Odiseja sna

Vjetar izmiče hridi, razbija dahom žal, ni val više neće odbit’ se od dna, ni odiseja srca što luta, ni ponoćni vlak neće vratiti vrijeme, ni rukom da vraćaš dan – minute i sat prošlo, otplovilo morem, la’ vojaž nebo oda tajnu, oči otkriju laž ti budan samo sanjaš odsanjan san

Eh, poeto

Pišeš, eh poeto, tugom, žalom, sjetom drhtiš cijelim bićem – slavuj u svanuće ne klecaj koljenima ni humku svetom brod bez kormilara čeka potonuće Što te boli, ne rasipaj riječi svijetu sladit će se gorkom sudbom kletom uzalud je skladat najljepšu sonetu kad’ zloduh sluša čut ćeš samo kletvu Stvarat’ srcem, dušom put je ovog tijela kad ga smrt pozove i ugasi svjetla jedino će svijetlit čista duša svijetla usta čovjeka ostat će zauvijek nijema

BAŠ ŠTETA

Bila bi šteta da neka šetnja ostane neotšetana I neki zagrljaj besmisleno dug bez nas da ostane Volim te da se ne izgovori, prešuti, proguta i samo pogledom klizne preko poda I sav smijeh i sreća i tuga Možda šala, nekad nježna, nekad gruba Neka pijana noć,  suluda, umorna jutra Osjećaj i želja da ne postoji sutra Šteta bi bila da ne sjednemo na pločnik, rame uz rame, u ruci možda pivo Tek lagani dodir, topao, slučajan i mek Susret neki treperav da se ne desi šteta bi bilo Neko…

ŠAPTAČ GOLUBOVIMA

jedne kišne subote,upoznah tihog starca,zapeo mi za oko, ni samane znam kako i zašto,nosah sa sobom moj digić,volim slikati i ptice, i stabla,i kišu , i sunce, i nebo i zemlju,kad nešto zaželim, to i ostvarim,približih se pulskom parku imenaGraza, gledam te umiljate očiispod staromodnih naočala,sjedi nagnut na jednom grmuu jednoj ruci drži komad starog kruha,na ramenu poskakuje golub, guče i guguče,u krilu ostatak jata, kljuca po mrvicamabijelim, a on, legenda našeg grada,ne obazire se na škljocanje mog fotića,na znatiželjne poglede ljudi, ne osjećani krupne kapi vremenske nepogodena svojoj trošnoj odjeći, njegova kožanaučila na okrutnost,…

Prijatelji

Pronađeš prijatelje isto kao sebe i staneš tako i ne vjeruješ u mene da ima neko kao ti isti na ovom svijetu. I ne znaš koliko istih, za susret sa tobom baš kao ti se spremaju. I ne znaš tko su kao ti divni i što su suzama jastuke vlažili.

Silverstar express

Već juri vlak Novog litaSilverstar pogon klasičniu njem se kartu ne pitaSvijeta sveg vlak taj naš dični Na njeg si rođenjem strpantakva ti bijaše srićako mali Martin Krpanšto bajku baka mu priča Mi bajku živimo, Silverstar vlak naš jurizlu sudbu krivimo, jer prebrzo nam kuria nismo zahvalni što uopće smo živivlak nam naš juri Novi, nagibni, krivi Svim suputnicima, poetesama i poetama bezbijedan i svrhovitjoš jedan đir oko naše zvijezde 🙂  Sretno svima!

Split kakvog volim

Nije Split za me Hajduk i rivaBaće i Matejuškavengo je klapa što voltom pivadok Šoltu val ljuljuška Nije on niti Splitski festivalpobjednik njegov na tronuon stari dubrovački je rivalplesnjak na Bastionu Nisu ni Marjan, Spinut ni Beneveć to su pjesme od grupe Stijenei kad se Mare sa cvićem hvalidokle joj pivaju Mladi Batali Volim ja Giba, stih TBF-ama Tedi Spalato pjesmom me refajoš kada Meri provuče sjetusrce mi kuca brzinu petu Pa pustim Doris da me razgalia niti Zori ništa ne falii što još pametno na kraju rijetSlobodne Pomet i…

žao mi je

znam da me ne trebaš više. iz tvog neobičnog uma isprale su me kiše. a srce ti nikada nisam ni dotakla… žao mi je što ti nisam bila veća utjeha. žao mi je što ti je stvarnost ova preteška. žao mi je što si me odbacio… a mogla sam ti biti podrška. iskreni prijatelj nikad nije pogreška.  

Divno je…

Kakav je to divan osjećaj kad znaš da netko shvaća tko si i zašto si, kad razumije situaciju i izrekne ono što sam od knedle u grlu ne možeš. Divno je kad znaš da možeš računati na nekog u trenucima bez izlaza, da ti izlaz otvori i pomogne ti prijeći iz jedne faze u drugu.

Sveta Katarina

Sveta Kate stigla sa priklama, fritulam i uštipcima sa hladnom tragikom svinjokolja sa travaricom i prepečenicom listovima lovore, ljutih naranača i smokovijenaca sa mirisima Božića i dječje razdraganosti u ludilu predblagdanskih kupovina A meni dosta i jedan balunčić i trepteće svjetlo na jelki od dobrih želja za svih                                                         Svim Katarinama Sretan imendan!

