Nema vise nade

Nema više nade   Ljudi izgubljenog pogleda, nade u bolji život, hodaju, voze se trolom i starim tramvajem, traže nešto, mole se, veruju, žele na put za beskrajem.   Vozim se, sedim tako u prevozu, razmišljam o svemu, i slušam, samo politika, smrt, mladi odlaze, ima li iko neku drugu temu.   Pa šetam gradom, Konzumom i Bingom, gde kupje se tona hrane, a plaća za siću, sve za bolje dane, borim se i boriću.   Već nekoliko dana razmišljam o tome, pogodilo me sve to, biće teško, bome Odu…

Europa

(Vučica dlaku mijenja… ali Crvenkapu nikada) U različitostima isti u slabostima im moć E Union moralisti za dan ti prodaju noć EU neznanjima umni dom fratara i dumni ko suh dren dobrotom vlažni i cijelu povijest važni Iberija joj glava Ital’ja prednje noge UK joj kreste slava Balkan stražnje noge… babe Roge Scandia škorpiona žalac Ukrajina vječni ruski talac Europa… to leglo blagostanja ljepotica i majčica klanja

DemoSKracija

Svim bojama premazani korupcijom ogreznuti brci slatki, brci slani partijski su njini puti Hijerarhno izdizanje sveto njihovo poslanje nemogućno obećati crne (n)ovce bijelim prati Istinom se kleti lažno osobnošću karizmenom pobijediti samo važno u izbornom transu snenom Kad se raja sna osvijesti vidi nove stare vijesti će da gazi opet čizma crnoga fašizma

A TI VIORIŠ

  Volim te dok rastre trava, sneg kopni, i miriše kukurek. Volim te dok oblak se nadvija, dok pada mrak, kad talasa sve. Volim te i kad nemaš kuda, ucveljen sav od sveta oko tebe. Dok grebe te sistem, i moć te jede, i tražiš pravo da odsanjaš svoje. Volim te dok oluja vitla, dok drvo se povija ispred zgrade moje. Volim da te volim, u vremenu svakom, dok dušu guliš, i bacaš je na ruke moje.

Lažni grad

  Lažni grad Pun lažnih ljudi Lažni grad Pun seljačina A sve se ruši na mene Samo što ja nisam tamo Ali ja nisam tu, ja sam na drugom mjestu Tamo gdje vide me i smiju se U životu sam samo tražio Ono što se pokralo U životu sam samo išao za onim sto je istinito u zivotu sam se našao tamo gdje nisam nikada bio Svi su druge gledali – svi su isto tražili svi su isto tražili -svi su isto pronasli Laž su našli na laž se ugledali…

Žulj, trnje i poštenje

Ovdje miriše na ljude i nemar Pospani mozak i tijela lijena Na čelu bore, brige i košmar Što se to plaća i kakva je cijena Stanimo malo probudimo misli Žuljem na ruci potvrdimo htijenja Otvorimo ono što smo tako stisli Po trnju hrabro putem poštenja Možda bi mogli vratiti istinu Sakriti boru u radosnu smijehu Prosjaku opet poklonit sitninu Pružiti ruku zadobit utjehu

Samo ti stazu biraš

Samo ti stazu svoju biraš Putokaze sam si crtaš   Hodit ćeš il’ kroz maglu Il’ pod osunčanim nebom   Samo ti stazu svoju biraš Putokaze sam si crtaš Bacaš se  u ponore zla Il’ kupaš se mirisnim uljem   Samo ti rušiš kamine ljubavi Samo ti istima novi kamen stavljaš Samo ti stazu svoju biraš…

Po rječja po vjesne (z)bilje

Svijeta mi smo pripadnici crne kronike mu boji zla smo silnog svi sljednici medijski nas zloća goji Sanjat možeš pozitivu samo mrtve tu se broji snenu stvarnost živiš sivu crnjačine zle u boji Tko je kroji to crnilo tu kroniku negative Tare bujicu i Pive Tko je krivac krive Drine svi smo krivi za to sine ništa novo svako veče odgovor je na dnu vreće plavim Dunavom on teče Tigrisom i Eufratom svakog rata ljudskim bratom gramzljivošću Zla za zlatom vijuga nam kriva sva kriva Drina našeg zla

Geopoliticus

Rusija i Kina zemlje proleterske aneksija Krima rakete korejske Uzalud sad USA zalud i Europa u prsa se busa veslo novog štropa I uzalud kopa rov se novi od kineskog Pande svjetski snovi ti Hrvatsko pod čija ćeš skuta sam se pazi ljuta Arnauta Što se mene tiče toga glede ja bi roadster pa do Andromede i još dalje sve do kraja Svijeta gdje sja vječnim monolitom Pieta

28

Reko je da sam zrela. Ja sam se smejala. Nisam ti ja odrasla na suncu s kokosom u rukama. Moja je zemlja grcala tačno od mog rođenja. I pevali su nam borbene pesme umesto uspavanke. Reko mi je da sam zrela. Ja sam se smejala. Nisam ti ja puno sveta videla, Al ono od svetine što sam zagledala ko dete, naučilo me da prepoznam dzukca. Rekao mi je da sam zrela. Ja sam se smejala. Ja znam da biti dobar nije isto iz nemoći, kao i iz ideala. Rekoa mi…

Demohizam mazokracija

Moja Domovina Hrvatska nije baš slobodna i razvijena zemlja, pa iz moga oka plamti želja   da se poštuju nacionalni interesi i da se plaćaju u kunama Panonska nizina i Jadransko more, a ne da nam život ovisi o stranim bankama i da smo dužni eure i dolare.   Egzistencijalna pitanja su važnija od ideoloških. Meni je dosta sranja i zločina političkih!

