Ljubav

Mnogi se zapitaju, sta je to ljubav? Ljubav je ono sto se ne moze lahko opisati, ljubav je ono sto ne mozes da zamislis. Maloljetan sam djecak, ali znam sta je ljubav. Ljubav je kada “ISTINSKI” volis nekoga, toliko jako da si uz toga “nekoga” u trenucima najgorim, u trenucima najboljim. Oh, ta divna skola. Mjesto u kojem sam upoznao svoju “najbolju” prijateljicu, kad kazem najbolju onda mislim to. Razloga sto je bas ona “najbolja” ima mnogo, previse, najvise. Tako vam govorim, nije bitno koga volite, bitna je kolicina te…

NJEGOVO SIDRO

NJEGOVO SIDRO dira me hukpjene morskih vala,mirisi soli i ljetavraški izazivaju meljubeći gole grudi,zagledah se u plićinuprovjeravam teoreme,ništa naročito, to mojesu tvrdnje koje nitko nikadneće pobiti, znaju tosvi koji uđu mi ispod kože i sklopemir u nemirnoj lađi,anđeli smješkom zaplešuoko moje sjene i pjevajuone moje, tihe, a opet snažne,pomislih i umrijet ću tako sama,izlazim na kopno i navlačimčarapice, neka je vrućina,to moj je ritual, kad ožeže,one me hlade i obrnuto,dok lutam u kasne sate,loveći slova njegova imenaza sutrašnju proslavu,prene me korak lagan i baršunastihotkucaja, ništa sporno,on, bezimeni, star ili mlađi juniortraži me, draži i govori…

NEBO JE GRANICA

Njoj je samo nebo granica uvijek je bila dobra prema meni slobodno se ubacite u raspravu nemoj da se držiš podalje ljudi trebaju odgovore ljudi svašta govore jedno misle drugo govore treće rade da mogu otišao bih već odavno ali ne mogu iako tako možda i ne izgleda ja sam onaj koji ostaje zakopavati već istrule riječi raspale riječi naše riječi riječi koje smo razmjenjivali kojima smo ljubili kojima smo izazivali kojima smo vabili jedno drugoga ako si me jednom prevarila prevarit ćeš me opet gledam kako odlaziš napuštaš me…

Jednom

Vidiš li dah vjetra kako tiho šapuće sve tajne koje poznaje i kako umilno kroji storije nebrojene sa svih strana svijeta.. I ovo sunce što ti kosu miluje i lice bijelo čuvajući te od svake hladnoće. Vidiš li dodir koji hrli niz noć u snove i miluje dušu umornu.. i te snove koji se tobom poigravaju u slatkom bunilu .. Sa druge strane svijetla ,sasvim na drugom kraju velikog neba stoje sjene nijeme i hladne,zaklete u šutnju beskrajnu.. dodira hladnog..dodira nijemog Jednom..jednom obećanje je dato u bunilu vlastitih ludosti,jednom će…

PING PONG

nije ljubav stvar,ni loptica bez stava,ni kolut kolača nijeta jebena ljubav kojanas muči, zamara,čini ludima i tjera u očaj,a onda odjednom svese preokrene i u časupostanemo žedni, gladni,mazni, na jeziku brzi,u mašti bogati s primislimapožude,skidamo maskei ogolimo sebe do tančine,one varke i laži u stanjuPINGA, poput čarolijepostanu PONG pa ondaopet iz početka ili kraja,euforiju prenosimo daljinamabliskost je nedokučiva, psovke umjesto tepanja,ljuti se kesten i šalje vjetarda pokrije nam lice osušenimlišćem dok mi pitamo se i daljepoput neizljevig pacijenta,što je to, ona je prava, ona jeizmišljena, a zaključak je neumoljivi govori jezikom pravde i…

Stvaranje svijeta zvijezdama

Stvaranje svijeta zvijezdama Planeti su metci Koje je Bog ispalio u                                          Svemir Prvog dana stvaranja svijeta, Kada mu baš nije išlo od ruke; „Ne ide, pa ne ide!“ (pri stvaranju osjetio je nemir) A Svemir se vrti, pa vrti… Bilo mu je dosta svega, (tog uzaludno rada, truda i muke) Tih krhotina, tih rupa, tih nakupina                        Materije. A Svemir…

