Slušaš li glas njen, u srcu je raspeta prije nego ispališ rafal ubojitih riječi k’o puška napeta važi težinu njenu, ranit ćeš koga voliš zaći u zamku grijeha u jazbinu duše i tijela; tišinu šutnjom zapetu, što li će ostati od nje od zavjeta koji je dala – šapat nečujnog glasa? U kamenu je zapisana prigrli istinu, riječi spasa!
Kategorija: Ljubav
Mala crna haljina
Zaspala je u tvom naručju umjesto mene. Mala crna haljina. Ja sam odlutala u zagrljaj noći, na mjesto gdje me već otprije znaju i gdje me stasiti momci časte pićem i kolačima. Ti,spavaj, nježno, sanjaj svoje strip-junake i folk-pjevačice zanosnih oblina. Ne zovi me na mobitel, ne pitaj kako sam, jer ću ti ionako slagati. Samo, spavaj, i duboko diši. Ja ću uživati u čarima noćnog života. Ljubit ću u obraze stotinu i četrdeset mladića jer je upravo prošlo toliko dana otkako si rekao da sam preozbiljna intelektualka. Otplesat ću…
Vrag je mlad
Vrag je star pet tisuća godina, Ili samo dvadeset. Njegov osmjeh para noć, Njegovo meso zove na gozbu. ”Zarij zube u mene.” Te kosti. Ne mogu vjerovati kako si se savršeno formirala.
Ljubavi
Često pomislim ovih dana da priča nije gotova. Kao da i dalje osjećam dodir tvojih misli. Jesmo li nas dvoje vezani onim nevidljivim tananim nitima duša?! Veže li nas ljubav?! Teško je vjerovati srcu, s obzirom na ono što glava zna, s obzirom na proživljeno u dosadašnjim poglavljima knjige o nama dvoma. Kako da opet priznam da si i dalje utkan zlatnim vezom želje u nježno platno bića?! Kako da priznam da te i dalje volim?!
Usnivanje
Svi ovi dum-dumovi sparne ljetne noći (alkohol, cigare, oznojena tjelesa) jedini čine da se osjećam živo u ovome gradu. Samo ću malo prileći tu pored tebe. Ti si skinula cipele, ovila se oko mene i zaspala. Još samo pola sata pa ćemo izaći, promrmljam ti u kosu. Dok tonem u san haluciniram kako ti govorim – moja se ljubav prema tebi uzdiže samo proporcionalno s boli
Nesrećnost 1
Lako mi je zaboraviti na rijeke što vrebaju iz tvojih očiju i činjenicu da tvoja tuga nije toliko čvrsta kao integritet ljepote tvoga tijela. Nisam toliko prekrasan koliko ti plačeš, ionako, ne osjećam se baš prekrasno sada. ali, uglavnom, odakle ti takva ljepota u tebi, zašto nisi odvratna kao i ja? Ne možeš spavati i budiš se noću kao i ja? Nas sve samo previše toga dira i borimo se sa svakom suzom da bi je pretvorili u rijeke otkako znamo za sebe. Ali to se samo ljepota pretvara u…
Amoretto
Jubav teče potok ubavniz romantiku pri misečiniuz patetiku oka što slinikrvca iz srca… jubav Jubav… riječ od zavjeta svetastrastvenost tihog šumora morajubav ta slatka, jubav sva kletajubav ta fatalna šala Amora
TOPLA KUPKA
godila bi,onako stvarna,kupka od mirisnih soli,pomiješana zrncima ljubavi,tik do…svijeća koja goridanima i noćimaza dvoje nas,pjenasta površina iz kojeizranjaju vrhovinapetih udova,prijeko je potrebnapromjenau obliku pare kao rezultatvrućih poljubaca i jesenje noćnenakupine vlage…dobra zamisao,ne čekam,odoh do našeg zamišljenogbazena,na prstima bešumno,prava idila,odlična pripremaza sutrašnji polazaku planine……
ISPLAČI SE