Žuti cvjetovi

Bio si snažan narode mili, Za slobodom si vapio uz lavlju riku. Kad gledam te danas srce mi cvili, Vidim pred sobom istu onu sliku.   Jaglaci zgaženi uz puteljak leže, Da čujem ih bolje, bliže moram doći. U pomoć zovu sve teže i teže, Ne sluša ih nitko u okrilju noći.   Sramna i prokleta tamo! Svitanje zore i novo doba slutim. Mučnina i jad ostat će samo, U sjećanju mojem i cvjetovima žutim.

Svačije čuđenje

Znatiželja me jaka vuče, čovječe Ne znam koliko poznaješ ih Ali znam da znaš ih Pa mi reci što znaš O zemljacima svojim   Riječi preslabe su, stranče Ne znam koliko poznaješ ih Ali znam da znaš ih Ove ljude, ponosne zemljake moje Gaze dok im zadnja suza ne poteče   Kratko odgovaraš, kao da ih ne znaš Ali znam sada… No ne reče mi, čovječe Otkud su onda veseli ovako?   Vidiš i sam, stranče Kolo svako brzo igraju Ali ne vidiš vrelo tlo Što im se potkrada lukavo…

A kol’ka je plaća?

Vele da su prodali me vragu, da su uzeli mi domovinu, sve; uzimaju strance kao radnu snagu, samo ne znam gdje. Hrvatski poslodavci, braćo i sestre, poslodavci moje domovine traže da se žene prave nevješte, samo da se dokopaju lovine. Oni traže pod prijetnjom otkaza neradnike, hebivjetre i skitnice; oni žele gubitnike sviju staza, oni sebe drže kao žitnice. Ne daj, dragi Bože, da pokušaš raditi jer ćeš tada vidjet’ nedostatke, greške što ih teže svi posaditi kao pačiće u redu iza patke. Ako veliš da još više plaće želiš…

Gromovi prijestolja

Dok snivaju ljudi pred zoru Krovovi im bjesne od nebeskog sivila Vjetar udarcima zidove pozdravlja I tišina jeziva na kraj’ se prikrada   To nisu sivila nebeska To nije vjetar jaki To djela su crnog prijestolja Što ga ljudi gledaju nijemo   Dok snivaju ljudi pred zoru Krovovi mi strahuju od kaplji nebeskih Vjetar ruši stoljetne vaze mira I tišina jeziva na kraj’ se prikrade   To nisu kaplje nebeske To nije vjetar nemirni To gromovi su crnog prijestolja Što ga ljudi vide poput sunca  

Cro Man

Jebo vas Spiderman i Batman, zaboravite sve što do sad znate, veličate neke holivudske izmišljotine, a ne znate za Hrvate.   Hrvatski superjunak normalno je kulturan, piša uz vjetar,laže u lice, ima više no što mu treba i ne boji se ni zemlje ni neba.   Hrvatski superjunak ima vozni park, ima i dvorac, obiteljsku sliku(ulje na platnu) i boli ga klinac za tamo neki novac.   Hrvatski superjunak ima lice al nema obraz, i ima ekipu superpomagača, koji ubjeđuju narod da je on Djed Mraz, dok ih ovaj anestezira…

Kazalište lutaka

Inspiracije bilo nije, Tekst bez slova i jasnoće pisao je Na spaljenim listovima   Tvrđava oblake je škakljala, Svoda nebeskoga bacala je odsjaj Hodajućim smrtnicima   Ta unutra gledalište bilo je, Scena bez scenarista pretpana je Škripavim lutkama   Predstava gotova je, I bez glumca i bez režije igralo je Kazalište lutaka…

Ekonomija

Ekonomija je čudna nauka, iako je studiram, apsolutno je ludiram.. Mada su izbori razni, neko je upise s merakom, a neko oo kazni.. Mada kako nas ima raznih, mozda neko s njom i ostane dzepova praznih.. Lepa je stvar, postanak njen je star.. Upravljati domaćinstvom njen prevod znači, ljudi je uce kao na bihaći..

Kosovo i Metohija

  Zemlja časti i slave, podigle su je mnoge junačke glave..   Šiptari ga traže, srbima to nije blaže..   Za krv časnu i slobodu zlatnu, poginulo je puno srba, u tu godinu ratnu..   Bogato rudama i mineralima, prava je poslastica američkim generalima..   I da se ceo svet udruži, i oružje uzduži, ono će biti srpsko i Rusija će taj stav da podrži..   A Hrvati komšije naše, molim za slogu i dobru saradnju..   I da prošlosti obriše, da se ljudi medjusobno toleriše..   I da ratova…

Sigurno i polako

Sinoć sam gledao Dnevnik, nebitno na kojem programu, bitno je znati da lažu, svatko za svoju stranu.   Pa sam pogledao i sjednicu Sabora, tu moraš imati i lavor pored sebe, tolika hrpa prenemaganja i još plaćamo-da nas se kroz ekran jebe.   Imati želudac za tolika sranja, cere nam se u lice i kažu – vjerujta nama.   A ljudi ko ljudi, zavarat ih lako, obećaj im brda, ionako slabo pamte. Nakon izbora il’ bi se smij’o ili bi plak’o, i oni nas opet jebu, sigurno i polako.

The Need for Love

For The Love there is the need rare and precious feeling breed price is rising for it’s seed open heart, that’s all indeed With a small move of his brow God is helping love to grow don’t be late, stand in a row as best cure, just use it bro’ POTREBA ZA LJUBAVLJU Za ljubavlju potreba velika rijetkog, skupog osjećaja slika cijena raste sjemenu njezinu srce zgoli, kupi na brzinu Sa malenim migom srca čista Bog pomaže ljubav da izlista i ne časi i ti stoj u redu te ljubavi…