KUPOLA

sagrađena nekad davno,od čije ruke nije mi poznato,kupola kamena koji osluškuje,luka koji smiješi se svakom,a ispod, u hladovini, sjatilose društvo pjesnika, ljubavnika,mladeži koja zna raspustiti se,dok nekoliko starijih brije nešto,ah vražji su dani, noći teške,kupola uvijek ista, čvrsta i teška,ništa joj ne mogu ni oluje vremena,nikada ne pušta suzu za inat njima,lijepo joj je ime nadjenuo neimar,uzima k sebi u njedra povorku tužnih,vesele i raznježene već će utišati,kuša se ispod njenog kišobrana piće,omiljena je i kava, zeleni čaj puno manje,Ooooo, gracioznosti, molitvo poljana,daj mi znak krikom koji zagrmit ćeu srcima potrebitih…

Izmišljeni likovi

Sreo sam je na ulici točno ispred bara, sa mnom je podijelila pivo dok je njezin brat svirao gitaru. Svirala je violu u irskom bendu, ali zaljubila se u Talijanca. Poljubio ju je u obraz, onda ju je primio za ruku i rekao je da želi plesati! Dovela je Marka kao goniča, Petra za zabavu, a Zlatko je plesao na stolu, dok je Luka jahao kao po konju. Još malo čavrljali, još jedno piće u baru, onda su bili pijani kao u svom stanu!

BOLJE ME…

BOLJE ME MLATI PRAZNOM SLAMOM NEGO ME KLATI RAZNOM KAMOM BOLJE ME SAZRI UMNOM ZGODOM NEGO ME PREZRI TMURNIM RODOM BOLJE ME SMJEŠI DA LIŽEM RANE NEGO ME TJEŠI DA PUŽEM DANE BOLJE MI PLAČI DA NISMO JAČI NEGO ME TLAČI PRIČOM O BRAČI BOLJE ME GURNI ZVJERIMA GLADNIM NEGO ME TURNI PERIMA JADNIM BOLJE ME PRODAJ KUŽNOM PAKLU NEGO ME ODAJ LAŽNOM HERAKLU BOLJE ME KUDI U BLAMAŽI NEGO ME HVALI U SVIJETU LAŽI BOLJE ME MRZI ISKRENE DUŠE NEGO ME VOLI KAKO VJETAR PUŠE I NA KRAJU BOLJE…

Zov dalekih obala

Pisanje je hladna voda.Premalo i ulijeniš se,previše i oboliš.Lako dok su do koljenaplitke misli plitkih ljudi.Pokraj plaže mirnog mora.Topli pijesak.Ljetna zora.Skupi hrabrostiUroni rukom, digni jedra. Prvom plimomi jakog vjetra.U daljine. Možda,ili proslaviš se, ili se utopiš.Samo zapamti.Povijest pobjednike okiti.Mnoštvo mnoštvoutopljenih,zaboravi.

ODLUTAM PONEKAD

ODLUTAM PONEKAD istini za volju, nekad i prečestoodlutam iz svog stada,osjećam se jadno tada,govore mi da jalova sam,a pojma nemaju što to znači,kako zna boljeti kad u jutroprespavam, u očima bol,mrak prekriva zoru, kasnim na rađanje sunca, propuštam sjaj u travi i blistave vlati zabilježitiu slici mojih trenutaka, da, znam biti u fazi koja udaraiz svih plotuna, pljušti i ne dopuštaizlazak iz jarma težine,a onda dok oblaci svoj tamni brkbrišu i raspršaju nebesko plavetnilotirkiza, evo mene u drugačijemizdanju, u haljini baršunastih uzoraka,obuvam i potpetice, ma vidi Bože čuda,tko bi i pomislio da ja mogu i ovako,koracima čvrstim…

Traži se pisac

Dan za danom, isti ljudi, iste Žene, sve manje ih je u meni. Ne osjećam ništa. Vide i čuju, no ne gledaju i ne slušaju. One su samo sjene svojih figura, loše finiširane fasade jeftinih vikendica. Ne osjećam ništa. I dalje. Ne (do)tiču me se. Prazni listovi koje treba popuniti. Traži se pisac.

