Ljubav ili…

Od kod izvira trpljenjek’o obraz prekriva maska.Podoba v mirni vodije razbito zrcaloin sedem let bolečine. Ne, nisem pozabila Boga,niti sekunde, niti črke,niti besedo brez ljubezni. Vsa tišina neskončnostini tako glasna kot trpljenje.Damaklov meč nad glavo,zareza na duši. Ljubezen ali ljubosumje? Ročaj od zlata skovan;konica bridka, gladka,voljna boriti se častno,ampak ljubezen je trpljenje,pirova zmagamed ljubeznijo in vojno. Ko ljubiš pozabljaš sebe;angeli previdno letijonad svečo,ampak ogenj gori v notranjosti. Nobena žalost ne bolikot zlomljeno srce. Kje je steza in kam vodi.Ljubiti sebe ne znamtako kot rada te imam;čas in prostor ne pomenita…

Uspavanka

I noćas slikam nebo pod kojim bih te obasuo pjesmom. Ispod koga pio bih slatki izvor ljubavi. Zavukao se međunoćne zvijezde, pisao ti, pisao riječi lijepe. Pjevao i pjevao, dok nas zora snene gromoglasno ne opomene. Slatki snovi, lijepi anđele.

Sentiš

Budiš li me opet, usne noć mi kida sve bih dušo dala da te sada imam trošim misli svoje, sjećanje bez stida diram stare rane pa ih opet vidam Suze sijeku tamu oštre poput brida ljubav tiho plače muzikom što svira u naručju sretni dani, neka i njih ima da smo bolje znali, sudbina se bira Budiš li me opet, tijelo ljubav sniva ruka topla nježna, grudi snene dira dvije sjene plešu na mirnom licu zida dunje sa ormara tvoja ruka skida

Sokola let

Oko što poleti visoko gnijezdo svoje pazi ispod grančica svitih iščijanog perja traci griju srca sićušna u snazi grom tišine oluju razbi klikće iznad polja sokol klikće svoje mlade snaži brda, šume dolovi i voda razlivenog plavog svoda niču jutra i žitna polja sokola podiže srca volja da obiđe okom rodna polja  iz krila pera, leta sloboda

Linija tanka

Slušaš li glas njen, u srcu je raspeta prije nego ispališ rafal ubojitih riječi k’o puška napeta važi težinu njenu, ranit ćeš koga voliš zaći u zamku grijeha u jazbinu duše i tijela; tišinu šutnjom zapetu, što li će ostati od nje od zavjeta koji je dala – šapat nečujnog glasa? U kamenu je zapisana prigrli istinu, riječi spasa!

Mala crna haljina

Zaspala je u tvom naručju umjesto mene. Mala crna haljina. Ja sam odlutala u zagrljaj noći, na  mjesto gdje me već otprije znaju i  gdje me stasiti momci časte pićem i kolačima. Ti,spavaj, nježno, sanjaj  svoje strip-junake i folk-pjevačice zanosnih oblina. Ne zovi me na mobitel, ne pitaj kako sam, jer ću ti ionako slagati. Samo, spavaj, i duboko diši. Ja ću uživati u čarima noćnog života. Ljubit ću u obraze stotinu i četrdeset mladića jer je upravo prošlo toliko dana otkako si rekao da  sam preozbiljna intelektualka. Otplesat ću…

Ljubavi

Često pomislim ovih dana da priča nije gotova. Kao da i dalje osjećam dodir tvojih misli. Jesmo li nas dvoje vezani onim nevidljivim tananim nitima duša?! Veže li nas ljubav?! Teško je vjerovati srcu, s obzirom na ono što glava zna, s obzirom na proživljeno u dosadašnjim poglavljima knjige o nama dvoma. Kako da opet priznam da si i dalje utkan zlatnim vezom želje u nježno platno bića?! Kako da priznam da te i dalje volim?!

Usnivanje

Svi ovi dum-dumovi sparne ljetne noći (alkohol, cigare, oznojena tjelesa) jedini čine da se osjećam živo u ovome gradu. Samo ću malo prileći tu pored tebe. Ti si skinula cipele, ovila se oko mene i zaspala. Još samo pola sata pa ćemo izaći, promrmljam ti u kosu. Dok tonem u san haluciniram kako ti govorim – moja se ljubav prema tebi uzdiže samo proporcionalno s boli

Nesrećnost 1

Lako mi je zaboraviti na rijeke što vrebaju iz tvojih očiju i činjenicu da tvoja tuga nije toliko čvrsta kao integritet ljepote tvoga tijela. Nisam toliko prekrasan koliko ti plačeš, ionako, ne osjećam se baš prekrasno sada. ali, uglavnom, odakle ti takva ljepota u tebi, zašto nisi odvratna kao i ja? Ne možeš spavati i budiš se noću kao i ja? Nas sve samo previše toga dira i borimo se sa svakom suzom da bi je pretvorili u rijeke otkako znamo za sebe. Ali to se samo ljepota pretvara u…

