem da ne dolazim na posao Još te sanjam Izgledaš kao ja Opet smo to mi, drugačiji Nećeš me moći zagrliti Nema mjesta Između nas troje
Grabežljiva
ništa me nije slomilo kao pet sekundi samo tebe u kadru crvena kosa do ramena crveni ruž tvoj vrat i znam tko te vodio kući kome si se bacila oko vrata grabežljiva kakva jesi koga si pogledala ispod obrva i ubola usnama tanka kakva jesi kome si šaptala na uho vadila košulju iz hlača takva kakva jesi a ja nisam i nikad me ništa nije slomilo kao pet sekundi tvoje ekstaze jer ljubavne igre one ne vide i nikad neće moći…
Vers XVII
Dvije percepcije koje su imale zajedničku tačku završavaju tragično…očekivano 🙂
Bez imena, a o tebi je…
Ljubav prema jednoj osobi koja nema viziju koliko je ta osoba voli sa druge strane…
108
Aleksandra Lazić,Može jedan mazić?Ako ne daš mazić,Evo tebi plazić!Mada bih od tebeNajradije poljupčić,Da budem ti golupčić,Da dođeš mi pod ćebeDa ti ljubim pupčićI ispod pupčića,Ćero Lazića.
Brate
To kako ona zanosi brate, to je čudesno. Nju jedino valjda nisam nikada gledao s požudom; a mnoge jesam. S njom samo zamišljam zagrljaj, poljubac, držanje za ruku, onako istinski, voljeno-do neba što bi se reklo. Ali nebo ima granicu, bar mislim a ovo moje čudo od osjećaja što je sazdano samo u mojoj glavi nema kraja. To ne može umrijeti, siguran sam. Ostaje plutati u vječnosti. I kako onda zaljubiti se u tijelo a ne u ovo. To nije samo ona to je svaka njena misao, svaki dio svemira…
Neka se po njoj ljubav zove
Tanki su prsti klizili niz njen obraz, gladili su tanki prsti njenu glatku kožu. Iako je već napunila 30, njena je koža i dalje bila glatka, bez mnogo bora. Bili su njeni obrazi kao u djeteta. A on, on ju je još više volio radi toga. Ne radi njene mladosti, već radi stvari koje je ona mrzila, a on obožavao. Glatki, punašni obrazi, još slađe rupice u obrazima, a oči. Oči su joj se skupljale u neodoljive crtice pri svakom njenom osmijehu. Priznao je sam sebi, nekoliko puta već, živio…
Alive
I want to write about you like I never didIt was never spoken about a person this wayHuman was never codified in such mannerAnd do you know why? Because there is no way –No inkNo letters to combine,To explain the depth of your imprints on my skin –On my moments,On my vision. You are, my dear, one of many,But only rare get written down. So I read that a writer falls in love with you,You will never die.Well,I am no writerAnd my words come as they go –Light and unnoticed.But…
ČEKAM VAS GOSPODINE
na laticama čarolije ružinog buketa,na valovima noćnih sati u času prelivenimmirisima jutra…čekam Vas…da Vas gospodine izranjavane duše, nemirnihstruna duboke rijeke…. živim pogledom uperenim u daljinu preko,u zlatnu boju zalaska, brojeći korake kojise ne najavljuju, čitam između korica krozvrijeme što sporo prolazi jer Vas nema…nema Vas gospodine….. kao kroz maglu ili možda pričinja mi se,da niste daleko, a opet praznina postajesve veća, gase se svjetla okićenog grada,zatvaraju gerberi svoje oči duginih boja,sve napetija postajem, ne baš sasvim svoja,jer Vas nema, gospodine sa periferije jednogvrta cvjetnog što diše krajolikom sanjivih vjeđa,zatvara se još…
Simpa
Moja simpaje super cura,slatka i lijepa,baš mi je dobra… Kad joj prođe temperaturaidemo na topa pa možda već prekosutrabudemo skupa.
Novokaledonijski papagaji
Puno je vode od onda proteklo ispod mosta i vrsta novokaledonijskih papagaja je istrebljena. Ti više nisi kao onda ista, sada si odrasla žena. No vratimo se na papagaje. Ako ne znaš gdje je Nova Kaledonija, istočno je od Australije i dom je tih papagaja plavih i zelenih boja. Zapravo, nekad im je bila sigurno utočište u oceanu, dok ta ptica nije izumrla i ostavila pokoje pero za uspomenu. To bi bilo to o papagajima, a sad mi pričaj o sebi. Šta ima, kako si, gdje ti je ona moja…
Film Noir
Pomislih, usudi se biti… Zvijezda svog privatnog filma noir, usudi se biti posebna vrsta umjetnosti, usudi se biti sexy, usudi se biti žena, usudi se biti živa, disati, voljeti, željeti, pulsirati, parirati, vrištati svoje hirove! Oh, žalim dragi, nisam kurva što liježe na pod tvoje mašte a ispod haljine krijem više od pičke koju nikada nije vidio potpuni neznanac…dakle, vjerojatno čak ni ti! Hajde, sjedi pored mene, popijmo piće, dopusti mi da šutim i ne pitaj me zašto volim biti sama. Pripali mi cigaretu i pretvarajmo se da sam dama,…
Ne za mene…
Pokušavali su ubiti u meni bezbroj puta ono čega sami nisu imali. Nisu uspjeli. Ljubav je… …samo riječ? Ne za mene. Opravdavali su svoje laži mojim ludilom okrunivši svoje beznađe mojom nadom. Nisu uspjeli. Vjera je… …tek krinka za glupost? Ne za mene. Ulickani strvinari bez vlastita odraza u ogledalu Života i bez obraza na koji bih mogla utisnuti pljusku goste se ostacima moga srca jer je to jedino što im preostaje… Dopuštam si tu ekstravaganciju jer pijem s Izvora. Upravljam pogled gdje je do maloprije odzvanjao smijeh ali vidim…
Prva ljubav
Sunce zašlo je Mjesec se skriva Noć tamna je Cvrčak himnu svira Pružam svoju ruku Srca puna nemira Tražim tvoje usne Sa milijun dodira Toplina naših tijela Jača od hladnoće svemira Sad grije dušu ovu Presahlu i gladnu odmora
DJEČAČE U DUŠI?
