Jesen, vjetar i nebeski slikar

Jutro je bilo svježe i odisalo skladnošću. Jesen probuđena, umjetnički raspoložena, namignula je nebeskom slikaru, izabrala kistove dugih zlatnih niti i rosne kapi. Hoće li biti žarke, ili blijedo žute zavisilo je, o količini toplote koju je sama dodavala bojama, u još bujnom lišću razigranih krošnji. Željela je raskoš, žudila za izobiljem roda i ploda, čuvala stranice listopada i studenog da ih vjetar prebrzo ne okrene, prelista. Tražila je smisao između svih sićušnih detalja postojanja. Znala je važnost davanja i uzimanja i vješto vagala plodove na svakom stablu, ne bi…

Jesenski oker

Dolepršat’ će mi nemir iz nekog sjetnog oka – vjetar će sijati boju okera, posuti po lišću i poljima… Jesen će žariti kestene ugrijat promrzle prste, baciti iskre, u pogleda vir stud’ noći zaći će za nokte Tražit će ruke nježne, tople, oči žarke, nit ljubavne potke… Vrtlog u očima bit će srca pir, sve nemire oka istkat će u mir…

Jedrenjaci u šalici

Pijem kavu koja se ohladila iz šalice u kojoj jedrenjaci sa zastavama sumanutih maštarija klize jedan za drugim S druge je strane prozora mrtva priroda i magla Hoću li dodati i jednu tabletu ili ću se nekim čudom sutra probuditi bez želje da nestanem Dom mi je daleko od ovih misli ali te su misli sve što mi preostaje Trepnem i jedrenjaci isplinu u zrak a ustati se je nemoguće teško Šalica će ostati i oprat ću je tek za nekoliko dana

Ljeto je otišlo spavati

Ljeto je glatko proklizalo Kao jedrilica preko mora I za sobom je ostavilo Samo uspomene u jeseni. Raspalo se na stotine komada Koji, kada pogrešno složeni Daju jasniju i ljepšu sliku, Dorađenu maštom vremena. Ljeto čeka na dnu mora, Odmara se dok gleda Kako jesen zemlju preuređuje. I dok je borova iglica pala, Nošena na hladnom vjetru, Trepnuo sam, opet proživio ljeto.

Slikar

Jesen oker slika zlatnim kistovima bira sjajne kapi sjetnog listopada lista žarke dane vrelim plikovima prsti peku, žare, berbom vinograda Hladna kiša pada, obroncima lijeoranice puste, jutrom blista injesve je sivo mokro, studen vjetra brijeSlikar čudom gleda ove slike dvije

Smjena

Jesen nam je opet stigla jednaLjeto već zamaklo iza plotačuo sam ih pričat prošlog tjednao izmjeni diplomatskih nota Ljeto htjelo grijati još mravapunit plaže, ne dat vjetra kišial bje Jesen nesmiljena stavareče Ljetu kada stigneš piši I već spreman kaban mi je starii dan što se svakom noći kratitko za Ljeto prošlo više maripustih Jesen lišćem nek se zlati

Streptomicinus

Zemlja je živo bićeled joj se topi sve višešume joj čuvaju tićesa njima ona diše Kada je bolesna kišekroz nosnice kalderacrno nam svima se pišeod istrebljenja era Kojim će streptomicinomupalu Gea riješitto njezin tajni je trinomne želim lažno te tješit Vatra i zrak i vodaoduvijek njezin su lijeksklepaj ti arku tog brodai prati daljnji tijek

Boka falsa

Fondo brodi kapetanemornarica tonepopucale sve sartijeod jarbola spone Letno jedro odletiloni vršnoga nemami tonemo kapetanenaufrađ se sprema Boka falsa uskiptjelagre nam fondo lagja bijelamolani nam svi su gropiStončica nas bura topi More svo od klaka bijelaneće naći nam ni tijelaPupnat žalit će za namasa crnjenim košuljama I u Veloj luci Blatamaramama oko vratanas će žalit kapetanesvi kumpanji brat do brata

Skontradura

U strašnome srazu se potukliskura bura i pulenat mukliuskuhali morem silne valeprevrnuli igala i žale Potjerali lađe put zaklonazaljuljali na brijezima zvonatmušu od oblaka da razbijui srk mora trombe morsku zmiju Kad se žedna mora ponapilau oblak se pijavica skrilaa i vjetar izgubio forcusuncem opet jedrimo u orcu *SkontraduraOpasna nagla promjena vremena i vjetra, žešća od uobičajenih neverina. *Čuvaj se skure bure i vedrog jugaBura je u pravilu za vedrog, a jugo za oblačnog vremena. Navedena izreka svjedoči o iznimnoj snazi ova dva neuobičajena vjetra na Jadranu. *Zaljuljali na brijezima…

Sa ljubavlju na Kornate

Sa ljubavlju na Kornate piše Ante Marinović, Stankov Na Kornate plovi i plovi lijepa bijela brodica nama Gledam valovi ližu ljube i grle svoje krasne stjene Stjene natrag vraćaju valove da njišu brodicu i mene Užitak titram na plavim Mediteranskim blagim valovima Jedan lijepi otočić maleni skoro na dohvat ruci meni Krasna je ovdje umjetnost Božjeg rada na svakoj stjeni Srce moje žedno napaja i hrani radosnu dušu meni Otočić maleni baš kao morski kit u valove uroni i izroni Zagrljen divnim otocima uživam ima ih preko tisuću i dvista…

ČEKAM VAS GOSPODINE

na laticama čarolije ružinog buketa,na valovima noćnih sati u času prelivenimmirisima jutra…čekam Vas…da Vas gospodine izranjavane duše, nemirnihstruna duboke rijeke…. živim pogledom uperenim u daljinu preko,u zlatnu boju zalaska, brojeći korake kojise ne najavljuju, čitam između korica krozvrijeme što sporo prolazi jer Vas nema…nema Vas gospodine….. kao kroz maglu ili možda pričinja mi se,da niste daleko, a opet praznina postajesve veća, gase se svjetla okićenog grada,zatvaraju gerberi svoje oči duginih boja,sve napetija postajem, ne baš sasvim svoja,jer Vas nema, gospodine sa periferije jednogvrta cvjetnog što diše krajolikom sanjivih vjeđa,zatvara se još…

Novokaledonijski papagaji

Puno je vode od onda proteklo ispod mosta i vrsta novokaledonijskih papagaja je istrebljena. Ti više nisi kao onda ista, sada si odrasla žena. No vratimo se na papagaje. Ako ne znaš gdje je Nova Kaledonija, istočno je od Australije i dom je tih papagaja plavih i zelenih boja. Zapravo, nekad im je bila sigurno utočište u oceanu, dok ta ptica nije izumrla i ostavila pokoje pero za uspomenu. To bi bilo to o papagajima, a sad mi pričaj o sebi. Šta ima, kako si, gdje ti je ona moja…