Pitanja

Upitao me stranac na ulici koji je pravi smjer za … idi, čovječe, tamo ravno pa skreni lijevo ka cvjećarnici i nastavi, nije teško, naći ćeš. Obratila mi se prijateljica što ju znam još iz škole tupo gledavši me u oči, upitala me ima li smisla za čovjekom što je otišao poći Nema, dušo naivna, jedna nevolja manje od onih koje tek u životu proći ćeš. Doletio je do mene golub na autobusnoj stanici i gugutao gledavši u moje pecivo kao da me i on nešto upitkuje i na to…

Nemoj se uzbuđivati

u zraku se osjeća neko tiho nezadovoljstvo  ovo ostaje među nama polako se spušta večer  ne tražim puno od života pripremajući se za ono što dolazi   i žene sve pamte to ti želim reči svaka čast tebi to je iskonska pobjeda dobra mislio sam da bi me baš ti mogla razumjeti meni je bilo lijepo ti nisi kao ostale cijeli sam život čekao nekog poput tebe, a u tvom životu nema mjesta  ali možemo to riješiti kao dvije odrasle osobe nikad veće lekcije u životu nisam dobio onda da čujem…

ONO NEŠTO

jučer bio kao neki dan,..meni svejedno je li prviili posljednji…u mjesecu,vozim se iako smeta mipojas, želim slobodu nasvakom mjestu, u svakoj prilici,krešti glazba sa svih strana,slave ljudi, tko pita imaju li sutra,okreću se janjci i odojci, toči pivo,a onda šetajući rivom ugledam“kraljicu” ženu, lakiranih noktiju,u svom filmu, prevrće kontejner,ima li…za sutra…treba kruha..možda i cigare…ljuti me sve to,stavljam crne naočale, tada mi jenajbolje, sa mnom i moj životni,ćuti, more ga brige, znam, ma jebeš firmu, neka si misleoni trutovi i dudovi svilci, njima jesada ugodno spavati u novčanicamanatopljenim krvlju i znojem ali…srećomtaj prokleti ALI pojavi se i na…

PORAZBACANI STIHOVI

ne znam je li ih oluja močnarasijala po dalekim stranamasvjetskih metropola ili to tekje igra u maštanjima noći, alistihovi izrasli iz moje duše kojatrenutno gori, sagorijeva, držineki minimum, tempo kazujeda nešto ne štima, nema kraja,početak utopio se u jezeru zaleđenihpovršina, bolujem i bdijem čekajućifestival neke nove alternative imogućnost izlaska iz krize štozahvatila je i moje gnijezdo pričana pruču dok mladi se ptiči nisuizlegli, tuguju za rodanom, nije smiješno, opet jedna siva paučinaomela moj hod, prepoznat masamakoje vole lirski vijenac s mojimpotpisom, svijeća na stolu polakonešto osvjetljava sobu, vosak lijepi sei zauvijek ostaje ustoličen na inicijalimastare poetese….

TRČE MISLI

TRČE MISLI osjećam, moždaponovno pad sistema,moderno neko doba,a misli mi opetpodivljale, vrludaju kaobumbar oko cvijeta,oprašuje ih lahor proljetnogtravnja, pričalice su to,bezobraznice, treba ih razumijeti,a to mogu samo ja, njihovazaštitnica,njihov Bog, Otac,igram se s njima, u sebi, skupljammudrosti koje mogle bi poslužitiu trenucima očaja,znam da ne slušaju ali takva sami ja, tjeram po svom, ubijam ljepotu kao da ona jeglavni krivac,odlazim danju do starihzidina, tražim iglu u mnoštvuvisoke trave, zuje pčele,trse se leptiri razvući mi usneu osmijeh koji diže iz ludila,samo ne dam se, tvrdoglavapoput vojskovođe koji juri nasvom konju ne misleći kamo,i opet sasvim isti završetak priče,sve…

