Boka falsa

Fondo brodi kapetanemornarica tonepopucale sve sartijeod jarbola spone Letno jedro odletiloni vršnoga nemami tonemo kapetanenaufrađ se sprema Boka falsa uskiptjelagre nam fondo lagja bijelamolani nam svi su gropiStončica nas bura topi More svo od klaka bijelaneće naći nam ni tijelaPupnat žalit će za namasa crnjenim košuljama I u Veloj luci Blatamaramama oko vratanas će žalit kapetanesvi kumpanji brat do brata

Skontradura

U strašnome srazu se potukliskura bura i pulenat mukliuskuhali morem silne valeprevrnuli igala i žale Potjerali lađe put zaklonazaljuljali na brijezima zvonatmušu od oblaka da razbijui srk mora trombe morsku zmiju Kad se žedna mora ponapilau oblak se pijavica skrilaa i vjetar izgubio forcusuncem opet jedrimo u orcu *SkontraduraOpasna nagla promjena vremena i vjetra, žešća od uobičajenih neverina. *Čuvaj se skure bure i vedrog jugaBura je u pravilu za vedrog, a jugo za oblačnog vremena. Navedena izreka svjedoči o iznimnoj snazi ova dva neuobičajena vjetra na Jadranu. *Zaljuljali na brijezima…

Sa ljubavlju na Kornate

Sa ljubavlju na Kornate piše Ante Marinović, Stankov Na Kornate plovi i plovi lijepa bijela brodica nama Gledam valovi ližu ljube i grle svoje krasne stjene Stjene natrag vraćaju valove da njišu brodicu i mene Užitak titram na plavim Mediteranskim blagim valovima Jedan lijepi otočić maleni skoro na dohvat ruci meni Krasna je ovdje umjetnost Božjeg rada na svakoj stjeni Srce moje žedno napaja i hrani radosnu dušu meni Otočić maleni baš kao morski kit u valove uroni i izroni Zagrljen divnim otocima uživam ima ih preko tisuću i dvista…

ČEKAM VAS GOSPODINE

na laticama čarolije ružinog buketa,na valovima noćnih sati u času prelivenimmirisima jutra…čekam Vas…da Vas gospodine izranjavane duše, nemirnihstruna duboke rijeke…. živim pogledom uperenim u daljinu preko,u zlatnu boju zalaska, brojeći korake kojise ne najavljuju, čitam između korica krozvrijeme što sporo prolazi jer Vas nema…nema Vas gospodine….. kao kroz maglu ili možda pričinja mi se,da niste daleko, a opet praznina postajesve veća, gase se svjetla okićenog grada,zatvaraju gerberi svoje oči duginih boja,sve napetija postajem, ne baš sasvim svoja,jer Vas nema, gospodine sa periferije jednogvrta cvjetnog što diše krajolikom sanjivih vjeđa,zatvara se još…

Novokaledonijski papagaji

Puno je vode od onda proteklo ispod mosta i vrsta novokaledonijskih papagaja je istrebljena. Ti više nisi kao onda ista, sada si odrasla žena. No vratimo se na papagaje. Ako ne znaš gdje je Nova Kaledonija, istočno je od Australije i dom je tih papagaja plavih i zelenih boja. Zapravo, nekad im je bila sigurno utočište u oceanu, dok ta ptica nije izumrla i ostavila pokoje pero za uspomenu. To bi bilo to o papagajima, a sad mi pričaj o sebi. Šta ima, kako si, gdje ti je ona moja…

Školjka bisernica

U najvećoj dubini Atlantika spava stara školjka sa sjajnim biserom u sebi, i u snu pazi da ga ne izgubi.   U najveću tamu se sakrila da njezin biser ne postane perla sa rinčice ili ogrlice na vratu neke bogatašice.   I nikad nisu otkrili tajnu sakrivenu u njoj i noći mračnoj u oceanu,   a njezin biser sjajni postaje sve veći od toliko tajni.

KASNA JESEN

Sva siva, mokra i tiha prestrašila je gaj i polja grane s dahom zanjiha i čini sve što joj je volja. Suho lišće nebom pleše uz njen ritam poskakuje diže ga, pa spusti mekše, tko zna što sve još kuje. Kudgod prođe, sve požuti posvud ostavlja čujan sag šuštavi nastaju njeni puti i šišmišu posta sanak drag. Zelene travke na livadi spustiše se bliže zemlji vjetar ih šiba, mraz hladi, dok ih snijeg ne prizemlji.

Alarm žut (polušaljivo)

Kao nikada do sada padala je mokra kiša žurne službe našeg Grada prepale su malog miša Spremila je se ciklona iz Đenove…  ona zla na grobljima zvone zvona kiše bit će sve do tla Puhat će i vjetar ljuti lišćem zamest će se puti isprepadaj sitnu raju ustrašeni manje graju Bujice nam vodu mute a građani samo šute navodno se mijenja klima poslije jeseni će zima Pada kiša, oštar kut smočila je čak i put natjerala malog miša da se strahom vas utiša i da gleda alarm žut crvenilo od…

Ruža vjetrova

Težak Gorak Križ(Lebac) Svakom Onom Ludom Pomorskom Mornaru Tramuntana Grego Levanat Silok Oštro Lebić Pulenat Maestral Jugoistok – Silok, Jugo kada puhne puše dugo a sa Juga – Oštro puše o stijene se vali ruše Jugozapad – Lebićada nebranjena luka strada Zapad crni Pulenat da će fortun moraš znat Sjeverzapad Maestrala Marica rublje oprala Sjever luda Tramuntana i debela pukne grana Sjeveroistok – GregoLevante obrazi hladni ledene sante Istok – Levanat snijeg morem pruža Jadranskih vjetrova mirisna ruža *Na dubrovačkoj Porporeli ispod svjetionika (onoga “Čekat ću te mala, kraj crvenog ferala”)  na vrhu bijele kamene kolone je uklesana Ruža vjetrova:)

Raskoš jeseni

Jesen se razgolitila, kao da je znala da neće zima tako skoro. Al’ oblači haljinu od magle, bude joj ponekad hladno.   Tiho kroči tepihom od šarenog lišća tkanim, šepiri se divotom.   Jutros sam je vidjela. Prošla je kraj mene zasljepljujuće lijepa. Nadam se da druga doba znaju cijeniti njenu raskoš.

EKSTAZA CRVENOGA JAVORA

Gledam javor ispred prozora kao da ga je obojila crvena zora; novu odoru je na se djenuo od ljubavi je posve skrenuo. U sunčanu Jesen se zaljubio čeznući se potpuno pogubio; kad mu vjetar grane zanjiše on sve brže uzbuđenije diše. Niti Jesen nije ravnodušna očara je njegova boja prpošna; razodjenu ga nježno i polako od ushita je tiho on zaplak’o. Čini se da i ona njega voli u ekstazi ga cijeloga ogoli; tad se i sav perivoj zažagri, al’ do zime bi kraj toj igri.

NESANICA

Spusti se jesen zrelih vinograda opijena sladom cestom tetura avenijama i parkovima grada šuštavo lišće posvuda gura. Zavila je sve u tamne ogrtače dok cijedi se sok s njenih usana kao da turobno sivo nebo plače ispraćajući sunce vedrijih dana. Njezine suze po srcu me tuku u moju sobu nadvila se tuga sumorni dani sporo se vuku kao da mi se ovaj život ruga. Rasuli se snovi kao žuto lišće s pticama odoše sva mila lica samoća me sve više pritišće, a noćima muče jad i nesanica.