TOPLA KUPKA

godila bi,onako stvarna,kupka od mirisnih soli,pomiješana zrncima ljubavi,tik do…svijeća koja goridanima i noćimaza dvoje nas,pjenasta površina iz kojeizranjaju vrhovinapetih udova,prijeko je potrebnapromjenau obliku pare kao rezultatvrućih poljubaca i jesenje noćnenakupine vlage…dobra zamisao,ne čekam,odoh do našeg zamišljenogbazena,na prstima bešumno,prava idila,odlična pripremaza sutrašnji polazaku planine……

ISPLAČI SE

isplači se srce,i ti ženo na koljenima,isperi uspomene u suzi,pusti noći da odvede tena osamu pored mora,isplači se i ti željo pusta,neka ječi pjesma izmučenihusta,neka glas drhti u jecajima,ništa nije vrijednočuvati tamogdje mu mjesto nije,nikad ni bilo,i nije to čudo o kojempraše se staze,dižu se vali,znam sutra već dignut će seduga i zrakomblještat će zvijezdetugu zamijenit će sreća u buketuđurđevka,duša olakšana citirat ćenapjeve kolibrića, a svijet?ma koga briga za masu masona,isperena zikva, hladna u vatrikamina tješit će tebei spasiti od urokaCrnog vraga i žene mumrske Sotone žerave

SAGA O TRAGICNOJ LJUBAVI

( SKOLSKOM PRIJATELJU: HVALA ZA NIZ GODINA PODRSKE, DOBROTE I PRIJATELJSTVA. Tvoja N. I.GODINE SNOVIDJENJAOnih godina, Proljece je neprestano trajalo,uselilo se u aleje, u sume , u Njihova srca.S Proljecem je i vrijeme kao zacarano stajalo,nije se cula ura da se mice ili kuca. Oni su osjecali opojnost cudnih zanosa.Proljece je za Njih zidalo bajkovite dvorce;u mladim dusama, ono nesto– duboko se rodilo,zivotne staze im do neba, do zvijezda vodilo. Nisu se budili, zivjeli su snovidjenja.Vjerovali su da ce vrijeme zbog Njih zauvijek stajati,po Njima, Verona je prozvan onaj gradic…

PROMAŠAJ

već neko vrijeme,brojim bobice,iglice,zrnca pijeska,kroz rukuprolazevlati trave,djeteline,kosa opala,vidljiva prazninana tjemenu,i ne znam kogamogu okriviti jersasvim očito,promašila sam,ciljnu ravninu,broj sjedišta u vlaku,ledinu predviđenusamo za zaljubljene,a ja, naravno, samo svojai nikad drugačija,ishitrena,impulsivna,zajebana,navrat, nanos,pa šta bude,no, ovog me putapuknulo bez povikada stanem, odmorim,sad snosim posljedice,do kada,neću da znam,bit će kako bude,natalna karta prepunaje trigona…

KAD KIŠE UTIHNU

kad oblak posljednjisakrio bude sjenui kapi osušile zemljucrvenu od poljupca,tada i onda, kad tetrijeboviponovno skupili se buduu jatu nad stijenama našihsusreta,obući ću tuniku od paperjastihzora i krenuti ulicom do vratatvoje baštine, razgovarati sa kukcima koji navrijeti će poslijekiše i oluje, u njima tražiti milost,pitati ih za izgubljeno ime, uzetću list mirisnog jasmina, prevrnutipostelju gdje dočekivali smo erotikugrada, šećera…trebam šećera..osjećamda bol razbahatila svoja krilai cilja na moja slaba pleća…sve ostaje nedovršeno u zaboravuvrag neka ih odnese, kišurinegolih spolovila izruguju se svakomtko izdan bude….

U NAŠOJ DOMENI

U NAŠOJ DOMENI osjećam snažan vjetar,prstima masira leđa,gura i daje poticaj kao nekad,čudim se i molim svim svecima,neka ostane onako, jako,čvrsto, ugravirano u srcima,zapisano u našoj domeni,oboje svjesni, napretka većegu odnosima naših bića ne smijebiti ali priznajem lijepo je povremenootkriti crni mrežasti veo i osjetitiblagi poljubac na usnama mojim,vratiti se u vrijeme sazrijevanja,mladenačkih snova i maštanjau kojima preskakali smo obručesrcolikih oblika, otkidali laticebijelih tratinčica, hodali u zanosu,živjeli nepatvoreno dok ostataksvijeta sumnjičavo propitkivaonaše namjere,nismo se htjeli smesti tjerajućisvoj inat, umirivali oluje, sada isušilo se more, u talogumulja ostali su samo naši koraci….

