Kategorija: Ostalo

kap po kap kažu slap Ja cu biti strmina po kojoj voda romori  štitit cu kapljice te malene suze  i dijelove  Da se nijedna ne ošteti Ja cu biti štit Svakome u nevolji  ja cu biti putnik svjetla  makar s vremena na vrijeme  -ustrajno

Nećistoće šapat daškastjenica i vaškastandarda života slababube švabe svraba Staništima psorijazežohari nam lazeu snu ispod pokrivačabuhe s’nam se maze I hranjenjem razvnovrsnimzelenjem nemrsnimživot nam se u brk smijepoplaćaš režijeza “Orašar” nemaš kinteto je za elite

Strana mi nekako prozasve nešto nadugačkood nje me hvata grozane bih se s njome bakćo Treba ti fabula, zapletstory ti treba bit napetlogičan mora bit slijedda dojam ne bude blijed Zato se pjesništva držimstihove kakogod pržimu pjesmi sve se možepustiti mašti na voljunemo’š iz ove kožerane se trljaju solju

jal od ljudi  magla od prašine  tvoje su oči noćas zvijezde  kada primiš jače  jal te hvata  zato ne daj  bisere pred svinje A i njene oci ostavi obamrle i hladne  do trena uništenja  Kad shvati da ste voda ista Koja ruši brojeve i sjene  Usnulih molitvi baka i djedova  Raskošnih svjetova  I ljubljenih trena zvuk  rasklašene mirodije lavande  I osmijeha brižnih  što dolaze odnekud  Smjer otoka i mora 

kako bih samo jednog prijatelja  da ne budem sam  da prijatelj bude zlatno prelijevajuće sunce koje bez ijedne rijeci  Zna sve i voli potpuno

savio sam usne u riječi grlata tišina noći jenjava  prošarana cvjetovima  krvi i jantara svitanja polusan se izgubio u noćima iz jave  nema je više duh neprospavane noći  sad nagrizaju sati provedeni čekajući te

Nema kuda Mora se dalje Zadana orbita i godine ove Prekriženi puti tlapnje u svemiru golom Prosjak pod kapom od sanja Nebeskom. U nepovrat Sve dalje i dalje Blijede oči ruke izgubljene kose Gube se nestaju Izmiču pogledu od kamena i soli. Pada zaboravu u beskraj sna Prosjak goloruk Umrije sto puta Ne probudi ni jednom. U dugoj noći satkanoj od tmine Umornim korakom snovi se vuku Kao bez duše

Već dugo me muči nešto Al’ to skrivam vrlo vešto, Pa se pitam danima Gde je duša mamina? Kad sa posla ona dodje, Ni minuta da mi prodje, Nego mi se sa vrata smeje I pita me: “Mamina duša gde je?” Ja ćutim, šta da kažem, Znam da ne smem da je lažem, A misli mi samo lete, Zna li ona da sam samo dete?! Pitam tatu, on je veći, Možda će mi on već reći, Al i on se samo smeje, “Kako ne znaš mamina duša gde je?!” Jednog…

Lovorov vijenac i nasadi maslina. Za pobjednike. Meni je duša nasad maslina. Bolju nagradu ne mogu zamisliti. Nije lako s njom. Ima tu posla. Ali plodovi vrijede sve muke. Sjeme Božje riječi, Duhom Svetim obogaćeno, rađa urodom onoga što od Boga dolazi. Nevolja je samo u tome da treba ustrajati i ne dopustiti si misliti da je dosta, da je to to, da sam savršena ili pak sveta. Ne usudim se tvrditi ni da sam dobra. Tek volim reći da se trudim biti što bolja mogu i činiti što više…

Ocekivati ono sto zamisljamo,trcati prema tome i udarati o sve kamenje na putu.Kamen po kamen.Imati stvaran osjecaj da je sve izvedivo.Koliko je potrebno odlucnosti za ne izgubiti se u beskrajnim dugim stazama.Gasenja svih vatri sumnje koje prozdiru.

Kazu da je svakomu i svemu sudbina upisana u zvijezdamai da se protivtoga ZAPISA ne moze…Jutros, skruseno Te molimCuvaj nam Veneciju, Boze! Nemoj dopustitida taj carobni Gradpostane druga Atlantida,da se na dnu mora ugase svjetla tih velebnih zdanjai da su uzaludna Svijeta ufanjada ces pokazati svoju Ljubav i Moc?Boze, zdvojno Te molimDodji Veneciji u pomoc… Da li je Venecijiodredjena sudbina zlosretna?Dokazi nam suprotnoJutros Te, skruseno molim, BozeUvjeri meda Tvoja Ljubav i MocVeneciju spasiti moze. “Rijeka bez povratka”18.11.2019.

Zmija sa tvoga bedra presla je na mene.Pustila je svoj socni otrov,kroz moje tijelo.I otisla.Napravila rupu iz koje curi beskonacnost moje duse. Imao sam sve.pa malo i na kraju nista.Ali kraj je zapravo pocetak zar ne? ili sam se izgubio u pocetku kraja.

Osjecam se izdano.Mozda od samoga sebe a mozda i od osjecaja da je sve moglo biti drugacije.Jedna sicusna ideja koja je niknula i probila se kroz bezdan drugih.Polagano okupirala sve ostale.Do konacne predaje.Predaje koja nije imala zrtve,osim sebe samog.