Pjesma ce reci

Imam samo jedno srce, za sve ljude. Za cijeli svijet i jedan zivot. Trazim samo slicno, medju kamenjem neki biser, ili dijamant plavi. Kad ga dotaknem znacu da je pravi. Zemlja je pustinja srca, necu da njoj hodam sam, pa je moje ono sto od srca dam. Sve sto imam staje u trenutak jedan, to je onaj na sastanku s mojom dusom, vrijedan uzitaka svih, jer da imam cijeli svijet na dlanu sta mi vrijedi, kad nemamm u sebi to sve, ako cu bez tog pravog osjecaja da osijedim? Pjesma…

ZLI JEZICI

ZLI JEZICI ne slušaj ih, ne opterećujsrce njima,to đavli su što vise na stubukišne noći i vrebaju,opaki, rđavi, uamazani otrovomsmrti i raskida, cerekaju senašim poljupcima, a pojma nemajukoliko u njima sjedi makova vatre,ne strahuj, ne zatvaraj mi vrata,ja hrabrost svoju u javnost dajem,uživam u sitnim satima čavrljatis ćukom koji poraniše nešto,nadopunjujemo se u pjesmi života,smijemo se istim stvarima, a on pticanoćna, gdje li sam ja u priči, ne želimznati, imam tajni plan za te jezike licemjera koji vjeruju da sutradanoprat će grijehe u kamenici Uskrsa,oni su jednostavno tako rođeni,nauma prljavih što izviru iz mulja i ne znajumene, nikada čuli nisu za postojanostmog…

CRVENI JASPIS

Gledamo se šutke, znamo, nije prvi put,kao da smo se već negdje sreli. Déjà vu!Sjećam se tih divljih konja u tvojim očimakoji galopiraju pored strijela zelenih agavadok izblijedjeli Mjesec na nebu se gubikroz koridore zablista svjetlost,svjetlost jača i od sjajna zlata.Žarki ognjevi rasporedili seu pravilnim titrajućim obručimazuba vremena što sahranio je šutnju. Tvoj glas, poput pjesme velike planine,jekom se odbija od vapnenastih liticaiz kojih nas promatraju nepomične očiispunjene krvlju i pomiješane suzama.Trepere sjene zrelih narančas kopna blagi burin pirimiriše ti kosa na vino i crveni jaspis,a u tebi snaga koja…

Prazan balkon

Nitko ne sjedi na balkonu. Skriveni u svojim cahurama,medu zutim zidovima, iznova ponavljaju,vec stotinu puna, ponovljene radnje. Nitko ne sjedi na balkonu. Gospoda stara, U susjednom stanu, Kuha po starom receptu, Bezgrešno. Ponosna na svoja umijeća, Zgradom širi raznobojne mirise. A smrdi na kolotečinu. Nitko ne sjedi na balkonu. Doseg savršenstva lažan je privid. Toliko neotkrivenog ostalo u neopipljivom tijelu, A žuti zidovi srama, Raspadaju se pred velikim čovjekom Nitko ne sjedi na balkonu. Zarobljeni u programu Cekaju kaoticnu iluziju raja, Ne uspijevajuci vidjeti Kako more dodiruje nebo. I dalje…

Zavještanje 1

Zavještavam se samoj sebi i samo sebi i drugima ako ko pita i bude htio znati o mrmoru unutar mene, jadu koji me mori nizbogčega i nizašto a mori i već dugo plete svoje konce divljeg daha i mrskog .. Zavještavam i govorim da neće biti, da neće biti dozvoljenog straha i trzaja glasa niti i nimalo dopuštenog ….zavještavam se sama sebi da više neću nositi haljinu tužnih boja i da moje zavještanje neće biti odora moja nova, iza koje ću se skrivati da bih u tihom času usolila glad…