Dobriša

Prijatelju mene nema glas moj nećeš čuti zborit taj stih moj je riječ mi nijema u pjesmi toj dom mi skrovit Saznati ćeš sve o meni ko da živ sam tu pred tobom oživjet će moji sjeni rimama što svijetle sobom Dok me čitaš živ ću biti stihom ću te zagrliti a kad sklopiš oko snen i ja bit ću samo sjen

Tako me učio Tin

U svemirskim prostranstvima bezbroj naših jastva ima nebrojena naša ja žive snove našeg sna Ne znademo jedni druge ne dotiču nam se pruge al te ćutim brate tamo mogu mahnuti ti samo Iz stvarnosti ovdje ove mogu do tebe kroz snove i ti ćutiš mene znam isti druže naš je san Znam kad zvijezda jedna strne umrlo je jedno ja taj se život natrag vrne bljesak nove kad zasja Moje riječi nećeš čuti različni su naši puti al znaj samo to je vrijedno pobratime mi smo jedno

ZDRAVO, ZDRAVO PRIJATELJU

Nikada ti nisi daleko a daljine se miljama mjere Nikada ti nisi otisao a odlasci se godinama broje– Zdravo, zdravo Prijatelju nepoznati pratioce zivota moga. Nikada ti nisi zaboravio a zaborave dozivas, dozivam Nikada ti nisi ranio  a dusa nam je rana doboka– Zdravo, zdravo Prijatelju hajde da snove dosanjamo. Nikada se nisi zaklinjao a zakletve su polozene prije rodjenja Nikada se nisi promjenio a promjene se desise kao potresi– Zdravo, zdravo Prijatelju neugasli Feralu zivota moga. (“N.M.”, Zgb. 1986.) “Rijeka bez povratka”

Odnekud donio nas vjetar

Odnekud donio nas vjetar Novorođene iz mladenačkih klupa Kušali smo pelin kušali smo nektar Pružali si ruke i držali skupa Odnekud donio nas vjetar Ili nas je naplavilo more Nedužan valom pomiren pijesak Još prije stopa još prije zore Odnekud donio nas vjetar S pticama iz dalekog juga Oluje nas nose a munje nas vode Naše su sudbe iz istog kruga Odnekud donio nas vjetar U porotu na određeno vrijeme Mi nismo slike mi nismo inventar Mi smo samo maslačkovo sjeme Odnekud donio nas vjetar Lišće s rasplakane grane Tako…

Ti uvijek

Ti uvijek ćeš biti u najljepšim bojama i zato – ponjet’ ću i Tebe. Spremit’ ću Te na sigurno. U zaborav. U monokramatski format. Jednom kada ruke mi vrijeme izbora. Jednom kada mi kosu zamete snijeg. Jednom kada izblijede mi sva sjećanja. Osim Tebe. Ti uvijek ćeš biti u najljepšim bojama.

Prijatelji

Prijatelji… do njih ti je stalo oni pravi ostalo ih malo Na dva prsta ruke ih prebroji gdje ste sada prijatelji moji na kojem vi sad ste od nebesa kojim morem plovi vaša Besa Jesu l’ jedra plava vam il bijela je li teško dušama bez tijela prijatelji i moj vapor fišća stižem k vama na splavi od lišća

Prijatelj

Nada, žalost, očaj i smijeh – U prijateljstvu sve to se krije; Pogrešno vrijeme za nj’ nikada nije. Ukoliko čitajući sad se veseliš, Na dohvat sam ruke, ako to poželiš. Ako trebaš predahnuti Postat ću hrast snažan Na koji možeš se osloniti I sav strah napustiti. Krošnjom zaklonit ću te od tame Da okupaš se u svjetlu nade. – izgubim li list, dva, tri… neću požaliti. Ako trebaš utjehu Postat ću potok nježan Kraj kojeg možeš se opustiti I svaku suzu svoje boli darovati, Dok žubori melodijom bez ikakvog smisla…

Crna

Nisam mislila Da ću Ikad Tako nešto Da izustim I da priznam Nešto kao da se Otkotrljalo Sa mojih Ramena Nisam ni bila Svjesna težine Boja koja mi je pružila Štit i utočište Kad niko drugi Nije mogao Sad Me guši Uvlači me Tamo gdje Sam Provela 11 Dugih godina Sada mi je Skoro 28 I mislim da je vrijeme Da konačno izronim.

POZDRAV

Pozdrav jutru i suncu što ga dižem Prolistalo drveće kao zeleno more spušta se i njiše Pozdrav vrano što na vrhu stupa stojiš Želim da mi dan ponovo u noć obojiš Pozdrav situ što čuvam te trajno Da noć prosijem i vidim ono tajno Pozdrav ljubavi što gola ležiš Strahovima svojim kojima životu težiš Pozdrav braći kada dođe vrijeme bijedno Vrijeme je za samoću i spoznaju da smo jedno Pozdrav Bože, šta da tebi kažem Hvala kada me uhvatiš da lažem Pozdrav kratkim nogama jer ne mogu pobjeći Idem u…