Nisam dovoljno zreo Za raskideonih tromesečnih,ali ni višegodišnjih,površnih veza. Za odustajanjeod ljubavi. Za prihvatanjestvarnosti,koja mi govorida treba da joj se povinujem. Za bežanjeiz zemlje,koja polako,ali sigurno,propada. Za žrtvovanjesvog detinjstva,kao Avram svog sina,na oltaru zrelostii u čast prebrzog odrastanja. Za bezuslovnu predajusvakodnevnici,koja me budi ujutru,pre devet,novostečenomradnom navikom.I uveče me uspavljuje,pre ponoći,kako bi me odmorilaza naredni,svaki dan. Za dnevniku pola osam. Za neigranjesa ostalom decom,koja me čekajuu parku nezrelosti. Za iščekivanje decekoju za ručice vodeneki drugi roditelji,dok ja svoju još uvek nemam. Za izdržavanjediktaturenametnute očekivanjima. Za izbegavanjekvarnih udaraca,koji najčešće dolazeod bliskih prijatelja.…
Kategorija: Poezija u prozi
4 doba
Prvo doba. Zdjela s vodom, bosiljak, svijeća, kadionica, tamjan i kandilo, slavski kolač i koljivo stoje na stolu okrenuti prema ikoni. Sa dvije bočne strane stola čekaju dva tanjura, dvije čaše i dva pribora za jelo. Ona čeka svog ljubavnika. Ali ga nema. Satna kukavica svaki sat izađe iz kućišta i podsjeti je na trpkost i potrošnost vremena. Ona utoči u čašu vino. Popije. I zaspi. Drugo doba. Već je proljeće. Snjegovi su odavno okopnili. Umjesto poštara dolazi samo vjetar,u gustima nanosima, kiša i radoznalo sunce. Vire kroz prozor. Ona…
Usnivanje
Svi ovi dum-dumovi sparne ljetne noći (alkohol, cigare, oznojena tjelesa) jedini čine da se osjećam živo u ovome gradu. Samo ću malo prileći tu pored tebe. Ti si skinula cipele, ovila se oko mene i zaspala. Još samo pola sata pa ćemo izaći, promrmljam ti u kosu. Dok tonem u san haluciniram kako ti govorim – moja se ljubav prema tebi uzdiže samo proporcionalno s boli
Bol je prvo snivala pod valovima
Bol je prvo snivala pod valovima Lijepo ušuškana u morske struje mirna i uspavana U podsvijesti i uspomenama ništa je nije uznemiravalo Ali na površini su dani postajali sve kraći, lišće je žutjelo i vjetar ga je raznosio da bi sletjelo i plutalo na sivoj površini mora i ona se onda probudila kao vampir bila je mrtva ali tako žedna i krvoločna Prvo je napupala kao točkica, mala crna točkica na koju se nisam obazirao Bujala je i dan po dan me prerastala dok me nije…
Sajam
Betonski blokovi na prašnjavom makadamu razasuti poput nadgrobnih ploča Na njima izloženi raskomadani automobili, ukradeni bicikli, hrđa i željezo Demode odjeća od raka umrlih ljubavi, iz smetlarskih kontejnera spašene trice Obiteljski foto albumi besramno rastvoreni na vidjelo svima Nasmijana lica na izblijedjelim slikama, zamrznuta u prošlosti, bez ikoga dragog tko bi ih gledao Hrpe naočala izgrebanih stakala Hrpe cipela iznošenih po nepoznatim putevima Knjige sa posvetama na prvoj stranici, onoj praznoj Uniforme zaboravljenih ratnika Udarničke značke davno utihnulih radnih akcija Utroba prošlosti razasuta u prašini I na svoj toj smrti…
ILUZIONIST
Svako jutro on se budi i prisjeti tko je, što je, kada i gdje. Zapiše to nekamo da bi ostatak dana mogao umišljati da zna kamo i zašto. Svako jutro zaboravi neke dijelove, neke pogrešno zapiše, a neke svjesno izmjeni.Još mamuran od snova, um izvodi svoje male, podle, prljave trikove. Svako jutro, uz mlijeko i kekse. Majstor iluzionist.