isplači se srce,i ti ženo na koljenima,isperi uspomene u suzi,pusti noći da odvede tena osamu pored mora,isplači se i ti željo pusta,neka ječi pjesma izmučenihusta,neka glas drhti u jecajima,ništa nije vrijednočuvati tamogdje mu mjesto nije,nikad ni bilo,i nije to čudo o kojempraše se staze,dižu se vali,znam sutra već dignut će seduga i zrakomblještat će zvijezdetugu zamijenit će sreća u buketuđurđevka,duša olakšana citirat ćenapjeve kolibrića, a svijet?ma koga briga za masu masona,isperena zikva, hladna u vatrikamina tješit će tebei spasiti od urokaCrnog vraga i žene mumrske Sotone žerave
SAGA O TRAGICNOJ LJUBAVI
( SKOLSKOM PRIJATELJU: HVALA ZA NIZ GODINA PODRSKE, DOBROTE I PRIJATELJSTVA. Tvoja N. I.GODINE SNOVIDJENJAOnih godina, Proljece je neprestano trajalo,uselilo se u aleje, u sume , u Njihova srca.S Proljecem je i vrijeme kao zacarano stajalo,nije se cula ura da se mice ili kuca. Oni su osjecali opojnost cudnih zanosa.Proljece je za Njih zidalo bajkovite dvorce;u mladim dusama, ono nesto– duboko se rodilo,zivotne staze im do neba, do zvijezda vodilo. Nisu se budili, zivjeli su snovidjenja.Vjerovali su da ce vrijeme zbog Njih zauvijek stajati,po Njima, Verona je prozvan onaj gradic…
PROMAŠAJ
već neko vrijeme,brojim bobice,iglice,zrnca pijeska,kroz rukuprolazevlati trave,djeteline,kosa opala,vidljiva prazninana tjemenu,i ne znam kogamogu okriviti jersasvim očito,promašila sam,ciljnu ravninu,broj sjedišta u vlaku,ledinu predviđenusamo za zaljubljene,a ja, naravno, samo svojai nikad drugačija,ishitrena,impulsivna,zajebana,navrat, nanos,pa šta bude,no, ovog me putapuknulo bez povikada stanem, odmorim,sad snosim posljedice,do kada,neću da znam,bit će kako bude,natalna karta prepunaje trigona…
KAD KIŠE UTIHNU
kad oblak posljednjisakrio bude sjenui kapi osušile zemljucrvenu od poljupca,tada i onda, kad tetrijeboviponovno skupili se buduu jatu nad stijenama našihsusreta,obući ću tuniku od paperjastihzora i krenuti ulicom do vratatvoje baštine, razgovarati sa kukcima koji navrijeti će poslijekiše i oluje, u njima tražiti milost,pitati ih za izgubljeno ime, uzetću list mirisnog jasmina, prevrnutipostelju gdje dočekivali smo erotikugrada, šećera…trebam šećera..osjećamda bol razbahatila svoja krilai cilja na moja slaba pleća…sve ostaje nedovršeno u zaboravuvrag neka ih odnese, kišurinegolih spolovila izruguju se svakomtko izdan bude….
U NAŠOJ DOMENI
U NAŠOJ DOMENI osjećam snažan vjetar,prstima masira leđa,gura i daje poticaj kao nekad,čudim se i molim svim svecima,neka ostane onako, jako,čvrsto, ugravirano u srcima,zapisano u našoj domeni,oboje svjesni, napretka većegu odnosima naših bića ne smijebiti ali priznajem lijepo je povremenootkriti crni mrežasti veo i osjetitiblagi poljubac na usnama mojim,vratiti se u vrijeme sazrijevanja,mladenačkih snova i maštanjau kojima preskakali smo obručesrcolikih oblika, otkidali laticebijelih tratinčica, hodali u zanosu,živjeli nepatvoreno dok ostataksvijeta sumnjičavo propitkivaonaše namjere,nismo se htjeli smesti tjerajućisvoj inat, umirivali oluje, sada isušilo se more, u talogumulja ostali su samo naši koraci….
