Esencije Zagore

Bruno Banani od Maxa Mare Hugo Boss Lanvin, Axa i Zare a čim se moškaš ti mala Mare koje su tvoje esence pare Dok ovce bleje i skače kozle od koje bočice tvoje su nozzle jel’ tvoj je parfem Zagore trava i miris sijena dok muče krava Smola ti bora Silvestre Pino izvorska voda tvoje je vino na čistom zraku, zraka tvog sunca vrijednija od Šanela od pet unca Oči ti sjaje, koža ti blista zelena livada modna ti pista uvijek si ista ostala rode ogledni miris majke prirode

Nedostaje mi leto

Rođen sam u jedno davno zimsko praskozorje Svi moji usponi i porazi; žalosti neprežaljene Stale bi u jednu jesen, davnu jesen, mogu i u ovu… Ali samo se jednog leta sećam rado Davno beše to slatko leto Ispod kruške karamanke, uz betonsku ogradu Na gomili kamenja umesto klupica Zujalo je veliko raskrsnično svetlo Upoznah svoju prvu i nikad prežaljenu ljubav Crnokosu sa paž frizuricom, jektičavu, nepokorivu   A preko puta, u kući jednog ludaka, upoznah Poa Zabranjivao je meni, a i svojim sinovima Da naglas čitamo “Gavrana”; bio je ubeđen…

šuma ljudi

  u šumi ljudi ja sam ono zakržljalo stabalce do kojeg svijetlost jedva dopire. nedovoljno trulo da me posjeku i nedovoljno raskošno da mi se dive. ne rastem više. svuda oko mene zatrovana zemlja i kisele kiše.

KRUNITE

  ne gubite dragocijeno vrijeme, čekajući dan da svane u bojama duge, osluškujući korake mjeseca da  osvjetli razum Vaš…već uzmite zrnca suncokreta i krunite ljude male, zvijezdama obavijte one što za jutarnji pozdrav nikada čuli nisu…. pronađite krunu ne od bisera i zlata već od valova morske pjene, naslikajte vijenac jesenjih plodova majke prirode i okrunite malodušne, slabe, griješne i postanite dio VELIKIH…..  

Ojesenilo

Otišlo Ljeto… napustilo nas naglo dobro ti jutro bijela jesenska maglo dobro vam jutro vi čavke lutalice a zbogom vama premile ptice selice Sad zbogom Rujnu, Listopad… padat će kiše i žuto lišće… dužit će sjene sve više ah sjetne stihove samo, sad mi se piše prišle nam jesenske magle, tiho bez priše

JESENJI BOLERO

Još jedna jesen stigla je na vrata s mirisom kiša i zrelih vinograda; došuljala se tiho jezercima blata mili zrelim poljima, i sred grada. Rasplela je svoje kose sive ponad parkova i promenada; šetajući poput neke stare dive oslika sve u zlatno iznenada. Isprati ljeto tugaljivim bolerom uvelim licem skrivene suze nahrupe; ptice otjera ledenom neverom ostadoše puste čak i ljubavničke klupe.

JESENI

Dobro ti jutro draga uvečer kada me tvoje boje opijaju dobro ti večer draga ujutro u mrazu maglu ti ispija dah. Nikada neću razumjeti zašto si se razvela sa proljećem ne želim vjerovati da ti je ljeto bilo ljubavnik nisi stvorena u prostranstvima Zemljine rotacije trpjevši zimine studenske provokacije. Svake godine i tako već desetljeće i po okupaju me uspomene sa tobom sjeti me prvih dječačkih koraka sa tobom sam najljepše snove stvarao. Kada… padne snijeg znati ću da si na odlasku znajući da će se zima osvećivati krajolicima kao…

Jeseni hir

Miriše Jesen sa svima svojijem znacima rosom ko kišom, maglenim sunčevim zracima dozrelim grožđem i đacima prvacima miriše Jesen i vlažnim stišće kracima Noći već hladne i vlagu kosti ćute lišće kad padne, žut snijeg zatrpa pute i Vjeverica teško će pronaći žir u dubok san Meda tjera Jeseni hir Ptice na žicama postrojba eskadrile plan leta prave za Haribde i Scile gle samo kako skratio se je dan i ja se spremam spavati Zimski san

Dunje

Vidio sam puha u zimskom snu i Sunce kako zalazi rano na zapadnu stranu i vidio sam kako odlazi cijelo jato lasta i jednu rodu na početku puta tamo gdje je toplo pa odu do daleke obale Južne Afrike pa se vrate i vidio sam zrele dunje žute.

