OBRISI

kome da šapnembol, davno izgubih pojamo vremenu,od naših trenutakaostali su tek obrisi,ponekad isprani u rijecibez povratka,ostadoh usidrena, okamenjenana pragu kuće bez broja,ulici bez imena,tražim u snovima, naprežemosjetila, silno želimpronaći onaj dijamantpretvoren u živo biće,nedostaje mom duhu u satimazime, tko rekao bi da to je moguće,vani noćni zrikavac dosadnjikavoudara ritam,čuju ga oni pripadnicidrugog svijeta pa komentirajuuvredljivo i strašno,nisam ja jedna od tih,žalna sam, kivna na svoj ponos,možda otišao je gospodin zvanAmor, pobjegao od strništa i boli,i neće se nikada više pojaviti,pokucati, nazvati svoju ribicu,možda dajem mu i za pravo,sjedit ću i dalje u…

NADMOĆ MODRINE

teško je odmaknuti seod ulice šarenih persona,prtljage zahrđene na vremenu kad znala samizgovorite tek dvije riječi,žudim prisječajući se šetnjiu danu svjetlosti, mojesvjetlosti satkane u obrisimamodrine plićaka, tamo gdjemorski konjici i sirene slavilisu ljetni solsticij, sada vrištimnemoćna, teških udova, mokrekože, ništa više ne ide meniu korist pa ni zaveslaj vjetrićakoji odlučio se poigrati sa sparinom,skidam moje stakleno povećalo,trudim se očima bez dodatakauzeti bogatsvo modre pjene,plave tišine pošumljenih strana,imam tu moć, bez suvišnihpomagala zaspati u koljevci onogšto inspirira ženu za trenutkezabilježene u pjesmi noćnih krilaca…..

Tišina

Mjesečina raspliće dodire svoje, u boje noći potonule sjene. Duboko nebo progutat će vrijeme dok zvijezde trepere kroz tvoje zjene. Ne govoriš ništa, a tvoja ljubav tako glasno kroz kožu mi ječi i poljupci tvoji koračaju smjelo, a ja ih pratim i ne trebam riječi. Mislima svojim ogrni me nježno jer hladno se jutro primiče, slutim i dan će razbiti ovu tišinu. Pusti još malo da s tobom šutim…

Troje

Ja te ne čujem u statici Ne razumijem u smijehu Jasno vidim u strahu Nešto mi kola žilama i Liči na tebe i mene Smrdi na suze Miriše na očaj Još me ne vidi, još ga ne prepoznajem Već  te volim Već te ljuljam i nasmijavam Nekako smo sami u sobi Sav si crven i zovem te milo Zovem da ne dolazim na posao Još te sanjam Izgledaš kao ja Opet smo to mi, drugačiji Nećeš me moći zagrliti Nema mjesta Između nas troje

Grabežljiva

ništa me nije slomilo kao pet sekundi samo tebe u kadru crvena kosa do ramena crveni ruž tvoj vrat i znam tko te vodio kući kome si se bacila oko vrata grabežljiva kakva jesi koga si pogledala ispod obrva i ubola usnama tanka kakva jesi kome si šaptala na uho vadila košulju iz hlača takva kakva jesi a ja nisam i nikad me ništa nije slomilo kao pet sekundi tvoje ekstaze jer ljubavne igre one ne vide i nikad neće moći…

UDAHNI

udahni miris divljeg jasmina,pogledaj svjetionik u noćii reci samo one čarobne,neka budu male ali iskrene,udahni ispod površine,obogati ogrlicu srebrom školjke,ostavi je za dar ženi što ostavljenasjedi kraj ognjišta, tuga joj saveznik,udahni ono najljepše u jutru,najjači komadić noćne plazme,skupi poene, trebat će ondadok najmanje budeš se nadao,sve sakupljeno ostavi na njenimgrudima na svečanosti jeseni,tada stvorit će se jezero u kojem ugledat ćeš nešto nalikženi…..

NEMIRNA

nemirna kao srna uplašena, poput izvora za olujnog nevremena, nemirna, danima i vjekovima, budućnost o tome pojma nema, samo čovjek bez imena što hrabrost zaboravio u zavežljaju uspomena, sada kasno je, ne pomaže suza iskrena, ni traženje oprosta, kajanje teška je pjesma u kamenu zatočena…

Ona zna odgovore

Jaki Sine Božji, Ljubavi besmrtna, Koga mi, što lica tvoga ne vidjesmo, Grlimo po vjeri, i samo po vjeri, Štujući gdje kadri dokazati nijesmo; ona zna sve odgovore ne možeš imati sve to je  da umreš i ja ću biti zadovoljan svi se pale na nju  imat ćemo brdo sjećanja ovo je naša  tajna ne ono što pamtimo iz knjiga publika je bila oduševljena obećaj da mi to nećeš učiniti daljine su strašan mamac kužim da izlaza ima, ima tu patine, emocija, priča, ima svega kad vatra sretne vatru mora…

