Ptice pjevaju, poje, od proljeća, ljeta, žive pjevati se mora, u njih žica glasa mila svira pjesnik živi od slova, a ptica od zlatnih nota riječ’ il’ pjesma, pisati i pjevati ljubav mora što li bi duša iznutra, k’o stajaćica voda bila Pjesme dišu stihom, loza svita, grozdom rodi vino grlom žednim poteče od čokota rodnih misao i let – pogled oko cijelog svijeta vodi niže riječi , grivna jezika mnogih sjajem gori lijepi su u lijepoj duši, blagost, blagošću zbori Svjetlost na zemlji bačena odozgo, osvijetli list požutjeli i…
Kategorija: Prijateljstvo
Ljetni zvjezdan
Gdje je glava tulipana, svukoše joj drugovi perjanicu , jeli sokolica u kukavičjem gnijezdu prebira jaja ? muči je gologlavi sup, zaštitnik grada Što ju to spaja sa ovim bijelim svijetom strah od visine nema, lovi iščijano perje kiti se nakiti okiti, tuđim leti perom Lijepa kata, ljetni zvjezdan, miris srca čista, baci kamen bez grješna djeva uzdignutog velebnog stiha
Jantar i tulipan
Nazdrave jutrom čaškom lapova rosnih slapova oblak crta tanke pruge trak zlata za most duge Cvrkuće gaj Sunce trepće sluša nebo u naletu sreće okupane oči obrisale tugu stigao je vjesnik nosi trubu Durđevak mirisom poji na vjetriću zvončić zvoni sjenu njiše livada stoji uresnica struk tanki lomi Gledaju svi Sunce, a vjetar plodi, valovi dižu šaren sag pozdrav šalju tko im je drag namignu okom na jantar mlad
Par
Sve u životu ide u paru, pa tako i u jeziku. Sunce i mjesec, dan i noć, nebo i zemlja, oganj i voda… Ali ima riječi koje samuju. Djedovina bez babovine, očevina bez majčevine, momčad bez djevojčadi, zborovođa bez zborovođice, starleta bez starletana, vjeverica bez vjeverca, plavuša bez plavušana, mudrac bez mudrakinje, bubamara bez bubamarca, sjenica bez sjenca… Sve u životu ide u paru, pa tako i gramatička logika i mašta traže jedno drugo. Za zajedničku igru ispod sunca i sanjarenje u noći punoj mjesečine.
Odiseja sna
Vjetar izmiče hridi, razbija dahom žal, ni val više neće odbit’ se od dna, ni odiseja srca što luta, ni ponoćni vlak neće vratiti vrijeme, ni rukom da vraćaš dan – minute i sat prošlo, otplovilo morem, la’ vojaž nebo oda tajnu, oči otkriju laž ti budan samo sanjaš odsanjan san
Eh, poeto
Pišeš, eh poeto, tugom, žalom, sjetom drhtiš cijelim bićem – slavuj u svanuće ne klecaj koljenima ni humku svetom brod bez kormilara čeka potonuće Što te boli, ne rasipaj riječi svijetu sladit će se gorkom sudbom kletom uzalud je skladat najljepšu sonetu kad’ zloduh sluša čut ćeš samo kletvu Stvarat’ srcem, dušom put je ovog tijela kad ga smrt pozove i ugasi svjetla jedino će svijetlit čista duša svijetla usta čovjeka ostat će zauvijek nijema
BAŠ ŠTETA
Bila bi šteta da neka šetnja ostane neotšetana I neki zagrljaj besmisleno dug bez nas da ostane Volim te da se ne izgovori, prešuti, proguta i samo pogledom klizne preko poda I sav smijeh i sreća i tuga Možda šala, nekad nježna, nekad gruba Neka pijana noć, suluda, umorna jutra Osjećaj i želja da ne postoji sutra Šteta bi bila da ne sjednemo na pločnik, rame uz rame, u ruci možda pivo Tek lagani dodir, topao, slučajan i mek Susret neki treperav da se ne desi šteta bi bilo Neko…
ŠAPTAČ GOLUBOVIMA
jedne kišne subote,upoznah tihog starca,zapeo mi za oko, ni samane znam kako i zašto,nosah sa sobom moj digić,volim slikati i ptice, i stabla,i kišu , i sunce, i nebo i zemlju,kad nešto zaželim, to i ostvarim,približih se pulskom parku imenaGraza, gledam te umiljate očiispod staromodnih naočala,sjedi nagnut na jednom grmuu jednoj ruci drži komad starog kruha,na ramenu poskakuje golub, guče i guguče,u krilu ostatak jata, kljuca po mrvicamabijelim, a on, legenda našeg grada,ne obazire se na škljocanje mog fotića,na znatiželjne poglede ljudi, ne osjećani krupne kapi vremenske nepogodena svojoj trošnoj odjeći, njegova kožanaučila na okrutnost,…
Prijatelji
Pronađeš prijatelje isto kao sebe i staneš tako i ne vjeruješ u mene da ima neko kao ti isti na ovom svijetu. I ne znaš koliko istih, za susret sa tobom baš kao ti se spremaju. I ne znaš tko su kao ti divni i što su suzama jastuke vlažili.
