I reci mi, kako poslije svih ovih godina uzaludnog nadanja i čekanja, ja još uvijek sanjam te smeđe oči? Zašto i dalje unose nemir i razbuktavaju mirno more? A ja, zar nisam već naučila kako je nada varljiva, a čekanje uzaludno? Ono što želim, neće se ostvariti. A možda je bolje i tako…
Kategorija: Ostalo
Stih na poklon
Noć probudi u nama sve što dan uspava. Zora šapuće mraku, dok sunce ne zapjeva, a zidovi oblaka padaju pod pritiskom čistine. Čudno je kako se praznine popune. Sam svako bira kako, lutajući svijetlom kroz mrak, mrakom do svijetla. Put je isti, prati ga.
Duh tvoj
Vjetar je raznio tvoje tragovePod ovim nebomDuh tvojU oblakeSamo se neizgovorene riječiGnijezdeU prostoru Crni teški baršun Zimskih noći Lagano prekrivaSve što diše Čekam da se tvoj iskraProbije kroz tminuDo zjenice Ako te ni noćas ne budeMoj dragi sa onoga svijetaOživjet ću sjećanjeDržat će me budnuDo svitanja
Tunel
Biti omražen jest nalaziti se u mračnom tunelu a jedino svjetlo koje postoji jesu oči zvijeri koje te žele rastrgati. i držiš se rubova zidova da bi se izvukao a oni te pokušavaju progutati. jer što si ako se ne boriš i suprotstaviš? obična ljepljiva masa bez supstance. gaziš uplašeno po mraku kao stranac u […]
Pogled ka nebu
Na kraju dana uvijek zvijezde gledam, jer tad nisam sam. Nekad ih i u glavi brojim, znam da imam srce i dva, tri stiha, čovjek sam – postojim. Nekada će drugi ljepše pjesme pisati, ali ja sam u svojim dušu opisao. Možda i nisam bio pravi pjesnik, a uvijek želim biti čovjek, za sebe i […]
11.rujan
Primjećujem šuljanje jeseni.kako se prikrada praznom plažom,mirisom obranog kukuruza,dok nebom jata ptica slova pišu. prerano….svi viču; sve je došlo prerano!grožđe je obrano, bašte loše i suhe bijahuspominju zatopljenje.ja ga, ne primjećujem.. meni…nikad hladnije.Sunce je peklo i peklo.koža mi je pocrnila.a meni žeđ i hlad ,u najvećoj žegi bijaše.
tišina
Podsmijavao sam se tuđim kritikama, oglušavao razumu pametnih, pametovao iskustvu starijih. Lako je!Sebi sam govorio. Zakoračio sam u ulicu s mnogo križanja, zaplovio oceanom daleko od kopna, zakopao milimetar ispod zemlje. Teško je…sebi sam govorio. Ulica je dobila nova križanja, kopno se nije i dalje naziralo, tijelo se ispod zemlje zakopalo. Nemoj se predati…. Blizu […]
Posljednja želja
Ostvario si mi se kao posljednja želja,Pa više ne marim gdje ovaj život ide,Pa više ne marim šta drugi u meni vide,Samo ti nemoj vidjeti, manje od prijatelja…. U svijetu različitih sa tobom sam ista,Ja želim biti tu kada te život zaboli,Moraš znati da te netko iskreno voli,Ovaj osjećaj je ljubav, kao suza čista… Bez […]
Sretan sam
Oduvijek sam htio biti sretan,i tražio sam tu sreću u pukotinama znanja.gdje je mudrost izmicala. Čak, bi ju znao izmisliti, odglumiti.Scenarij je bio po šablonu.U ladici uspomena bilo ih je mnogo.A šablon je nepromjenjiv.I Čuo sam da su ljudi nepromjenjiviBorio sam se protiv toga. izgubio sam puno vremena i prilika.Mislio sam i mislio godinama.I u […]
Sada
Kada posumnjaš u sebe, kada breme koje nosiš na leđima, vezano vrpcom zla oko vrata, teško poput tri sidra koje vuče dolje. odbijaš pustiti. Kada brat postane stranac, a stranac brat. Kada otac i majka, postanu sudije, a ti okrivljenik nevini, sam od sebe osuđen. Kada prijateljska ruka, nemirom tutnji i šamara. A samoća pruži […]
bezdan tišine
Pustio sam maštu da mi um obuzme,oduzme.Maštam i dalje, i dalje Pustio sam suhu suzu,da mi duša plače.Plače suho i dalje. Gledam van, da dobijem.A u unutra praznina iskopana tupim nožem.Ali ja oštrim nož. Izdao sam svoju poruku,provlači se kroz duboku vatru u bezdan,bezdan tišine.
Danas
Sjeo danas čovjek u vlak i gleda u svoj telefon. Krećemo se u utrobi zvijeri i slušamo brujanje tračnica. Zelena stabla viču za nama. Ptice se penju po nebu kao da su pauci i lamataju krilima valjda nekome žurno moraju odnijeti šifru za otključavanje nove dimenzije života. Kuće se slažu po balkonima i svađaju koja […]
Zatvorenik misli
Vrte se u krug. Dolaze bez pitanja, dozvole i muče um, dušu i tijelo. Osjećaj propadanja savlada čovjeka, a u suštini ništa se ne događa. Cijeli taj kaos kao ringišpil vrti se u glavi i poljulja čitav čovjekov život.