Festivali (vazda bili)

Dubrovačke Ljetne Igrei na španjuletimaljetne igre djece Grada davale se ljetimai na dvoru i u Dvorui na tvrđi i po morukafetariji, na Peskarijiu Pilama, na Svetoj Marijimi smo statirali i dirigiraligoste razvodiliKolumbom brodiliigrali svoga Dunda i Skupai tete Fani i dundo JupaLjetnih Igara djeca što voleSkupa u vrtu Muzičke školei Dunda na Placi rekviziteri“maloj od kuvijerte” Marovoj Perisvih sedamdeset godišta skupaFestival dunda Hamleta, Skupa *Sutra 25.08.2019 zatvaraju se jubilarne 70-te Dubrovačke Ljetne Igre. Poželimo im još bezbroj sretnih obljetničkih ljeta:)

VRLO JEDNOSTAVNO

ništa sablasno,sto put provjereno,i opet ponovljeno,ispijam talog crne,sjedim onako ukočeno,kroz staklo bježi pogled,prođe još jedno ljeto,grožđe zlati se na padinama,nas dvoje ubiremo mrak,nema tih riječi koje govore,ni pokreta što potvrđuju,pojeli nas vali nemira,ima li smisla kukanje,i vjerovanje u onu kakonada posljednja umire,naši puti izgubili su kompas,raspršilo se gladno sjeme,ništavilo stvarnosti nadvladalomaštanje o jabuci Božića,raspuklo se jaje uskršnjih dana,leptiri oblijeću rajski vrt divljine,u našim ćelijama zavladao muk,u osušenoj kori badema nađohsliku koja možda zna tekstovedavnih soneta…..

CRVENI PIGMENT

rjedak, a tako očit,primjetim ga na kilometre,uvijek se vrti i sapliće o noge,škaklja na osjetljivim mjestima,a ja ponosna, jasna kad o njemugovorim i pišem, držim ga okovrata u ogrlici koralja, mirišemu latici tulipana, predajem sečarima crvenog balona i vjetrenjačikoja izaziva čuđenje, drugačija je,neponovljiva, hrani se vatrom ljubavi,i tako od malena, sladila se crvenimbombonima, plesala u sandalicimaboje trešanja, u kosi vrpca jarkih obruba,još samo da mogu sjesti za volan crvenog ferarija i pojuriti u svijet gdjesve treperi i okićeno je kapima vrelekrvi, a ljubav u slovima označavapobjedu dobrih vibracija….

BAŠ ŠTETA

Bila bi šteta da neka šetnja ostane neotšetana I neki zagrljaj besmisleno dug bez nas da ostane Volim te da se ne izgovori, prešuti, proguta i samo pogledom klizne preko poda I sav smijeh i sreća i tuga Možda šala, nekad nježna, nekad gruba Neka pijana noć,  suluda, umorna jutra Osjećaj i želja da ne postoji sutra Šteta bi bila da ne sjednemo na pločnik, rame uz rame, u ruci možda pivo Tek lagani dodir, topao, slučajan i mek Susret neki treperav da se ne desi šteta bi bilo Neko…

Rauf Faik – детство (Cover/Remake ) by Tihy

Ti si šutjela one noći Nisi htjela ništa govorit Tišinom si mene  htjela ubit I ranjenog me pustit da živim Srce  reče: „ daj!“ On je loš to znaj Zlu se ne predaji On  ti nije  taj Nakon nas ništa više  nije isto Gledam naše mjesto Pošto znam da Kad malo bolje razmislim Tebe voli tolko Ne boli sad tolko  Dok sjedim u stanu U mraku   i vračam stare filmove Pamtim svaki sat Pamtim svaki tren Pamtim svaki dah Znam te napamet Ti mi reče znaj Za nas  je kraj…

Zimski vjetar

Na malom gradskom otoku uvenuše svo cvijeće. Što im se dogodilo, nitko reć mi neće. I sije sunce satima, I spušta se kiša, ali nijedan mali cvijet prirodu ne usliša. Dok na sivoj livadi,  u hladu ispod hrasta, ne zapuše zimlji vjetar i stabljičica nasta. Danas se pod hrastom bijela tratinčica kreće; Na malom gradskom otoku raste novo cvijeće.

Ne traži od mene ljubav

Ne traži od mene da ljubav ti dam u očaju svome kad me poželiš. Riječi lažne teže su od grijeha, trenutak obmane za nevinu dušu tek slaba utjeha. Srce moje željno je da luta. To nemirno srce ne daj da sputa sumorna sjena. Ne traži od mene da postanem žena od koje ćeš požudno krasti toplinu u noćima hladnim kad ostaneš sam. Dok nevjeru svoju slobodom ćeš zvati, ne traži od mene da ljubav ti dam.