ZBOG LJUBAVI

zbog nje ratovali, tukli i napadali,onda odjednomposustali, smirilistrasti, zabili mačeveo kamen,tko bi to opisati znao,naslikati smio kad ljubav jeto, meta patnji i prokletih suza,psovki i razbijenih čaša,od kad je vijeka i svijeta,otkad Rajski je vrt postao Đavolje polje,ljubav padala je ničicepod jezikom mržnje i bluda,s razmacima ponekih mirenja,kad zapuhali su neki drugi vjetrovi,zamirisali tamarisi, u polju smilje,kad zasvirala je Božja himna,iz usta poletio golub mira,tada ljubav postade vladaricavelikih i snažnih, zbog njenihčini zanjihalo se grmlje, javili sepjetlovi u dolasku dana,mlada spustila preko glave bijeli veo,na ruci pozlatio se prsten vjernosti…

SAVJEST

SAVJEST ja i tvoja savjest,i božji neki glas,jesam li ja čovjekili samo žena kojavjeruje, sluša svaku tvoju laž,kima glavom kaoda potvrđuje istinu,a ona isparila s jesenjommaglom u pravcujužinastih naplavina,pa onda i gubim razum,sve za tebe i zbog tebe,ne želim te izgubit iopet tonuti u mislimacrne sofe, hej ti, frajeru, druže,ne, nema govora da obraćam se gospodinu jerti prkosiš bez grižnje,ponavljaš nedjela bez ispovjedi,tjeraš po svom nahođenjui glumiš sveca, ignorirašmene, moj ponos, i sve onošto zapisano je u školjci odrastanja,ja, pokušavam zadržati tebe,prijeći kamen spoticanja i čunjevekoje postavljaš vrijeđajući mi pamet,gene, bitak i sve što kruni mebogatstvom,ostaješ jadan, poput ofurane…

U SMIRAJU JUTRA

sjedeći u staroj sofiprepunoj čežnji i uspomenana vremena kad znala sam i mogla,gledam u trenutak koji ne dolazi,koji pobija želju i križa nadolazeće,ubija u meni tračak nade,ruga mi se, to nedjeljno jutro,ismijava mene, staru usidjelicu,prepušta da izjedam se jerpamet nije na tanjuru,oko mene šute licemjeri,isčuđavaju se ,nenavikli na trenutak u kojemugašena i prazna, ne primjećujemčovjeka bez krvi, putnika bez torbe,sjenku bez imena,teško probavljam nametnuto,snalazim se tek u iskrenimdetaljima, zato zora ostat će skamenjenado neke slijedeće ure i nekogdrugačijeg jutra u kojemnaći ću rosom poškropljeni stih,stranicu ispisanu zanosom kojiliječi nemire i tugu,pustit ću tadaonu moju…

Ljubav

Mnogi se zapitaju, sta je to ljubav? Ljubav je ono sto se ne moze lahko opisati, ljubav je ono sto ne mozes da zamislis. Maloljetan sam djecak, ali znam sta je ljubav. Ljubav je kada “ISTINSKI” volis nekoga, toliko jako da si uz toga “nekoga” u trenucima najgorim, u trenucima najboljim. Oh, ta divna skola. Mjesto u kojem sam upoznao svoju “najbolju” prijateljicu, kad kazem najbolju onda mislim to. Razloga sto je bas ona “najbolja” ima mnogo, previse, najvise. Tako vam govorim, nije bitno koga volite, bitna je kolicina te…

NJEGOVO SIDRO

NJEGOVO SIDRO dira me hukpjene morskih vala,mirisi soli i ljetavraški izazivaju meljubeći gole grudi,zagledah se u plićinuprovjeravam teoreme,ništa naročito, to mojesu tvrdnje koje nitko nikadneće pobiti, znaju tosvi koji uđu mi ispod kože i sklopemir u nemirnoj lađi,anđeli smješkom zaplešuoko moje sjene i pjevajuone moje, tihe, a opet snažne,pomislih i umrijet ću tako sama,izlazim na kopno i navlačimčarapice, neka je vrućina,to moj je ritual, kad ožeže,one me hlade i obrnuto,dok lutam u kasne sate,loveći slova njegova imenaza sutrašnju proslavu,prene me korak lagan i baršunastihotkucaja, ništa sporno,on, bezimeni, star ili mlađi juniortraži me, draži i govori…

NEBO JE GRANICA

Njoj je samo nebo granica uvijek je bila dobra prema meni slobodno se ubacite u raspravu nemoj da se držiš podalje ljudi trebaju odgovore ljudi svašta govore jedno misle drugo govore treće rade da mogu otišao bih već odavno ali ne mogu iako tako možda i ne izgleda ja sam onaj koji ostaje zakopavati već istrule riječi raspale riječi naše riječi riječi koje smo razmjenjivali kojima smo ljubili kojima smo izazivali kojima smo vabili jedno drugoga ako si me jednom prevarila prevarit ćeš me opet gledam kako odlaziš napuštaš me…