Festivali (vazda bili)
Dubrovačke Ljetne Igrei na španjuletimaljetne igre djece Grada davale se ljetimai na dvoru i u Dvorui na tvrđi i po morukafetariji, na Peskarijiu Pilama, na Svetoj Marijimi smo statirali i dirigiraligoste razvodiliKolumbom brodiliigrali svoga Dunda i Skupai tete Fani i dundo JupaLjetnih Igara djeca što voleSkupa u vrtu Muzičke školei Dunda na Placi rekviziteri“maloj od kuvijerte” Marovoj Perisvih sedamdeset godišta skupaFestival dunda Hamleta, Skupa *Sutra 25.08.2019 zatvaraju se jubilarne 70-te Dubrovačke Ljetne Igre. Poželimo im još bezbroj sretnih obljetničkih ljeta:)
VRLO JEDNOSTAVNO
ništa sablasno,sto put provjereno,i opet ponovljeno,ispijam talog crne,sjedim onako ukočeno,kroz staklo bježi pogled,prođe još jedno ljeto,grožđe zlati se na padinama,nas dvoje ubiremo mrak,nema tih riječi koje govore,ni pokreta što potvrđuju,pojeli nas vali nemira,ima li smisla kukanje,i vjerovanje u onu kakonada posljednja umire,naši puti izgubili su kompas,raspršilo se gladno sjeme,ništavilo stvarnosti nadvladalomaštanje o jabuci Božića,raspuklo se jaje uskršnjih dana,leptiri oblijeću rajski vrt divljine,u našim ćelijama zavladao muk,u osušenoj kori badema nađohsliku koja možda zna tekstovedavnih soneta…..
CRVENI PIGMENT
rjedak, a tako očit,primjetim ga na kilometre,uvijek se vrti i sapliće o noge,škaklja na osjetljivim mjestima,a ja ponosna, jasna kad o njemugovorim i pišem, držim ga okovrata u ogrlici koralja, mirišemu latici tulipana, predajem sečarima crvenog balona i vjetrenjačikoja izaziva čuđenje, drugačija je,neponovljiva, hrani se vatrom ljubavi,i tako od malena, sladila se crvenimbombonima, plesala u sandalicimaboje trešanja, u kosi vrpca jarkih obruba,još samo da mogu sjesti za volan crvenog ferarija i pojuriti u svijet gdjesve treperi i okićeno je kapima vrelekrvi, a ljubav u slovima označavapobjedu dobrih vibracija….
BAŠ ŠTETA
Bila bi šteta da neka šetnja ostane neotšetana I neki zagrljaj besmisleno dug bez nas da ostane Volim te da se ne izgovori, prešuti, proguta i samo pogledom klizne preko poda I sav smijeh i sreća i tuga Možda šala, nekad nježna, nekad gruba Neka pijana noć, suluda, umorna jutra Osjećaj i želja da ne postoji sutra Šteta bi bila da ne sjednemo na pločnik, rame uz rame, u ruci možda pivo Tek lagani dodir, topao, slučajan i mek Susret neki treperav da se ne desi šteta bi bilo Neko…
Rauf Faik – детство (Cover/Remake ) by Tihy
Ti si šutjela one noći Nisi htjela ništa govorit Tišinom si mene htjela ubit I ranjenog me pustit da živim Srce reče: „ daj!“ On je loš to znaj Zlu se ne predaji On ti nije taj Nakon nas ništa više nije isto Gledam naše mjesto Pošto znam da Kad malo bolje razmislim Tebe voli tolko Ne boli sad tolko Dok sjedim u stanu U mraku i vračam stare filmove Pamtim svaki sat Pamtim svaki tren Pamtim svaki dah Znam te napamet Ti mi reče znaj Za nas je kraj…
Zimski vjetar
Na malom gradskom otoku uvenuše svo cvijeće. Što im se dogodilo, nitko reć mi neće. I sije sunce satima, I spušta se kiša, ali nijedan mali cvijet prirodu ne usliša. Dok na sivoj livadi, u hladu ispod hrasta, ne zapuše zimlji vjetar i stabljičica nasta. Danas se pod hrastom bijela tratinčica kreće; Na malom gradskom otoku raste novo cvijeće.