Silverstar express
Već juri vlak Novog litaSilverstar pogon klasičniu njem se kartu ne pitaSvijeta sveg vlak taj naš dični Na njeg si rođenjem strpantakva ti bijaše srićako mali Martin Krpanšto bajku baka mu priča Mi bajku živimo, Silverstar vlak naš jurizlu sudbu krivimo, jer prebrzo nam kuria nismo zahvalni što uopće smo živivlak nam naš juri Novi, nagibni, krivi Svim suputnicima, poetesama i poetama bezbijedan i svrhovitjoš jedan đir oko naše zvijezde 🙂 Sretno svima!
Split kakvog volim
Nije Split za me Hajduk i rivaBaće i Matejuškavengo je klapa što voltom pivadok Šoltu val ljuljuška Nije on niti Splitski festivalpobjednik njegov na tronuon stari dubrovački je rivalplesnjak na Bastionu Nisu ni Marjan, Spinut ni Beneveć to su pjesme od grupe Stijenei kad se Mare sa cvićem hvalidokle joj pivaju Mladi Batali Volim ja Giba, stih TBF-ama Tedi Spalato pjesmom me refajoš kada Meri provuče sjetusrce mi kuca brzinu petu Pa pustim Doris da me razgalia niti Zori ništa ne falii što još pametno na kraju rijetSlobodne Pomet i…
Kit a cat
If you have a dollarshare it with your friendbe a human bollardmake a friendship brand If you have a buckbe like father Tuckgive it to charityfeed the hungry Kitty Don’t you just pretendto be sincere friendopen your heart feelgive stray cat a meal
žao mi je
znam da me ne trebaš više. iz tvog neobičnog uma isprale su me kiše. a srce ti nikada nisam ni dotakla… žao mi je što ti nisam bila veća utjeha. žao mi je što ti je stvarnost ova preteška. žao mi je što si me odbacio… a mogla sam ti biti podrška. iskreni prijatelj nikad nije pogreška.
Divno je…
Kakav je to divan osjećaj kad znaš da netko shvaća tko si i zašto si, kad razumije situaciju i izrekne ono što sam od knedle u grlu ne možeš. Divno je kad znaš da možeš računati na nekog u trenucima bez izlaza, da ti izlaz otvori i pomogne ti prijeći iz jedne faze u drugu.
Sveta Katarina
Sveta Kate stigla sa priklama, fritulam i uštipcima sa hladnom tragikom svinjokolja sa travaricom i prepečenicom listovima lovore, ljutih naranača i smokovijenaca sa mirisima Božića i dječje razdraganosti u ludilu predblagdanskih kupovina A meni dosta i jedan balunčić i trepteće svjetlo na jelki od dobrih želja za svih Svim Katarinama Sretan imendan!