Dječače umorne ti oči plavetne, na zemlji su se pogubile, nisu ljubav svoju nikad ljubile! Dječače fale ti razgovori dugi, zbog kojih ćeš sa radošču u srcu zaspati i poželjeti se nikada ne rastati od dodira djevojčice umilne! Dječače fale ti ruke brižne, djetinje, koje su raspjevani leptirići licu tvom, položenom u molitvenu čežnju, FALI da vidiš ono što dušom osjetiš! DJEČAČE, ODRASLI ČOVJEČE, FALI TI NEČIJE SRCE DJETINJE! KOJE ĆE RAZIGRATI TVOJE SNOVE U JAVI! FALI TI SRCA ANĐEO MALI! Od <3 Ana Emanuela, Bilaj…
Diklice za te
To noćno nebo što zvjezdam’ plamti diklice to su za tebe kanti i more sinje što valim’ njiše za tebe diklice stihove piše i lahor blagi i kaplja rose samo su ukras sred tvoje kose injem ko biserjem u tvome smijehu njegujem svoju poetsku lijehu
Studena
Stigla je; s vjetrom, snijegom, plavom hladnoćom. U crnoj noći; tiho, polagano, sve je umotala u bijelo. U bijeloj sobi, zidovi su hladni i prazni. Nema sjena, samo bjelina. U bijelome krevetu u sredini sobe, smo ti i ja. U dva srca vatra, u dvije glave snovi. Tvoja glava na mome ramenu, moje ruke oko tebe. Mi smo dvoje, sad smo jedno. Čvrsto, mirno. Svoje prste širi oko nas, okreće oblake i vjetar. Mrke i hladne. Mi smo jedno, oko nas je ona. Zima.
…
Pao je samo tamni veo preko nas,preko moje nadahnute duse,koja je gledala u svetlu buducnost.Nesto nas je razdvojilo da li mozda daljina (kao sto kazu sto dalje od ociju,to dalje od srca) ili samo nase trenutazno usijane glave,tela,srca.Koja su na taj period zajedno kucala i sijala istim sjajem,mastali zajedno za bolje sutra,prozivljavali zajedno te trenutke srece,mira i ljubavi.Iscezli smo bez traga i glasa,poslednje reci za rastanak.Utinule su ruke,reci,usne.Skotrljala se samo suza niz lice,bistra i slana.Tesko je izdignuti se iz ovoga ,jer mozda se i ne vidimo nikada vise,izgleda nismo bili…
Zajedno – to je Sve(t)
Leptiriću Šećeriću, dolazim k tebi tamo, da te grlim, da te volim, da poljupce jedno drugom damo. Noći bez tebe se bojim. Ma, samo da me njuškaš, samo da te gnjavim. Uz mene kad se ušuškaš, u tvojim rukama se otkravim. Kad osvit jutra danu kliče, da se oko tebe svijam, da mi usnama trepavice mičeš. Dok prstima ti lice umivam, da me gledaš sneno. Zajedno – to je Sve. Mesto gde svima treba da bude znano – ja tebe oBOŽavam i s tobom želim Svet.
Gorički motivi
Boga bogica Kak bi rekli naša mama Nakrivlena ižica I na njoj plesnjiva slama Iznad zriju gorice U dolu dečja galama Dedica sa štapom šepesa A lanac guti staroga pesa Diši podrum ispod kleti Vinčeka čuva Martin sveti
Ko sam ja?!
Pitas me ko sam,a celi zivot cekam pravu.Pitas me ko sam,a nisam zeleo ni sa kim docekati zoru.Pitas me ko sam,a lutao sam dusom godinama.Pitas me ko sam,a ja u tebi nasao sve sto sam.Mene je ucilo vreme da trazim,nadjem i cuvam.Trazio sam dugo,nasao slucajno,cuvacu vecno.Jer znam da u dubini svoje duse imam sta i cuvati. U rukama imam snagu,u dusi mir,a u srcu samo tebe.Ti koja si kao vecnost,kao najlepsi san posala java i pruzila mi nezaboravne trenutke koje ja nikada ne zelim da zaboravim i na kraju ove…
Kako je govorio Zaratustra?
Fasciniran sitnicama Sitnice fascinirane tobom Prorok i publika Trivializacija postupaka odbijaš ismijavaš ne mariš Publika!! vjerni slušatelji … do kada? djeci igračke brzo dosade Isprazne riječi Tuđe lekcije Odbijaju? Ismijavaju? Ne mare? Ostat ćeš sam jer nisi naučio Nisu otišli Sve si ih ti otjerao