SvaKotrena molitva

Ovo, rodom mi dato vremeno breme

Ovo bremeno vrijeme

Nek” se bez me, ono prene

I od moga svega umori

Neka u svojoj mori ono se omori

Nek’ se od me ono odbremeni.

U trenu sopstvenome obremeni

I od vremena moga odvremeni

To breme, nek se tuče.

U sjeni moje sreće neka muče.

Neka u samoći ječe i u neznanju se povuče

Neka slatkotrena molitva ova iskona moga

Svakim mi trenom trenuje

Dok u meni i sa mnom

ona u kamenu

ne usnuje

Kosci

Vihor je nekad davno oborio visoku jelu. Sada je to samo stari panj što leži u ravnici na početku šume. Na velikoj livadi u najljepšoj planinskoj nošnji mirovala je trava, gusta i sočna, protkana divnim cvjetovima, puna jutarnje rose i svježine. Oštar zvižduk kose zadnji će je put baš danas posložiti u otkose. Oko panja […]

U katunu

Hladan jutarnji povjetarac nosio je omanje pramenove magle uz katun. S istoka se rumenila zora. Sunčeve su zrake prvo obasjale božje pašnjake, pa se počeše gasiti zvjezdani grozdovi na nebesima. Potom se Humski Katuni u daljini rodiše iz noćne koprene, pa planuše ucrveno. Sitne kolibe u Starom Katunu pokrivene šindrom kao đerdani su se nizali […]

U mlinu

Prve sunčeve zrake toga jutra Perun baci s neba na vodu. Zaigraše bisernim sjajem rosne kapljice i niske. Probudi se usnuli jaz i promeškolji, obradova se majskom suncu pa voda veselo krenu u pohode; mili bože, kroz lopoče, kroz lopoče. Bljesnu u svojoj ljepoti stari mlin, vrbe, odvažne johe i jablanovi. Brze pastrve šmugnuše u […]

Histerezis

(Kao rasipanje oblika, talasa zvuka ili svetlosti, na koje utiču spoljne i odranije definisane zavisnosti koje možemo nazvati poremećajem….) A Ako sam i počeo pisati, bilo je to u trenucima preosetljivostidušeteladržim da je to bilo povezano sa statusom hormona, odrastanja.Nastavljao sam i dalje…,sa pisanjem.Za to nisam imao opravdanje u poremećaju biohemije.Shvatio sam, vremenom mehanizamnedostatak potrebne […]

Kratka povijest vremena

(Asinhroni opis nehistorijskih događaja) Blokirali su mi fb stranicu nekoliko puta zaredom, u poslednja tri meseca zapravo permanentno sam blokiran  Dobijam ružne komentare na ono što postavljam na književnim portalima, mesecima u nazad… a more na Pagu je bilo toplo, vazduh ispunjen mirisom soli dugo smo plivali u tihoj morskoj uvali sami goli. Nismo izgovorili […]

Istrunuli

Sjećaš li se petroljača, lukjernara, skandaletai odraza što leluja popretom na bake licuPamtiš li iskrice što frcaju pod nagorjelim komostramau pepelnom dimu i bisage prepune priča iz davninao Turcima i hajducima, o vilama i “domaćima” koji su obitavali u ognjištu, Tintilinići jedni maleni Sad se Tik Tok – ira skraćenicama i jede plastika, a zvijezde […]

Antiratna

Antiratna Hladno nebo nad sivom rijekom obgrlilo crne redove drveća. Što se zbiva? U kojem stoljeću živimo? Nigdje nikakvoga zvuka. Gledam u vijugavu, iskrivljenu, izrovanu cestu. Promatram tratinčice koje žele emigrirati od proljeća. Spuštam glavu pokušavajući izbjeći sramotnu i očajnu sadašnjost. Promatram oskudicu života oko sebe… Voljela sam promatrati nebo; više ne jer se samo […]

Stranci iz Splita

Čak i kad gledaš me, trebaš me pamtiti.   U rujnu ovog prezenta. U luci s tima što odlaze navijek. Samo da bi zaboraviti svu tu svjetlost,   procijeđenu zrakom tvog grada. Ovima večerima kad možeš vidjeti bilo što.   Podsjećaš jasnije nego u tim satima kad sve se činilo dostatno bunećim, jer zavisilo je […]

Snivala si da sam živ

Sjećam se svega što nema imena. Moglo bi bit smrću, ako ne bila bi ti iznovice tu, u ovoj noći u kojoj nema više mjesta za još nešto ino. Za  nijednih, zaboravljenih valjda samo na tren; ili na zavazda. Za glasove iz snova, bez tijela i drhtavih sjena, ploveći kroz tamu, ostavljajući ponovljive odjeke negdje […]

Posrijedi prozirnih zrcala

Uvijek ovdje, među nama, zrak je premnogo providan. Uvijek ovčas kad već ne znam što se događa opet. Ne znam kud ćeš otići ti ako nećeš se sjetiti tvojih noćnih pohoda. Lunaparkovima. Povrh pustopolja. Posvud u svom prostoru, između naših letećih sjena. Kad stigne vrijeme za nezapamćivanje svega što zbivalo se samo sad i tu. […]

Zbog tog tvog traga

Misliš da u tom, tako stranom prostoru, ne može se sjetiti valjda više ništa, jer tek tu, do sada, nije došao možda nikad nitko. S nekud. Niotkuda. U ovoj kući čak ni zrak nije bio izmijenjen do ovčas s nečim više vedrijim i dostatno mokrim. Niti ni svjetlo, pričuvano u dubini špigla, nijedared se nije […]

Kalete

Nitko nas više ne vidi u ovom bjeličastom svjetlu, u ovo doba, u parkovima ispražnjenim smaragda i nezrelih nijansa, gdje drveće, osim naizgled prirodnih oblika, nemaju srž. Kamenje, čak i oni, ostaju iznad zemlje. Svugdje, gdje ima mjesta za sve što postoji i sve što može se otkriti. Može se taknuti, kao i tih tko […]

Zavazda živi

ovdje nebo je zeleno jer u zraku ovog planeta ima više kisika nego na zemlji i još ima i onaj plin koji ne biva nigdje drugdje ova tekućina zbog koje vidimo na mnogo više boja i svjetla što otkrivaju dokraja različite jave prostore o kojima ona mi ništa ne govori motreći bezmjernost sa dubine zrcala […]

Metal i magnet

Ti  si  metal, a  ja  magnet. Naš  susret  biće  koban, teskoban. Ja   sam   kremen,  ti  si  kamen. Gorećemo  kao  vulkan, kao  plamen. Ti  si  med,a  ja  mleko. Naš  poljubac  biće  senzacija, manifestacija. Ti  si   izvor,  a  ja  ušće. Naši   dodiri   biće   slavni, javni. Ti  si  olovka , a   ja  pismo. Napiši  me   pedantno, nonšalantno. Ti  […]