Tako mi mlijeka u prahu

(kidam na Mars) Vodu treba prokuhati pa tek onda zube prati jer ti mogu svi ispasti od kisele vodne masti Zrak kroz filter udisati da ti dušnik manje pati od čestica ispušnijeh što ti truju pluća mijeh Hranu treba razvrstati na otrovnu i na zdravu davno bješe kad je mati jutrom ranim muzla kravu Sad se mlijeko 3D printa kravlja slika samo finta već svi znaju Brisel, Gent od njeg najbolji cement

Jesen na obzoru

Tamo rastu hrast i bukva ko od neba odvojeni niti, gore plava, a dolje zelena žuti. Jedan list već leti, plovi po plavoj strani vjetrom nošen da znaju sve bukve i hrastovi da na obzoru pada jesen, da u jesen pada lišće kad požuti i pocrveni, da su prošli oni dani kad se zeleni listopadna šuma i da opet će kad prođe zima i dođe proljeće.

Ama zona bona kiše

Ma što mi mogu kisele kiše što Zemlju guše, pa teško diše što će mi štetit to malo klora palmine pipe alepskog bora i nešto leda što Pol otapa u vodu pretvara bijela se kapa Kad Golfska struja okrene smjer po lednoj Adriji hodat će Pjer kad Južni Sjeveran postane Pol u zvijezde gledat biti će bol jer noć će bljeskati grand Aurore morima morske more

Pjesma vrabaca

Jutros su pjevali vrapci na starom krovu Živ živ živ! Pjevali su ovu pjesmu vrabaca laka zvuka Živ živ živ kiša će iz crnih oblaka! I cijeloga jutra su tako vrapci pjevali sa krova kuće Živ živ živ iz crnih oblaka kiša će!

Sijači straha

U rano jutro Dok se rosa rađala Dvije su srne pasle Livadu nekošenu Oduzet ljepotom Utopljen u mir Dovoljan je bio Taj daleki blagi Začuđeni pogled Podigle su glave Još žvačući sočnu travu Nestale u šumarku Svoga svijeta Što to nosimo Iz dubine vremena Mi sijači straha  

Aleja sjećanja

Ako vjetar dotakne me. Šapne mi da si tu. Ako lišće koje leti. Snijeg koji pada. Baš onako lagano. Dotaknu me. Kao što si ti. Vani hladno je. Noć je tiha. Ja hodam kroz grad. Prate me pahulje. Muk. Hodam niz ulice snijegom prekrivene. Iza mene tragovi i sjene. U polu magli kao da te gledam. Kao da sam ovdje bio. Nekad. Ulična svjetla u daljini gasnu kao zalazak sunca na pučini. Kao lađe na obzoru. Zamišljen. Zastanem. Vani hladno je. Osjećam. Kao da je vjetar dotaknuo me. Osjećam. Šapat.…

Ćuuuk

Pronađi mjesto gdje možeš vidjeti zvijezde skriveno mjesto gdje krijesnice se gnijezde gdje svirce noćne čuti ćeš sred tišine mjesto sred mirisa zelene travnate bine Osjeti prirode drhtaj zaboravljeni tišinu ljeta dok glasa ćuk se sneni isprati iskru što nebom rep je zgasla i čut ćeš kako je trava te noći rasla Cvrčak će prvi probudit te u zoru i mjesec žut će kupati se u moru a ti ćeš znati cijeniti tu ljepotu i Svijet ćeš ljubit, veselit se životu

Otišao sam pisati

Jutros me živcirala buka od jebenih radova na cesti i otišao sam pisati uz žubor potoka,   let bijelih leptira i miris čiste prirode. Trebalo mi je slobode i malo mira,   a nemiri u meni ostali, i dok lete leptiri bijeli   i potok žubori, nemam ni tu mira, još me nešto živcira.

OPREZ

Potpuno naga Na štrik Madrac baca Dok otac mirno gleda Radost je u zraku Dok sloboda cvate Na madrac naga skače Slaveći život Ali madrac propada Ostavljajući ocu Zadnji pogled strave I dok se prstima Nakratko za štrik drži Otac ne poseže Da je zgrabi I prsti nestaju A otac ostaje.