portal za objavu pisane riječi
Kiša će sprati sve
I boje
I tužne grimase
I ružne navlake na prozorima
I istinu o njima u očima promatrača
Kiša će sprati samu sebe
I osmijehe
I riječi
Potonje i prve
I ništa drugo biti neće do misli o kiši
dok o kiši i s kišom nekoga kratko tu ima
Čak i njega o njemu, o kiši biti neće
Jer ona nije tiša
ni kad je tišina
usliša
Ovo, rodom mi dato vremeno breme
Ovo bremeno vrijeme
Nek” se bez me, ono prene
I od moga svega umori
Neka u svojoj mori ono se omori
Nek’ se od me ono odbremeni.
U trenu sopstvenome obremeni
I od vremena moga odvremeni
To breme, nek se tuče.
U sjeni moje sreće neka muče.
Neka u samoći ječe i u neznanju se povuče
Neka slatkotrena molitva ova iskona moga
Svakim mi trenom trenuje
Dok u meni i sa mnom
ona u kamenu
ne usnuje
Ustani A. Antunoviću iz groba, spavaš u njemu tristo ljeta, zar ti ne čuješ ono! – Koje ono Mare? – Ono u našem docu što grmi! A u docu Antunovića, nedaleko groblja i porušenog kamenog zaseoka, istom onom docu koji je branjen tisuću godina od Francuza, Avara, Tatara i Rimljana, Talijanaca i Nijemaca, dolcu branjenom […]
S Kapele je silan vjetar valjao hladan oblak ravno na Pimperovo Selo. Zapinjao je za visoke jele, za Malu Goru, za Ričičko Bilo – sve nestaje kud on prođe, ljudi moji… Oblak ne dolazi iz doline kao magle što dolaze. Prvo je progutao visoke vrhove, pa onda klance i doline, jednu po jednu poravnao. Od […]
Vihor je nekad davno oborio visoku jelu. Sada je to samo stari panj što leži u ravnici na početku šume. Na velikoj livadi u najljepšoj planinskoj nošnji mirovala je trava, gusta i sočna, protkana divnim cvjetovima, puna jutarnje rose i svježine. Oštar zvižduk kose zadnji će je put baš danas posložiti u otkose. Oko panja […]
Hladan jutarnji povjetarac nosio je omanje pramenove magle uz katun. S istoka se rumenila zora. Sunčeve su zrake prvo obasjale božje pašnjake, pa se počeše gasiti zvjezdani grozdovi na nebesima. Potom se Humski Katuni u daljini rodiše iz noćne koprene, pa planuše ucrveno. Sitne kolibe u Starom Katunu pokrivene šindrom kao đerdani su se nizali […]
Osvanuo je vedar ljetni dan na Stavnju. Taj dan za njega bijaše poseban. Trebalo je položiti nepisani ispit, onaj što će ga uvesti u svijet sposobnih za opstati u gori, svijet malih legendi, nejakog ali sposobnog stvora, niti djeteta niti muškarca, svijet odvažnog dječaka. Hitro se toga jutra popeo na teške jasle u štali, duboke […]
Što li jutros rade divlji ljiljani zasađeni njenom rukom, u dolinici čarobnoj, tamo iza palih jela. Brane li goru od uroka njihove nježne latice vatrene boje? Jutarnji zrak opio je divne krune, pore se raširile na njima, pa piju jutarnju vlagu iz zraka. Na listovima se sakupile kapljice rose. Blješte na prvim zrakama kao biseri […]
Prve sunčeve zrake toga jutra Perun baci s neba na vodu. Zaigraše bisernim sjajem rosne kapljice i niske. Probudi se usnuli jaz i promeškolji, obradova se majskom suncu pa voda veselo krenu u pohode; mili bože, kroz lopoče, kroz lopoče. Bljesnu u svojoj ljepoti stari mlin, vrbe, odvažne johe i jablanovi. Brze pastrve šmugnuše u […]
(Kao rasipanje oblika, talasa zvuka ili svetlosti, na koje utiču spoljne i odranije definisane zavisnosti koje možemo nazvati poremećajem….) A Ako sam i počeo pisati, bilo je to u trenucima preosetljivostidušeteladržim da je to bilo povezano sa statusom hormona, odrastanja.Nastavljao sam i dalje…,sa pisanjem.Za to nisam imao opravdanje u poremećaju biohemije.Shvatio sam, vremenom mehanizamnedostatak potrebne […]
(Asinhroni opis nehistorijskih događaja) Blokirali su mi fb stranicu nekoliko puta zaredom, u poslednja tri meseca zapravo permanentno sam blokiran Dobijam ružne komentare na ono što postavljam na književnim portalima, mesecima u nazad… a more na Pagu je bilo toplo, vazduh ispunjen mirisom soli dugo smo plivali u tihoj morskoj uvali sami goli. Nismo izgovorili […]
Finiva još jedno vrelo dubrovačko ljeto.Festival se zatvara. Kjuzo la butiga.Spuštaju zastavu, a Orlando još okovan u čudu gleda glumce na karoci kako othode u Zagabriju (pro mostova) Ključi od Grada se vraćaju Knezu Porporelaškom Čileu mlađem.Ubrzo će se i kadene rastezat po noći od kantuna Svetog Ivanado valobrana Kaše (što još su naše) da […]
Sjećaš li se petroljača, lukjernara, skandaletai odraza što leluja popretom na bake licuPamtiš li iskrice što frcaju pod nagorjelim komostramau pepelnom dimu i bisage prepune priča iz davninao Turcima i hajducima, o vilama i “domaćima” koji su obitavali u ognjištu, Tintilinići jedni maleni Sad se Tik Tok – ira skraćenicama i jede plastika, a zvijezde […]