Tražio sam iskru svjetla iz studenca dubokog.Čamio po obrisima, kuta, tamnog, kamenog.Hvatajuć se za nit stiha, konca, tankog, svilenog.Razabirući svjetlo lica, toplog sjaja, uzvrelog. I blagi nemir, duše krhke, na koži se osjetio.Što no bješe, svjetlo dana, što me noću posjetilo.Što sad glavu na panj mećem, jer sam se dosjetio.I iz srca, pjesme ove, na tvoj glas nadmjestilo. Al znaj da tajna biti mora, osmjeh lica, ovog stvora.Ako odlučiš da djelo, mjesto riječi, bude dio dogovora.Uz tonove slatkih riječi, radost, muku, našeg čovra.Razmjenit na način neki, tajna je bez pogovora.…

Svijetlo svijeće palim u noći ovoj tamnoj Punoj boli ponosa i sjete Na oltaru tvome Domovino moja. Svijeću palim za bojovnike od stoljeća sedmog Mačem križa Zastavom slobode vjere Ovjenčani Palim svijeću za djevojačke kose umorene Pletenice u Hudoj jami zazidane Rukama voljenog neraspletene Oproštajno majke pismo djetetu u utrobi ugušeno. Palim svijeću za Slavoniju zemlju granatom zla preoranu Liku izranjenu napaćenu Posavinu ostavljenu Bosnu šaptom palu Hercegovinu i Zagorje jamam ispunjene Dalmaciju morem oplakanu. Snivaju i mole za nas Sinovi i kćeri Krv života izgubiše Dušu i srce nisu…

Buraz S riječima vještam sam Kao s inteligenijom nasa Vjeruj mi da nema ti spasa Preporučam ti da bježiš poput pasa Ako očeš savjet.. samo dodaj gasa Naravno daje ova pjesma napravljen bez basa Iz rukava nisam izvukao niti asa Baš me zanima kako bi na reagirala masa Mislim da bi se jako brzo napunila kasa

mene je izbjegla u prezentu ja osjećam dah ženskog saučešništva nitko me na svijetu ne treba kao ona ništa se nikad neće promjeniti sada znaš što želiš samo moraš ići za tim ne mogu vjerovati o čemu razgovaramo imao sam talenta i još ga imam  mislim posao napreduje ali najam je istekao  čovjek se rađa da umre  bila je tu od kada znam za sebe ja sam uostalom papir kategorija koraci zaboravljenog djetinjstva donose spokoj  glazba nije samo odraz našeg raspoloženja uvelike je i odraz našeg karaktera  koja sadrži nešto…

Mi smo djeca iz oblakaanđeli nebeskina Zemlji nam živjet tlakaplaža naših peskizvjezdanim su morimanebeskim atolimanosit će nas do njih plimaljubavnoga jadana splavi od starog limai bukovih klada

Kategoricno odbijam zivot kao posljedicu okolnosti, moranje i primoravanje, biti kao ostali, rob drustva i iscrpljena sjena samoga sebe…Odbijam hladne poglede i prezir, ljubomoru i potcjenjivanja, odbijam sve sto lako gubi svoj sjaj i sto traje nekih “pet minuta”…odbijam muskarce koji su slabici, zene koje su isuvise raskalasene da ukljuce mozak…odbijam lovu i lovatore, sado-mazo mocnike…odbijam nastranost i ateizam…odbijam ludilo 21-og vijeka koje se zove egoizam, odbijam one koji ne vide dalje od nosa, ne vide bliznjeg niti siromasnog, odbijam svo to natjecanje “ko ima vise”, odbijam biti dio masine…

Kako je moguće biti mir drugima, dok u sebi nosim tolike nemire?! A ipak, mnogo puta u životu doživjeh da mi kažu da smirujem. Čak i onaj što mi donese nespokoj reče jednom da ga smirujem. Znam da više nije isto s njime, a drugima još donosim mir. Poplave osjećaja ljude razaraju, a maslina u mojoj duši najavljuje im neku nadu. I dok je Noina golubica donijela vijest o kraju Općeg potopa, u naše doba općeg potopa društva, potpunog gubitka osjećaja za sve lijepo i vrijedno, pitam se kako ta…

Oprosti mi svjetlosti, novog dana.Oprosti mi , što dušu hranim, tvojim bolom.U stihove ga pretakam, noć mi je besana.Dok mislima šetam, tužnim molom. Znam, nije fer, da u plavoj tvojoj boji, tražim spas.Al ipak ona mene vodi.Ka pjesmi srca, koja traži tvoj glas.Rasprsnuta u mašti, na prosjaka svodi. Koji moli, samo jedno, da ga se voli.Zlu slutnju kobnih ljudi, koji kroje sudbe naše.Otjerah iz puste mašte, pune boli.Samo osta, plavičasti sjaj, što tugu poznaše. Oprosti skromnom stihu, produktu uma.Što trznuo se na tvoj sjaj.Znam, priča tvoja , nije moja.Al ipak…

Nije me briga Nije me strah Neka boli Nije mi stalo Zarezi života paraju dušu Broje se u prolazu kameni od soli Ono šta ostalo je. Ono što nitkome nedam Što je moje u nutrini Grije dolove ravnice stijene Pute duge Sve što je moje. Ostavi me Tek onako Usput Odmorit mi je Kupim izgubljene tragove na cesti Tek onako Kao da me nema Kao da te ne volim Sviće Gotovo je Plavo more vrije pjeni Kako naći duši zaklon