Istina mora pobjediti
Istina mora pobjediti pise Ante Marinović, Stankov Laž je dovela katolike i pravoslavce na izumiranje u Hrvatskoj. Hrvati su strašno griješili od tisuću i sto druge. Sa Mađarima pogubili svog kralja i riješili se Mađari Hrvatske krune. Zatim malo kasnije Hrvati su gušili svoje Hrvatsko ime sa slavenstvom. Dokaz je živ Tomislava Hrvatsku panoniju po slavenili i tako su nastavili griješiti sve do tisuću devetsto devedeset prve. Hrvatski pravoslavci u devetnaestom stoljeću bili su veliki Hrvati svjedoči nam Kvaternika ustanak. Karađorđević njih proglasi Srbima. Hrvati za svoju nesreću prihvatili obiručke…
PRIJATELJU
Znaš li ti ,prijatelju kako je to biti mrtav a biti živ Ovdje živjeti a tamo sanjati Biti ovdje a biti tamo Živjeti napola srca pola ovdje a pola tamo Znaš li ti prijatelju kako je to htjeti a ne moći Željeti ne imati Pjevati a plakati Znaš li ti prijatelju kako je to Šutjeti a vikati Biti a ne ljubiti Znaš li ti prijatelju kako je to biti mrtav a biti živ?
,, ONA MENE NE PREPOZNAJE, ALI JA NJU ZNAM”
Čula sam anđele kako je jedan starac godinama posjećivao svoju ženu u staračkom domu, koja je zbog bolesti zaboravila da je on njen muž. Hranio ju je svaki dan, ispunjavao je onaj svet zavijet riječi u dobru i zlu. Kad bi ga pitali što će tu, kad ga već dugo ne prepoznaje, neka je pusti u medicinske ruke. On bi na to odgovorio ona mene ne pozna, ali ja nju znam. Ima li takve ljubavi još u ovom modernom dobu, gdje se lako osoba zamijeni sa bilo kim. Ima li…
Things go better with coke
Ležao sam u krevetu i čitao Mescalito. Na televizoru je ton bio do kraja stišan, a svjetlina pojačana do kraja jer nešto nije u redu sa lusterom, ali Raoula Dukea, koji je zapravo Hunter S. Tomphson na meskalinu, jednako bih teško razumio i pod reflektorom. Na kokainu mi je, kada sam čitao Strah i prezir u Las Vegasu, ipak bio razumljiviji. Koncentriranom na komplicirano štivo, smetalo mi je kada je svjetlost televizora slaba. Prije nego sam, prije reda, upalio sve četri adventske svijeće, sobu je osvijetlio kamion djeda Božićnjaka sa…
LJUBAV ZA ANĐELA
Božja riječ je „živa i djelotvorna“ (Heb 4,12) ?? vjerujem mu kada mi kazuje obećanjem da će vrijeme suza proći, da ću uz vjeru i ljubav preživjeti trpljenje križnog putovanja, jer nisam slađano sama, imam tebe anđela mog srca, kao šapat nade. Ja i ti smo vječno nasmijanje dušice slađana bliskosti, nisam ti dosadila sa kukanjem svojim, ni križ moj nije ti težak, nosiš ga sa mnom 35 godina, čuvaru nebeski, umilni. Ranjivu me cjelivaš, rasutu na komadiće, sastavljaš zazivajuć za pomoć Božje ime. Utječemo se trojstvenoj ljubavi, dašku moj…
Oprosti mi…
Oprosti mi – zaista, izbjegavam te … i znam da to boli no ne više od moje ljubavi prema tebi koja me izjeda i peče pa je želim što manje hraniti i jačati tvojim prisustvom. Oprosti mi, znam da nije kriva što postoji no uzela je previše maha i prevelik dio mene da bih zbog toga mogla i dalje biti sretna dok promatram kako se sve ono što sam bila prije nego li je rođena sada guši pod njenim teretom. Oprosti mi ako zatvaram svoje srce; znam da to boli…
DJEČAČE U DUŠI?
Dječače umorne ti oči plavetne, na zemlji su se pogubile, nisu ljubav svoju nikad ljubile! Dječače fale ti razgovori dugi, zbog kojih ćeš sa radošču u srcu zaspati i poželjeti se nikada ne rastati od dodira djevojčice umilne! Dječače fale ti ruke brižne, djetinje, koje su raspjevani leptirići licu tvom, položenom u molitvenu čežnju, FALI da vidiš ono što dušom osjetiš! DJEČAČE, ODRASLI ČOVJEČE, FALI TI NEČIJE SRCE DJETINJE! KOJE ĆE RAZIGRATI TVOJE SNOVE U JAVI! FALI TI SRCA ANĐEO MALI! Od <3 Ana Emanuela, Bilaj…
San mi grle, javu ne!