Novac? Prolazan.Vrijeme? Prolazi točno kao kakvakonstanta; što u fizici smara džake Pa onda se pitaš, zašto živjeti? Kakva je to igra, tvoj vijekI tko njome upravlja? Čut ćeš puno teorija, pretpostavkaal’ na ovo zašto, mogu odgovorit’i nebitno ja: Život jedino može ispunit-besmrtna Umjetnost i poezija
Antiratna Hladno nebo nad sivom rijekom obgrlilo crne redove drveća. Što se zbiva? U kojem stoljeću živimo? Nigdje nikakvoga zvuka. Gledam u vijugavu, iskrivljenu, izrovanu cestu. Promatram tratinčice koje žele emigrirati od proljeća. Spuštam glavu pokušavajući izbjeći sramotnu i očajnu sadašnjost. Promatram oskudicu života oko sebe… Voljela sam promatrati nebo; više ne jer se samo […]
Ljubavni prkos Nekada smo u šetnjama dugim i šaputanjima bezbrižnim bili kao duša jednasve je bilo tako lako spontano nepromišljeno i jasno,čak i u oblacima bijelim mekim spavala je tvoja ljepota nepreglednavjetar je svirao naše melodije dok sam te gledao kako se raduješ i smiješ glasno. Svaki put kada sam kucao na vrata tvoga srca […]
Cvrčak mi pjeva u maslini pod prozorom.Bimetal mu se pali u pet nula nula točno.I zavidno je uporan u svojem ceremonijalnom orkestriranjuudvaranja cvrčkuši, koja zadivljena sluša nastupu susjednom boru.Kako ga zadak ne zaboli više od silnog cvrčketanjamislim da znam… želi odbaciti teški oklopi letjeti, letjeti slobodanbar jedan dandan kao san
Noć na proputovanju za Zapadpolumjesecom ukrašena zvjezdanog neba.Ili je možda to samo okretanje Zemljinog zvrka ka Istoku… Ako želiš biti noćnjak život cijeli, otputuj u ponoćna Zapad brzinom od 1674.4 km/h i ne zaustavljaj se.Ako želiš svjetlosti biti dijete započni isti takav pothvatu podne ljetnog dana. Imaš izbor ali ne i prijevozno sredstvoa i potreban […]
Zbirka pjesama iz 2010. godine ‘Alijenacija’, autora Eugena Babića
Ti nisi bio tu kad ništa nije bilo u jeseni bez vjetra i neba nada mnom. Bez obrisa, u tami, treperilo je tilo uzdajući: iznađeš sve to što nešto skrilo tvoj put gdje raste pijesak i kamovi, i krom, tvoj put tek u samoću; u moj primorski dom. Ja nisam znala to što […]
Čak i kad gledaš me, trebaš me pamtiti. U rujnu ovog prezenta. U luci s tima što odlaze navijek. Samo da bi zaboraviti svu tu svjetlost, procijeđenu zrakom tvog grada. Ovima večerima kad možeš vidjeti bilo što. Podsjećaš jasnije nego u tim satima kad sve se činilo dostatno bunećim, jer zavisilo je […]
Sjećam se svega što nema imena. Moglo bi bit smrću, ako ne bila bi ti iznovice tu, u ovoj noći u kojoj nema više mjesta za još nešto ino. Za nijednih, zaboravljenih valjda samo na tren; ili na zavazda. Za glasove iz snova, bez tijela i drhtavih sjena, ploveći kroz tamu, ostavljajući ponovljive odjeke negdje […]
Uvijek ovdje, među nama, zrak je premnogo providan. Uvijek ovčas kad već ne znam što se događa opet. Ne znam kud ćeš otići ti ako nećeš se sjetiti tvojih noćnih pohoda. Lunaparkovima. Povrh pustopolja. Posvud u svom prostoru, između naših letećih sjena. Kad stigne vrijeme za nezapamćivanje svega što zbivalo se samo sad i tu. […]
Misliš da u tom, tako stranom prostoru, ne može se sjetiti valjda više ništa, jer tek tu, do sada, nije došao možda nikad nitko. S nekud. Niotkuda. U ovoj kući čak ni zrak nije bio izmijenjen do ovčas s nečim više vedrijim i dostatno mokrim. Niti ni svjetlo, pričuvano u dubini špigla, nijedared se nije […]
Nitko nas više ne vidi u ovom bjeličastom svjetlu, u ovo doba, u parkovima ispražnjenim smaragda i nezrelih nijansa, gdje drveće, osim naizgled prirodnih oblika, nemaju srž. Kamenje, čak i oni, ostaju iznad zemlje. Svugdje, gdje ima mjesta za sve što postoji i sve što može se otkriti. Može se taknuti, kao i tih tko […]
ovdje nebo je zeleno jer u zraku ovog planeta ima više kisika nego na zemlji i još ima i onaj plin koji ne biva nigdje drugdje ova tekućina zbog koje vidimo na mnogo više boja i svjetla što otkrivaju dokraja različite jave prostore o kojima ona mi ništa ne govori motreći bezmjernost sa dubine zrcala […]
Ti si metal, a ja magnet. Naš susret biće koban, teskoban. Ja sam kremen, ti si kamen. Gorećemo kao vulkan, kao plamen. Ti si med,a ja mleko. Naš poljubac biće senzacija, manifestacija. Ti si izvor, a ja ušće. Naši dodiri biće slavni, javni. Ti si olovka , a ja pismo. Napiši me pedantno, nonšalantno. Ti […]