BOZE MOJ

Boze moj opet sam ti tuzan prazan kao stol isflekan i ruzan nemam snage nemam volje a bit ce mi zivjet tako Isuse dragi ja ti nemam puta gresnik sam na kilo izgubljeni vijernik umoran od snova vise nista ne umijem nisam slike vrijedan Boze moj ovog me zivota strah strah me ovih ljudi otupile im zelje od prividjenja vide utvare lice meko postalo im kameno klesarsko djelo Isuse dragi umrjet cu ti mlad od ti istih snova od ljubavi koju ne nadjoh lutajuci dvoristima oslikane maste

U MAGLI (gazela)

U mračnoj noći spominjem ti ime – u magli,Dugačke su ove hladne zime – u magli. Trebam tvoje sigurne mirisne rukeŠto grle me poput nježne rime – u magli. Neka me vode kroz monsunske kišeI čuvaju od silne morske plime – u magli. S tobom ću i na kraj svijetaTamo, gdje vječne vatre dime – u magli.

ALBATROS

U meni neka čudna pticaširi svoja ogromna bijela krilana sve strane sputava je žicapolomljena u tamu se svila. Letjeti bi htjela između modrinapustiti da nose je olujne strujekružiti ponad sedam planinadok u daljini morski vali bruje. Taj albatros slomljenih krilazgurio se na dnu moje sjenekudagod krene zaustavi ga silaoko njega samo zidovi i stijene. Htio bi još jednom da se vinenek’ ga vjetar u oblake odnesestruna harfe nebom nek’ sinei njegov krik svijetom ponese.

Ogledalo

Postoje svjetovi gdje mogu biti kralj, to nije lazni sjaj, tu zivim od pjesama, ne nosim zlato, vec zlatna je dusa u tom nevidljivom snu. Na dnu okeana je moj kovceg s blagom, da l cu ga naci sam ili s nekom dragom? Neke davne muze su mi vrijeme uzele, al’ stihove dale, iako mi muke nisu znale. Zivio sam mastu, borio se s maglom, dusa me zaboljela jednog dana naglo. Oci sam sacuvao, u tvojim ogledalo nasao, trenutak zaledio i ovdje sacuvao. Cvijece sto sam trazio, nadjoh u basti…

Sanjao sam zivot

Dublje je nego sto vidim, a dubina se ne moze vidjeti ocima. Nocima trazim sebe, pa budan sam u snu, jer budam sanjam, ta dusa ne moze iz mene. Plivam sam, mojim stilom ne znaju, jer ni sam ne znam koji je. Jezero je cisto, okolo su jele, mnogi se sele, a ja u hladnoj vodi trajem. Istina je kad si u mraku, ali u svom sjaju, jer sve sto imam svaki dan dajem Sve sto nosim sa sobom, najteze i najbolje, na podu sam al’ kazem “bice bolje” Opet…

,, ONA MENE NE PREPOZNAJE, ALI JA NJU ZNAM”

Čula sam anđele kako je jedan starac godinama posjećivao svoju ženu u staračkom domu, koja je zbog bolesti zaboravila da je on njen muž. Hranio ju je svaki dan, ispunjavao je onaj svet zavijet riječi u dobru i zlu. Kad bi ga pitali što će tu, kad ga već dugo ne prepoznaje, neka je pusti u medicinske ruke. On bi na to odgovorio ona mene ne pozna, ali ja nju znam. Ima li takve ljubavi još u ovom modernom dobu, gdje se lako osoba zamijeni sa bilo kim. Ima li…

KONAČNO

je li ja to sanjamili možda smilovao se Bog,ovih se dana osjećam kao čipka od mora i krila galeba…. jutra mirišu mi na topli kruhiz bakine peći, za večeri trebalabih mnogo ljepšeg reći, jer dišemkao nekad, pjesma djetinjstva nagrudima mi spava, budim se ispunjena, lagana i zdrava….. konačno proradio je neki kliku mojoj glavi, prijatelj mi ruku pruža,život mi se smilovao, dan postao onaj pravi…. očima gledam labudova ples, kočijanebeskih šetača uljepšava trenutke samoće,udišem mirise mora, dodirujem valove na pjeni ,je li to možda neka nova sreća, sasvim drugačija,odlučila okrenuti ringišpil mog…