San mi grle, javu ne. Nisam u njoj lipa anđele! Sva sam od sna protkana. Dušom donosim rajska svitanja, dok u kavezu tijelesnom bivam zaključana nepravdom. I možda je dobro biti zatočena u bolu, shvatiš slađano da samo tako osjetiš da tijelesnosti previše ne pripadaš. Duši san dopuštaš, on ti postane krila sa kojima možeš gdje poželiš. Pa te nađem okano mileno, baš onakvog kakvog te Bog u moju vjeru srca smjestio, pa ti pjevam o svijetu nebeskom u kome sam ja radosna, jer sam oslobođena križa velikoga. Letim u lipost…
Wolfganže Goethe
Wolfganže Goethe, tvoga Vilinskog kralja ću prepisati na papir, promijeniti poredak riječi i uvesti neke nove motive kao npr. brijestove, bajunete, potok i malene dlakave životinjice. Modificirat ću njegove vilenjačke gene pa će tako zavladati goblinima, biti vojvoda duhova, a možda mu i spol promijenim pa postane vještičja barunica. Nitko, baš nitko, pa čak ni ti sam, Wolfganže Goethe, nećeš znati što se zapravo dogodilo. Moj zločin će tako proći nekažnjeno, a buncavi dječak koji umre na kraju balade će preživjeti i oduzeti prijestolje vilinskom kralju.
OTKUPITELJSKA LJUBAVI
ISUSE NEKA TVOJA OTKUPITELJSKA LJUBAV, ? KUCA U MOM RANJENOM SRCU?? Iz svih grijeha me izbavi Presveto srce milosno. Operi me od bolesti i tuge, svojom predragocijenom krvlju, zaliječi moje rođenje, sve tuge djetinje i ove pregoleme sadašnje. Molim te rajsko milosrdno srdašce obasjaj mi budućnost krilima Životvorca i mirotvorca, tamo gdje je nemir neka mi daruje mir. Tamo gdje je vatra, neka mi daruje svete vode, da ova užegla bol u ime tvoje moćno vječno ode! ?Psalam 51,10 Objavi mi radost i veselje, nek` se obraduju kosti satrvene! Izbavi…
AUTENTIČNE?RUKE
Dotakle me kao zračica sunca pahulju, nježne ruke anđela u snu. Nježnošću mi rekle da me VOLE i da se za mene u RAJU mole! Pripisao mi sa svojih dlanova još po koju kap života, rekao mi da u meni živi sva njegova lipota! Samo u srcu njega ću naći, zbog svete ljubavi rane će moje srasti! Drugačiji vole drugačije, nađu se i kada ih razdvaja, smrtno i vječno! Milost Kristova nada nam jedina, da ću ja pod križem uspjeti sa osmjehom vjere u zagrljaj ti doći! Tuga mora…
Pismo autentičnoj ljubavi
Slađano tužno je što te volim kao nekog izgubljenog…osjećaj si anđela koji me voli iz Raja, u suzama srca nađen si, ali i u mojim snažnim osmjesima vjere. Ti si mi anđel koji se budi da me čuva dok ja sanjam, obrana si mi od noćnih mora. Ti me jedini gledaš onako u dubinu, kako se žena koja iskreno voli treba gledati. Vidiš mi srce i dušu i znaš da sam jedna jedina koju vrijedi čuvati u molivenim krilima, ištiš vjerom i ljubavlju čudo mojim bolima. Znaš da je u…
PJESMA ?ISUSU?