BIRAJ

vrijeme ti je naklonjeno,zvijezde rade tebi u korist,ljeto ozbiljno pokucalo,a to je prilika za oboje,zato ne oklijevaj i trzni se,otkini putem ružu boje ljubavi,ne srami se što ljudi lažu,ja volim muškarce koji znaju,iskreno govore i jako se daju,no, prepuštam ti sloboduda biraš između potoka u srebru,mora koje dodiruje oblake,dajem ti šansu, ne i posljednju,meni širina je vrlina i zato,zaljujaj kolo i ne zaustavi gaiz prve, pusti neka glazba teče,osluhni poj mladih lastavića,ja čekam u bašti šarenila i zvijezda,igram se poput djevojke iz mladosti,u pijesku crtkam tvoj lik i mamimmirisom tijela, mekoćom…

DORUČAK U TRAVI

rano, rano je,naš doručak u travi,prepun sokova,iscjeđenih vrućih,ovo je vrhunac prijevrhunca,u travi uz milovanjevlati i miris Venerine kose,medna usta, jezik skupljavrijedno radi, mravi škakljaju,dodatni to je ugođaj, usnama sladimo se,prstima popravljamomrvice i kapi, i desert neka nađe se,bogatiji je doručak,crveni se pijetlova krijesta,napaljen do bola, odlazi od nas,kurvišu pernati, mi dovoljni smosebi samima, sebični u slasti,uživanje uz dozu hedonizma,nek nađe se različitost oblika,ne smetaju ni školjke,kobasujesti ću bez šnite kruha, želimje guštirati polako, pravilnogristi prije zadnjeg ulaska uslijedeći sistem probave,živjeli mi, neka nam je u slast,doručak vrijedan svakog griza,gutljaja i liza….

Adio dundo Đelo

Znali su ga Prijeko, Pileznali su ga Stradun, Bužaznale sve Dubrave vilePorporela, Sponza, Luža On je svih hi ukonponjou veliku sinfonijupartio je dundo Đelođe se glazbom snovi sniju Adio Vam dundo Đeloma partili nikad njesteznam da gori đe ste pošliod Mužike sve su Feste

cura

kakav hod kakva stikla koje butkice koje se prelamaju kao morski valovi s desna na lijeva koji osmjeh kakva strujanja ne obecavaju nista dobro mogu te odvuc bez obzira kakav si plivac na drugu stranu otoka ne mozes u tim ocima otkriti ista mozes se samo nadati njena figura kao i njene noge dosezu do horizonta ona je kao sunce vidja se svaki dan grije te i kad si u sjeni pod mjesecevom krosnjom ponekad je oblaci kriju tu je ona negdje medju granama kakva zena cura bez pramca osjecam…

U mom srcu

Daleko u daljini i mjesta između nas, svake noći u mojim snovima. Vidim te i osjećam te, ti si ovdje, ne blizu ne daleko! Ti si ovdje u mom srcu, moje srce će ići dalje i dalje. Ljubav nas može dodirnuti samo jednom, dok traje cijeli život! Jedno pravo vrijeme,  mom životu uvijek ćemo ići dalje! Ti si ovdje, ne bojim se ništa, znam da će moje srce nastaviti. Ovako ćemo zauvijek ostati, sigurni u mom srcu.

KLIKNI I PJEVAJ

samo dodirom jagodicedok ne čuješ klik i ne vidišsjenu, budi luda, ne osvrći se,znaj uzeti sve što ti se nudi,pogledaj u nebo,vrisni, crkni od smjeha, zaplešiu golotinji Evine slike, biti ćeprilike, onda poljubi golubovo kriloi pusti ga dalje, lupni nogom, poslušaj pjesmu koja razdire srce,tresni čašu o pod, dobar je to znak,šta te briga što on želi drugačiju,neka je traži, biti će uzalud jer takva nepostoji, vratit će se opet tebi, povestido zvijezda i tepati ti “Moja lijepa, mojaduša, moja pjesma i sve moje”, znaj datada otvoriti će se kapija zlatnih štokovati biti ćeš ta, jedina, nevjesta…

DOBRI MUŠKARCI

gdje li ste se skriliima li vas igdje jošili zauvijek prošla suvremena kad otkinuliste uz put mirisnu ružu,kad bez srama na rendesdošli ste sa stručkom đurđevka,svojoj voljenoj na daljinu odaslaliKupidovu strijelu, a ona, onaje istog trena porumenila,bila njoj neka neugodaal na srcu toplina,za te su muške glave slovilii oni kavaliri što pjevali su pod prozoromnajdraže, skrivali se negdjeu grmu poput mačka kad ide u lov,Ooo, svijetu moj, koga da pitam,ima li takvih uzoraka na lageruili ja još uvijek živim u nekim čudnimvremenima što izgubiše se pod paučinomtavana, teško dobijam informacije,nitko me ne sluša,smatrajući valjdakako biti dobar…