Dobriša
Prijatelju mene nema glas moj nećeš čuti zborit taj stih moj je riječ mi nijema u pjesmi toj dom mi skrovit Saznati ćeš sve o meni ko da živ sam tu pred tobom oživjet će moji sjeni rimama što svijetle sobom Dok me čitaš živ ću biti stihom ću te zagrliti a kad sklopiš oko snen i ja bit ću samo sjen
Atavizam rudimentni
Čekaju vlak što neće doći na raskrižjima sudbine čekaju tamu vječne noći svjetlo života kad mine Mater’jalisti, ateisti ti neimači duše a svima nama snovi su isti gdje Božiji vjetar puše Kad se pred Tvorcem stvoriš ogoljen neće te kletvom nit blatom jer i ti brate Bogom si voljen njegove milosti zlatom
kad zajuži južina
Ne nestaj sa radara dok vani juži južina. Naši spojeni umovi šaljiva su družina, al nagrizaš mi brigu kao natrijeva lužina. Znam, nemir je za nas svakodnevna užina, al strah me je za tebe kad zajuži južina.
Tako me učio Tin
U svemirskim prostranstvima bezbroj naših jastva ima nebrojena naša ja žive snove našeg sna Ne znademo jedni druge ne dotiču nam se pruge al te ćutim brate tamo mogu mahnuti ti samo Iz stvarnosti ovdje ove mogu do tebe kroz snove i ti ćutiš mene znam isti druže naš je san Znam kad zvijezda jedna strne umrlo je jedno ja taj se život natrag vrne bljesak nove kad zasja Moje riječi nećeš čuti različni su naši puti al znaj samo to je vrijedno pobratime mi smo jedno
ZDRAVO, ZDRAVO PRIJATELJU
Nikada ti nisi daleko a daljine se miljama mjere Nikada ti nisi otisao a odlasci se godinama broje– Zdravo, zdravo Prijatelju nepoznati pratioce zivota moga. Nikada ti nisi zaboravio a zaborave dozivas, dozivam Nikada ti nisi ranio a dusa nam je rana doboka– Zdravo, zdravo Prijatelju hajde da snove dosanjamo. Nikada se nisi zaklinjao a zakletve su polozene prije rodjenja Nikada se nisi promjenio a promjene se desise kao potresi– Zdravo, zdravo Prijatelju neugasli Feralu zivota moga. (“N.M.”, Zgb. 1986.) “Rijeka bez povratka”
Odnekud donio nas vjetar
Odnekud donio nas vjetar Novorođene iz mladenačkih klupa Kušali smo pelin kušali smo nektar Pružali si ruke i držali skupa Odnekud donio nas vjetar Ili nas je naplavilo more Nedužan valom pomiren pijesak Još prije stopa još prije zore Odnekud donio nas vjetar S pticama iz dalekog juga Oluje nas nose a munje nas vode Naše su sudbe iz istog kruga Odnekud donio nas vjetar U porotu na određeno vrijeme Mi nismo slike mi nismo inventar Mi smo samo maslačkovo sjeme Odnekud donio nas vjetar Lišće s rasplakane grane Tako…
Ti uvijek
Ti uvijek ćeš biti u najljepšim bojama i zato – ponjet’ ću i Tebe. Spremit’ ću Te na sigurno. U zaborav. U monokramatski format. Jednom kada ruke mi vrijeme izbora. Jednom kada mi kosu zamete snijeg. Jednom kada izblijede mi sva sjećanja. Osim Tebe. Ti uvijek ćeš biti u najljepšim bojama.
Tišina
Dok šetaš šumom tišino, da li si sama? Kaži mi da znam. Da li te uznemiruju moji koraci, dok odzvanjaju? Moram znati. Društvo tvoje moja je hrana, tišino shvati!
Prijatelji
Prijatelji… do njih ti je stalo oni pravi ostalo ih malo Na dva prsta ruke ih prebroji gdje ste sada prijatelji moji na kojem vi sad ste od nebesa kojim morem plovi vaša Besa Jesu l’ jedra plava vam il bijela je li teško dušama bez tijela prijatelji i moj vapor fišća stižem k vama na splavi od lišća
Čekaj me
Čekaj me – na onoj točci , bez kraja i početka, Gdje smo tako isti, a različiti, Prepoznajemo se, oduvijek smo tu, I pogled govori sve, kad riječi stanu, Uzmi me , dovrši me…