Sara
Mogu li biti tvoja Sara,Da mi pričaš, da te slušam,Da sa tvojih usana istinu kušam…Da ti budem u životu,Sto otkucaja u minutu…Mogu li ti biti mili,Tišina i sve suprotno od toga,Najsjajnija zvijezdo neba moga….Da se divim tvom sjajuUspavana u tvom zagrljaju…Sanjam da pišeš,Stihove obećanja po tijelu mom,Ja sam stvorena da budem po tvom…Da ti pripadam, […]
(Ne)povjerenje
Što se događa u životu sunca koje je plavo po vlastitoj želji?! Nižu se dani. Ljudi ponekad dolaze, više od sunca odlaze. Neobično hladno djeluje. Tko još vidi ispod površine?! On baš i ne. Prijateljuje sa suncem žuti voljeni maslačak. Zna što je suncu u srcu, zna da je ondje on, ali ne zna što […]
Strelicija
Pročitao sam, da kad nekome pokloniš streliciju,Trebaš napisati karticu, zašto ju je zaslužio.Streliciju nisi dobila, a karticu ipak pišem. Zaslužila si, jer znaš letjeti,kada su krila ranjena ili pak zdrava.Možeš na kraj svijeta.Tamo gdje je zapetljan početak. Visoko ili nisko?Koga briga..Kroz jaku buru, umarajući ili hladni jugo.Prividne oblake snova. Opeći se preblizu sunca ne […]
Ja protiv sebe
Kako pronaći za utjehu za bol koja ne postoji,izaći iz komforta bezizlaznosti. Kako pronaći ono sto ne može biti pronađeno.IzgubljenoZatrpano. Gdje tragati? Koga slusati?Knjige su prazne,savjeti savjetuju.Prijatelji gluhi. Eh i pomoć je tu.ovo ce ti pomoci!a, ne ipak će ovo! Pomozi sam sebi misliš…ali tko sam ja?Otkrij, izgubit ces se.Bježi,odlutat ćeš.prepusti se i …
žar
Stajao je u kutu kuće,crni kamin.Živjeli su godinama u njoj ljudi,pa zvijeri,miševi,ptice, pauci.prolazile su godina, za godinom.krov je trunuo, a pod propadao. Dolazili su k njoj mnogi poslje,i koračali starim daskama.svi bi uočili kamin. Kopkalo je mnoge da li tako stari kamin,ima još samo pepela u sebi. netko bi donio grancicu, bez upaljaca.netko mokro […]
Odlazak
Kad sam odlazio nisam ponio sve.Ostao je komadić srca,dio uma, snaga tijela. Duša ih trazi nazad.Ali, puta do njih nema.Zarastao je granama krivnje,zatrpan kamenjem sumnje. Ostale su i neke stvari.Ostali su uprljani kistovi u čistim časama vode.Pepeljara puna razgovora.Neuredan red, nemiran mir. Ostalo je nekoliko slika naslonjenih,o narandzastu i plavu crtu iluzijes par krizanja oblivenih […]
zastave
mnogi su ih dizali i spuštali.boje mjenjali.vjetrovima prilagođavali.šili, prepravljali. kraljevima i zmajevima kitili,medu pticama i zmijama dijelili.krugove pak kockama mjenjali. ali,sve su spale na dvije,one bijele,koje idu u susret jedna drugoj.
OPROSTI
Oprosti mi,Što ti se nadam svaki dan iznovaOprosti što se želim zvati tvojom,Želja u meni raste poput korova,A jednaka sam ti sa bilo kojom… Pogledaj oko sebe, možeš imati harem,Dok ja pred tobom na koljena padam,U čekanju da mi je tvoj glas čuti barem,Samo rob sam, uzalud se sreći nadam… Oprat ću ja suzama ovu […]
Našao si me
Nisam te tražila, našao si me,Prije izlaska sunca, prije novog dana,Vratio mi osmjeh na lice u jednom dahu,Prepoznao moje srce puno rana… Tužni, tužne pronađu to je takoI za njih se nesebično Bogu mole,Kada im se želje počnu ostvarivatiDa li shvate, da jedno drugo vole… Uvijek je molitva za dragu osobu,Bila odanosti i ljubavi najveći […]
Da si…
Da si barem mili moj,Samo sjećanje koje previše boliDa te operem sa duše suzama i soli… Da si barem… Neki tamo nebitan lik, a ne pjesnik,Da ne razumijem tvoju tišinu i pogled,Da ne razumijem zašto si od sebe otet… Da si barem… Da si malo manje ja, a više sretan čovjek,Ne bi moje misli noću […]
Liturgija II
Preda mnomUpalo, blijedo liceI crna vunaU rukama Predosjecaj sudbineUpaljena svijecaI uplakane ociMrtve od gledanja Svetac plete vunuIkona u stajanju
II
I rijec je moj macNjenom sabljomProbosti cu srca nevjernika Udahnuo sam zivot u tebeDa siris ga daljeDa ti rijec budeI blagoslovI prokletstvo
Pravi…
Za tebe sam posebnoPripremala dušu i srce,Pripremala usne,Pripremala riječi…Zna Bog,Znaju nebeske ptice,Da poseban čovjekMože od tugeI od bolesti da izlječi…Živ čovjekNe umire samo,Od starosti ili jada,Tuga je prepoznatiOnu pravu osobuA ne priznati joj to nikada.
Društvo živih
Sve nacije pjesnika zbile se na jedan otok Buda sjeo pored rijeke kraj Pjesnika teče potok. Ali on ne vidi žabe vidi more, vidi beskraj utopit će se u njemu sam je, a drugi mu pokraj. Nego, postadoše otočani nitko više neće vani bujne rime nižu, kližu, svi zadovoljstva postižu a i kad ne stižu […]