Jednom

Vidiš li dah vjetra kako tiho šapuće sve tajne koje poznaje i kako umilno kroji storije nebrojene sa svih strana svijeta.. I ovo sunce što ti kosu miluje i lice bijelo čuvajući te od svake hladnoće. Vidiš li dodir koji hrli niz noć u snove i miluje dušu umornu.. i te snove koji se tobom poigravaju u slatkom bunilu .. Sa druge strane svijetla ,sasvim na drugom kraju velikog neba stoje sjene nijeme i hladne,zaklete u šutnju beskrajnu.. dodira hladnog..dodira nijemog Jednom..jednom obećanje je dato u bunilu vlastitih ludosti,jednom će…

PING PONG

nije ljubav stvar,ni loptica bez stava,ni kolut kolača nijeta jebena ljubav kojanas muči, zamara,čini ludima i tjera u očaj,a onda odjednom svese preokrene i u časupostanemo žedni, gladni,mazni, na jeziku brzi,u mašti bogati s primislimapožude,skidamo maskei ogolimo sebe do tančine,one varke i laži u stanjuPINGA, poput čarolijepostanu PONG pa ondaopet iz početka ili kraja,euforiju prenosimo daljinamabliskost je nedokučiva, psovke umjesto tepanja,ljuti se kesten i šalje vjetarda pokrije nam lice osušenimlišćem dok mi pitamo se i daljepoput neizljevig pacijenta,što je to, ona je prava, ona jeizmišljena, a zaključak je neumoljivi govori jezikom pravde i…

Stvaranje svijeta zvijezdama

Stvaranje svijeta zvijezdama Planeti su metci Koje je Bog ispalio u                                          Svemir Prvog dana stvaranja svijeta, Kada mu baš nije išlo od ruke; „Ne ide, pa ne ide!“ (pri stvaranju osjetio je nemir) A Svemir se vrti, pa vrti… Bilo mu je dosta svega, (tog uzaludno rada, truda i muke) Tih krhotina, tih rupa, tih nakupina                        Materije. A Svemir…

BIRAJ

vrijeme ti je naklonjeno,zvijezde rade tebi u korist,ljeto ozbiljno pokucalo,a to je prilika za oboje,zato ne oklijevaj i trzni se,otkini putem ružu boje ljubavi,ne srami se što ljudi lažu,ja volim muškarce koji znaju,iskreno govore i jako se daju,no, prepuštam ti sloboduda biraš između potoka u srebru,mora koje dodiruje oblake,dajem ti šansu, ne i posljednju,meni širina je vrlina i zato,zaljujaj kolo i ne zaustavi gaiz prve, pusti neka glazba teče,osluhni poj mladih lastavića,ja čekam u bašti šarenila i zvijezda,igram se poput djevojke iz mladosti,u pijesku crtkam tvoj lik i mamimmirisom tijela, mekoćom…

DORUČAK U TRAVI

rano, rano je,naš doručak u travi,prepun sokova,iscjeđenih vrućih,ovo je vrhunac prijevrhunca,u travi uz milovanjevlati i miris Venerine kose,medna usta, jezik skupljavrijedno radi, mravi škakljaju,dodatni to je ugođaj, usnama sladimo se,prstima popravljamomrvice i kapi, i desert neka nađe se,bogatiji je doručak,crveni se pijetlova krijesta,napaljen do bola, odlazi od nas,kurvišu pernati, mi dovoljni smosebi samima, sebični u slasti,uživanje uz dozu hedonizma,nek nađe se različitost oblika,ne smetaju ni školjke,kobasujesti ću bez šnite kruha, želimje guštirati polako, pravilnogristi prije zadnjeg ulaska uslijedeći sistem probave,živjeli mi, neka nam je u slast,doručak vrijedan svakog griza,gutljaja i liza….

Adio dundo Đelo

Znali su ga Prijeko, Pileznali su ga Stradun, Bužaznale sve Dubrave vilePorporela, Sponza, Luža On je svih hi ukonponjou veliku sinfonijupartio je dundo Đelođe se glazbom snovi sniju Adio Vam dundo Đeloma partili nikad njesteznam da gori đe ste pošliod Mužike sve su Feste

cura

kakav hod kakva stikla koje butkice koje se prelamaju kao morski valovi s desna na lijeva koji osmjeh kakva strujanja ne obecavaju nista dobro mogu te odvuc bez obzira kakav si plivac na drugu stranu otoka ne mozes u tim ocima otkriti ista mozes se samo nadati njena figura kao i njene noge dosezu do horizonta ona je kao sunce vidja se svaki dan grije te i kad si u sjeni pod mjesecevom krosnjom ponekad je oblaci kriju tu je ona negdje medju granama kakva zena cura bez pramca osjecam…