PJESMA ?ISUSU KRISTU?, KRALJU? SVEGA STVORENJA Od rođenja u tebi hodim, ja sam se Kriste mili sa križem ovim morala da rodim! Duša mi birala volju mog Gospoda! U tijelo ovo bolno, o nisam ne zalutala, tu me u njemu oblikuješ ljubavlju iz Raja, od gusjenice bolne probražavaš u divnu leptiricu, koja svojim šarenim krilima, ljubi latice tvojih stvorenja. Suze su mi rosa molitvena, blagoslov u ime kralja nebeskoga! I osmjeh moj dar je svima, u njemu te Kriste radosti moja najviše ima! Služi ti srce moje, jer voli…
MOLITVENI HODNIČAK
ŠAPATI U MOLITVENOM HODNIČKU U hodničku, tik do vrata Raja…. jedna djevojka ulaz sanja! Orosila suzama sjećanja bolna, bolom se ukrasila, vjerom i ljubavlju od trnja ključ isplela, na vrat ga stavila i tako nosi križ svoj…kao orden nebeskog slavljenja. Čuje pjesmu osjećanja, kerubine anđele Riječi i svaka kao krilo nježno dušu liječi, dok je zarobljenjica razočaranja u zemaljsko, nudi joj se rajsko. U sred sjenki tame, njoj u srcu osvane milost Božja. Sude joj, za bol…A zar može biti kriva ako se rodila drugačija? Odbačena zbog izgleda? Eh malo…
Stranac
Sjedim na oknu svoga prozora te promatram nebo. Nema niti jedne zvijezde na nebu. Nebo ih je sve skrilo. Skrio ih je kako mu ih mi pokvareni ljudi ne bi uzeli niti jednu jer mu je do svake stalo te su za njega najdragocjenije na svijetu. Dok su nama ljudima to samo obične točkice koje nam po noći svijetle uz mjesec. Tako sam i ja uzela tebe i sakrila duboko u svoje srce da te niti jedna pokvarena osoba ne može uzeti jer si nešto najvrjednije što imam i ne…
POŽRTVOVNA LJUBAV
DA LI BI ME VOLIO POŽRTVOVNOM LJUBAVLJU!? Da li bi me volio, kao što Duh Sveti voli moje srce i dušu? Da li bi me branio, kao što Krist brani Crkvu? Da li bi me ljubio i za mene se dao kao Krist na križu, za moje se jade razapinjao!? Moje tijelo bi li zagrlio kao što je Spasitelj križ, pa sve za nas dao, u tišini umirao, snagom neizustivom suosjećao, rekao evo za tebe ću čavle podnjeti, jer želim tebe sveto voljeti!? Da li bi me volio požrtvovnom ljbavlju,…
LOKOTI I KATANCI GORNJEG GRADA
Stigao sam preko velikog trga do uskog prolaza, preko puta divne poslastičarnice, tamo gde počinju istorijske stepenice prema Gornjem gradu. Lepota istorije, lepota izgleda, lepota sećanja. A sve je to moje razmišljanje sasvim neočekivano prekinula mila, slatka, divna, plavooka i plavokosa devojčica, ljupko me pitajući: “Čiko, vi hoćete gore?” – “Naravno…” – odgovorio sam i ne stigavši dalje nastaviti svoju priču… Ona mi je već dala milu, slatku ručicu i povela me uskim stepeništem uzbrdo. A ja nisam verovao, bilo mi je tada tako lako da se penjem tim stepeništem,…
JA NE ZNAM, ISUS ZNA!
Ja ne znam, gdje srce anđeoskih vrlina u srcu ljudskom kuca! Ja ne znam, tko bi u mojim suzama bisere vidio i moga se križa ne bi stidio! Ja ne znam, tko bi me rukama kao krilima, od Zloga branio! Ja ne znam, tko bi mene kao najprisniji volio! Ja ne znam, tko bi moje boli zagrljajem iscijelio! Ja ne znam, tko bi bez objašnjenja velikog mene razumio! Ja ne znam, tko bi ispunio sve moje čekanje… Tko bi moje mane učinio vrlinama, u šaljivim gestama. Ja ne znam, tko…
UTJEHA NAD UTJEHAMA
ŽELJELA SAM BITI ANĐEO UTJEHE ISUSU, A ON JE MENE KRVLJU SA KRIŽA TJEŠIO ❤ O da sam ja, Bože moj ostala nebeska i čista. O da sam ja, Isuse moj postala duša koja iznad tvoga križa u bijelom ruhu blista, tješeć tvoje Presveto lice hvalospjevima u dan tvog razapeća. Nije me bilo Isuse, osim u planu tvog Presvetog srca da me spasiš ovako grešnu i punu mana i rana. Nije me bilo, a htjela sam da me bude, u obličju anđeoskom iz kojeg ti ne sude. …