Školjka bisernica

U najvećoj dubini Atlantika spava stara školjka sa sjajnim biserom u sebi, i u snu pazi da ga ne izgubi.   U najveću tamu se sakrila da njezin biser ne postane perla sa rinčice ili ogrlice na vratu neke bogatašice.   I nikad nisu otkrili tajnu sakrivenu u njoj i noći mračnoj u oceanu,   a njezin biser sjajni postaje sve veći od toliko tajni.

KASNA JESEN

Sva siva, mokra i tiha prestrašila je gaj i polja grane s dahom zanjiha i čini sve što joj je volja. Suho lišće nebom pleše uz njen ritam poskakuje diže ga, pa spusti mekše, tko zna što sve još kuje. Kudgod prođe, sve požuti posvud ostavlja čujan sag šuštavi nastaju njeni puti i šišmišu posta sanak drag. Zelene travke na livadi spustiše se bliže zemlji vjetar ih šiba, mraz hladi, dok ih snijeg ne prizemlji.

Alarm žut (polušaljivo)

Kao nikada do sada padala je mokra kiša žurne službe našeg Grada prepale su malog miša Spremila je se ciklona iz Đenove…  ona zla na grobljima zvone zvona kiše bit će sve do tla Puhat će i vjetar ljuti lišćem zamest će se puti isprepadaj sitnu raju ustrašeni manje graju Bujice nam vodu mute a građani samo šute navodno se mijenja klima poslije jeseni će zima Pada kiša, oštar kut smočila je čak i put natjerala malog miša da se strahom vas utiša i da gleda alarm žut crvenilo od…

Ruža vjetrova

Težak Gorak Križ(Lebac) Svakom Onom Ludom Pomorskom Mornaru Tramuntana Grego Levanat Silok Oštro Lebić Pulenat Maestral Jugoistok – Silok, Jugo kada puhne puše dugo a sa Juga – Oštro puše o stijene se vali ruše Jugozapad – Lebićada nebranjena luka strada Zapad crni Pulenat da će fortun moraš znat Sjeverzapad Maestrala Marica rublje oprala Sjever luda Tramuntana i debela pukne grana Sjeveroistok – GregoLevante obrazi hladni ledene sante Istok – Levanat snijeg morem pruža Jadranskih vjetrova mirisna ruža *Na dubrovačkoj Porporeli ispod svjetionika (onoga “Čekat ću te mala, kraj crvenog ferala”)  na vrhu bijele kamene kolone je uklesana Ruža vjetrova:)

Raskoš jeseni

Jesen se razgolitila, kao da je znala da neće zima tako skoro. Al’ oblači haljinu od magle, bude joj ponekad hladno.   Tiho kroči tepihom od šarenog lišća tkanim, šepiri se divotom.   Jutros sam je vidjela. Prošla je kraj mene zasljepljujuće lijepa. Nadam se da druga doba znaju cijeniti njenu raskoš.

EKSTAZA CRVENOGA JAVORA

Gledam javor ispred prozora kao da ga je obojila crvena zora; novu odoru je na se djenuo od ljubavi je posve skrenuo. U sunčanu Jesen se zaljubio čeznući se potpuno pogubio; kad mu vjetar grane zanjiše on sve brže uzbuđenije diše. Niti Jesen nije ravnodušna očara je njegova boja prpošna; razodjenu ga nježno i polako od ushita je tiho on zaplak’o. Čini se da i ona njega voli u ekstazi ga cijeloga ogoli; tad se i sav perivoj zažagri, al’ do zime bi kraj toj igri.

NESANICA

Spusti se jesen zrelih vinograda opijena sladom cestom tetura avenijama i parkovima grada šuštavo lišće posvuda gura. Zavila je sve u tamne ogrtače dok cijedi se sok s njenih usana kao da turobno sivo nebo plače ispraćajući sunce vedrijih dana. Njezine suze po srcu me tuku u moju sobu nadvila se tuga sumorni dani sporo se vuku kao da mi se ovaj život ruga. Rasuli se snovi kao žuto lišće s pticama odoše sva mila lica samoća me sve više pritišće, a noćima muče jad i nesanica.