Pjesmu o ljubavi pjevam joj ja

Pjesmu o ljubavi pjevam joj ja. Dok se oči sa snom bore, samo sunce, oblaci i trava uozbiljavahu njezin pogled. Između nje i neba samo je miris trave. Vlati trave pričaju o zaspaloj ljepoti. Osjećam njezine draži, ugodu i čari. Rijekom osjećaja spuštao sam se prema ušću strasti. Bila je to bliska  realnost. Besane noći dozivah maštom.  Borio se suton s noći, zora što zamire i noć što se diže. Nebo je tako daleko, prostrano i mekano. Raspusti pram,  nek padne noć, nek živi ljubav, nek me vodi. Misli bijahu…

JEDNOG DANA

onog jednog danajebenog sretnog danakad svijeća za žalostne bude više postojala,kad osmijeh samo zavlada,onog jutra dok zorombudila se budem među tisućamamojih dragih, samo mojih anđela,i pjevala meni omiljen sevdah,tada obući ću samo haljinu ispodkoje govoriti će bijele grudi,njihati se tijelo poput jedrana nemirnoj vodi,ljuljati seprsti opušteno i željno,onog dana i večeri vinom opijene,baciti ću iz uspomena prokletsvokarme zapisane u danu trinaestom,zazvati božice ljeta da osnaže ostatakkoji uspio je preživjeti nedaće zločestihi onih drugih koji to ipak jesu uznegiranje prokletog,ejjjjj, ljudi, zvijeri i beštije, pohitajtemeni tada u goste, poslužiti ću vaša visočanstvasa svime onim što uspjela nisamu…

KUPOLA

sagrađena nekad davno,od čije ruke nije mi poznato,kupola kamena koji osluškuje,luka koji smiješi se svakom,a ispod, u hladovini, sjatilose društvo pjesnika, ljubavnika,mladeži koja zna raspustiti se,dok nekoliko starijih brije nešto,ah vražji su dani, noći teške,kupola uvijek ista, čvrsta i teška,ništa joj ne mogu ni oluje vremena,nikada ne pušta suzu za inat njima,lijepo joj je ime nadjenuo neimar,uzima k sebi u njedra povorku tužnih,vesele i raznježene već će utišati,kuša se ispod njenog kišobrana piće,omiljena je i kava, zeleni čaj puno manje,Ooooo, gracioznosti, molitvo poljana,daj mi znak krikom koji zagrmit ćeu srcima potrebitih…

Voli me

Ti si svjetlo, ti si noć, ti si ljek i moja bol, ti si jedina stvar koju želim da dodirnem. Ti si groznica, nije me briga, zato što nisi tamo bila! Dozvoli mi da uzmem tvoju prošlost, možeš vidjet svijet koji te doveo. Voli me kako želiš, gubim se, nestajem van! Svaki centimetar tvoje kože je sveti ždral moram da te pronađem, samo ti možeš zapaliti moje srce. Ja ću ti postaviti svoj ritam, jer ispravno nisam dinamitan!

ODLUTAM PONEKAD

ODLUTAM PONEKAD istini za volju, nekad i prečestoodlutam iz svog stada,osjećam se jadno tada,govore mi da jalova sam,a pojma nemaju što to znači,kako zna boljeti kad u jutroprespavam, u očima bol,mrak prekriva zoru, kasnim na rađanje sunca, propuštam sjaj u travi i blistave vlati zabilježitiu slici mojih trenutaka, da, znam biti u fazi koja udaraiz svih plotuna, pljušti i ne dopuštaizlazak iz jarma težine,a onda dok oblaci svoj tamni brkbrišu i raspršaju nebesko plavetnilotirkiza, evo mene u drugačijemizdanju, u haljini baršunastih uzoraka,obuvam i potpetice, ma vidi Bože čuda,tko bi i pomislio da ja mogu i ovako,koracima čvrstim…

Traži se pisac

Dan za danom, isti ljudi, iste Žene, sve manje ih je u meni. Ne osjećam ništa. Vide i čuju, no ne gledaju i ne slušaju. One su samo sjene svojih figura, loše finiširane fasade jeftinih vikendica. Ne osjećam ništa. I dalje. Ne (do)tiču me se. Prazni listovi koje treba popuniti. Traži se pisac.