Ne traži od mene ljubav
Ne traži od mene da ljubav ti dam u očaju svome kad me poželiš. Riječi lažne teže su od grijeha, trenutak obmane za nevinu dušu tek slaba utjeha. Srce moje željno je da luta. To nemirno srce ne daj da sputa sumorna sjena. Ne traži od mene da postanem žena od koje ćeš požudno krasti toplinu u noćima hladnim kad ostaneš sam. Dok nevjeru svoju slobodom ćeš zvati, ne traži od mene da ljubav ti dam.
OBRISI
kome da šapnembol, davno izgubih pojamo vremenu,od naših trenutakaostali su tek obrisi,ponekad isprani u rijecibez povratka,ostadoh usidrena, okamenjenana pragu kuće bez broja,ulici bez imena,tražim u snovima, naprežemosjetila, silno želimpronaći onaj dijamantpretvoren u živo biće,nedostaje mom duhu u satimazime, tko rekao bi da to je moguće,vani noćni zrikavac dosadnjikavoudara ritam,čuju ga oni pripadnicidrugog svijeta pa komentirajuuvredljivo i strašno,nisam ja jedna od tih,žalna sam, kivna na svoj ponos,možda otišao je gospodin zvanAmor, pobjegao od strništa i boli,i neće se nikada više pojaviti,pokucati, nazvati svoju ribicu,možda dajem mu i za pravo,sjedit ću i dalje u…
NADMOĆ MODRINE
teško je odmaknuti seod ulice šarenih persona,prtljage zahrđene na vremenu kad znala samizgovorite tek dvije riječi,žudim prisječajući se šetnjiu danu svjetlosti, mojesvjetlosti satkane u obrisimamodrine plićaka, tamo gdjemorski konjici i sirene slavilisu ljetni solsticij, sada vrištimnemoćna, teških udova, mokrekože, ništa više ne ide meniu korist pa ni zaveslaj vjetrićakoji odlučio se poigrati sa sparinom,skidam moje stakleno povećalo,trudim se očima bez dodatakauzeti bogatsvo modre pjene,plave tišine pošumljenih strana,imam tu moć, bez suvišnihpomagala zaspati u koljevci onogšto inspirira ženu za trenutkezabilježene u pjesmi noćnih krilaca…..
Tišina
Mjesečina raspliće dodire svoje, u boje noći potonule sjene. Duboko nebo progutat će vrijeme dok zvijezde trepere kroz tvoje zjene. Ne govoriš ništa, a tvoja ljubav tako glasno kroz kožu mi ječi i poljupci tvoji koračaju smjelo, a ja ih pratim i ne trebam riječi. Mislima svojim ogrni me nježno jer hladno se jutro primiče, slutim i dan će razbiti ovu tišinu. Pusti još malo da s tobom šutim…
Troje
Ja te ne čujem u statici Ne razumijem u smijehu Jasno vidim u strahu Nešto mi kola žilama i Liči na tebe i mene Smrdi na suze Miriše na očaj Još me ne vidi, još ga ne prepoznajem Već te volim Već te ljuljam i nasmijavam Nekako smo sami u sobi Sav si crven i zovem te milo Zovem da ne dolazim na posao Još te sanjam Izgledaš kao ja Opet smo to mi, drugačiji Nećeš me moći zagrliti Nema mjesta Između nas troje
Grabežljiva
ništa me nije slomilo kao pet sekundi samo tebe u kadru crvena kosa do ramena crveni ruž tvoj vrat i znam tko te vodio kući kome si se bacila oko vrata grabežljiva kakva jesi koga si pogledala ispod obrva i ubola usnama tanka kakva jesi kome si šaptala na uho vadila košulju iz hlača takva kakva jesi a ja nisam i nikad me ništa nije slomilo kao pet sekundi tvoje ekstaze jer ljubavne igre one ne vide i nikad neće moći…