Esencije Zagore

Bruno Banani od Maxa Mare Hugo Boss Lanvin, Axa i Zare a čim se moškaš ti mala Mare koje su tvoje esence pare Dok ovce bleje i skače kozle od koje bočice tvoje su nozzle jel’ tvoj je parfem Zagore trava i miris sijena dok muče krava Smola ti bora Silvestre Pino izvorska voda tvoje je vino na čistom zraku, zraka tvog sunca vrijednija od Šanela od pet unca Oči ti sjaje, koža ti blista zelena livada modna ti pista uvijek si ista ostala rode ogledni miris majke prirode

Nedostaje mi leto

Rođen sam u jedno davno zimsko praskozorje Svi moji usponi i porazi; žalosti neprežaljene Stale bi u jednu jesen, davnu jesen, mogu i u ovu… Ali samo se jednog leta sećam rado Davno beše to slatko leto Ispod kruške karamanke, uz betonsku ogradu Na gomili kamenja umesto klupica Zujalo je veliko raskrsnično svetlo Upoznah svoju prvu i nikad prežaljenu ljubav Crnokosu sa paž frizuricom, jektičavu, nepokorivu   A preko puta, u kući jednog ludaka, upoznah Poa Zabranjivao je meni, a i svojim sinovima Da naglas čitamo “Gavrana”; bio je ubeđen…

šuma ljudi

  u šumi ljudi ja sam ono zakržljalo stabalce do kojeg svijetlost jedva dopire. nedovoljno trulo da me posjeku i nedovoljno raskošno da mi se dive. ne rastem više. svuda oko mene zatrovana zemlja i kisele kiše.

KRUNITE

  ne gubite dragocijeno vrijeme, čekajući dan da svane u bojama duge, osluškujući korake mjeseca da  osvjetli razum Vaš…već uzmite zrnca suncokreta i krunite ljude male, zvijezdama obavijte one što za jutarnji pozdrav nikada čuli nisu…. pronađite krunu ne od bisera i zlata već od valova morske pjene, naslikajte vijenac jesenjih plodova majke prirode i okrunite malodušne, slabe, griješne i postanite dio VELIKIH…..  

Ojesenilo

Otišlo Ljeto… napustilo nas naglo dobro ti jutro bijela jesenska maglo dobro vam jutro vi čavke lutalice a zbogom vama premile ptice selice Sad zbogom Rujnu, Listopad… padat će kiše i žuto lišće… dužit će sjene sve više ah sjetne stihove samo, sad mi se piše prišle nam jesenske magle, tiho bez priše

JESENJI BOLERO

Još jedna jesen stigla je na vrata s mirisom kiša i zrelih vinograda; došuljala se tiho jezercima blata mili zrelim poljima, i sred grada. Rasplela je svoje kose sive ponad parkova i promenada; šetajući poput neke stare dive oslika sve u zlatno iznenada. Isprati ljeto tugaljivim bolerom uvelim licem skrivene suze nahrupe; ptice otjera ledenom neverom ostadoše puste čak i ljubavničke klupe.

JESENI

Dobro ti jutro draga uvečer kada me tvoje boje opijaju dobro ti večer draga ujutro u mrazu maglu ti ispija dah. Nikada neću razumjeti zašto si se razvela sa proljećem ne želim vjerovati da ti je ljeto bilo ljubavnik nisi stvorena u prostranstvima Zemljine rotacije trpjevši zimine studenske provokacije. Svake godine i tako već desetljeće i po okupaju me uspomene sa tobom sjeti me prvih dječačkih koraka sa tobom sam najljepše snove stvarao. Kada… padne snijeg znati ću da si na odlasku znajući da će se zima osvećivati krajolicima kao…

Jeseni hir

Miriše Jesen sa svima svojijem znacima rosom ko kišom, maglenim sunčevim zracima dozrelim grožđem i đacima prvacima miriše Jesen i vlažnim stišće kracima Noći već hladne i vlagu kosti ćute lišće kad padne, žut snijeg zatrpa pute i Vjeverica teško će pronaći žir u dubok san Meda tjera Jeseni hir Ptice na žicama postrojba eskadrile plan leta prave za Haribde i Scile gle samo kako skratio se je dan i ja se spremam spavati Zimski san

Dunje

Vidio sam puha u zimskom snu i Sunce kako zalazi rano na zapadnu stranu i vidio sam kako odlazi cijelo jato lasta i jednu rodu na početku puta tamo gdje je toplo pa odu do daleke obale Južne Afrike pa se vrate i vidio sam zrele dunje žute.

Tako mi mlijeka u prahu

(kidam na Mars) Vodu treba prokuhati pa tek onda zube prati jer ti mogu svi ispasti od kisele vodne masti Zrak kroz filter udisati da ti dušnik manje pati od čestica ispušnijeh što ti truju pluća mijeh Hranu treba razvrstati na otrovnu i na zdravu davno bješe kad je mati jutrom ranim muzla kravu Sad se mlijeko 3D printa kravlja slika samo finta već svi znaju Brisel, Gent od njeg najbolji cement