TOPLA KUPKA

godila bi,onako stvarna,kupka od mirisnih soli,pomiješana zrncima ljubavi,tik do…svijeća koja goridanima i noćimaza dvoje nas,pjenasta površina iz kojeizranjaju vrhovinapetih udova,prijeko je potrebnapromjenau obliku pare kao rezultatvrućih poljubaca i jesenje noćnenakupine vlage…dobra zamisao,ne čekam,odoh do našeg zamišljenogbazena,na prstima bešumno,prava idila,odlična pripremaza sutrašnji polazaku planine……

DORUČAK U TRAVI

rano, rano je,naš doručak u travi,prepun sokova,iscjeđenih vrućih,ovo je vrhunac prijevrhunca,u travi uz milovanjevlati i miris Venerine kose,medna usta, jezik skupljavrijedno radi, mravi škakljaju,dodatni to je ugođaj, usnama sladimo se,prstima popravljamomrvice i kapi, i desert neka nađe se,bogatiji je doručak,crveni se pijetlova krijesta,napaljen do bola, odlazi od nas,kurvišu pernati, mi dovoljni smosebi samima, sebični u slasti,uživanje uz dozu hedonizma,nek nađe se različitost oblika,ne smetaju ni školjke,kobasujesti ću bez šnite kruha, želimje guštirati polako, pravilnogristi prije zadnjeg ulaska uslijedeći sistem probave,živjeli mi, neka nam je u slast,doručak vrijedan svakog griza,gutljaja i liza….

UVOD

htjela bih pročitati,saznati, upoznati,svaki djelić,svaku misao,smjernicu koja na prvi pogledbaca me u trans, stavljampomagalo za čitanje,koncentriram sepoput vrhunskog glumca aline ide, prazan je tekst što vodiu lošu zbilju,ne postoje citati,nema plastičnog opisa, a to obožavam,izluđuju me detalji, uvodna riječne može se zaobići, ni preskočiti,barem ne u mom slučaju,stoga uzimam stvar u svoje rukei pišem temeljcem od plamtećebuktinje, svjetlosti najsjajnijeg sazvježđa,mirisom golog uspaljenog tijela,poškropljenog rosom eksplicita,dišem istovremeno poput vrancau kasu, razbarušenih vlasi i čvrstihudova, u halji ispod koje jasnoocrtava se najseksipilniji uvod u glavnicuonog za čim težila sam od početka…

DAMA I ROBINJA

ne mršti se noćas,opusti te svoje obrveod sijedih, ne želi meni jednog trena, učini od mene robinju i damuu istom vremenu,dotjeraj do zida, skinikrpice od dana i krenimilovati svaki djelić mogastana, ljubi usnamakožu putenu od svilei pritisni jače, ne osjećam bol,to oduvijek je samo neostvarenibio san, zar da ostanemnetaknuta dama u nevinimhaljama, u patnji i kušnjama,krenimo oboje u let, prepustimomjesto požudi koja raspaljuje,moje je tijelo vatra vječnosti,ugasi je svojom muškošću, prodriu toplu dinu pustinje koja zaliječitće svaku ranu,koračaj samnomtišinom postelje, ne prekidaj plesja žena sam vruće krvi i nezasitnatvog besmrtnog kraljeva leta…..

JEZIKOM PROZE

budi pero u mojoj rucii jezik kojim najbolje znamslikati pejzaže s okusimameda,budi lik i glavni junak onepriče čija sam autorica bilaod pamtivijeka i ostat ću u maštama prepunih strasti,želim biti zapažena, želimmnogo toga više od običnepoetese koja svakodnevnoluta ulicama praznog hoda,vjerujem da postojiš tamo negdjegdje kraj vraća se s početkomprvih zumbula, da i ti osjećašblizinu vrhunca koju svaka dobrapriča treba imati i zapamtiti kaopoželjni motiv stiha lirskih ložaili žica violine glavnog orkestra,a onda poput epiloga koji potičekrv u žilama i vina što klizi nizstrune mog pjesništva, pretvori sebar na sekund u stvarnog herojasa licem kojeg prepoznat ću…

LJUBAVNI STATUS

kao da je to najvažnijastvar u ovom prokletstvusivila, pljuvačke, očijuotrovnih….. postavljaju se pitanja glupih statusa u kojimaljubav gubi vrijednost, jačinu,umire nada, guši se snaga….. jesi li vaga, rak, u znaku,možda važan je podznak… ljubavni status…sada…u vremenuapokalipse, ostaje odnešen u sluzispolnog čina, umjesto bračnih zavjeta,na površini oceana plutaju prsteni….. nema više sjećanja, ni zagrljaja, niotiska ruža na okovratniku košuljenoćnog izlaska, status ljubavnikaizblijedio u impotenciji politike, dokženstvenost kao takva nazire se jošsamo u potezima kista nekih davnihDa Vincia……

PREDAJEM SE TEBI

kao gutljaj crnog vina,predajem ti sebe da vrškom svojih ticalaguštaš slad na mojimdojkama, da predešpoput mačka kad nađe seu trenutku slavlja iprstom upireš nježnotamo gdje skrovište jesvih tajni, tamo gdje ležimopoput lavića u brlogui osluškujemo kucanjevlastitog zdenca,samo ove noći koja nemaponovljenih koraka, predajem tipupoljak zvan čežnja,mi ozbiljni smo ljudi, šta ima dase puno priča, dovoljni su pokreti,mreškanja i uzdasi vrući poputkestena, hrskavi što tope seu tvojim ustima, razgaljuju u menivatru zime, postajem ženavraćam se u koljevku razmaženihmisli, primičem se tebi, čudnihnamjera kažeš ali muževnošću talismanadaješ mi znak da igra može krenutipod okriljem Njegova blagoslova,grijeh se briše kad u pitanju smo tii tvoja…

NESREĆA

  kao nesreća bez najave, smrad iz usta po pijanstvu, luku i češnjaku, zaostaloj spermi, kao prizor vještice iz horor filma, osjetih nečijiu nesreću na ramenima straha, vilicu bez zuba, muđunožje ljepljivo od nikad obavljenog snošaja, nesreća nikad ne dolazi sama, konačnog kraja nazire se drama sa njegovim tužnim EPILOGOM, zasluženog gubitnika, ispovraćanog bijednika, pomućenog uma, bez srama, gadljivog hoda, poluzatvorenih očiju, golog tijela njegove krivice, išibanog života, zločestih vena, prozirnih aorta, iz kojih šikta pokvarena, krv pomiješana, ucviljena drhtavih ruku ovisnika sotonske mantre, lažljivih koraka, zapetljane istine po kojoj…

DODAJ MI

  daj mi neki znak i dodaj ružu s klavira, upali radio i pusti moju omiljenu neka svira… digni me u naručaj da pravim se važna kao mladenka na dan vjenčanja, pruži mi buket poljskog cvijeća da vratim se u djetinjstvo  sjećanja…. zaboravi da danas je tišina nedjelje, umotaj me u plahte svilene naše medne postelje…dodaj mi djelić svog Svemira, želim osloboditi se ovog čudnog nemira…. hoću da uhvatimo se za ruke, napijemo vode s hladnog izvora…želim noćas  raspustiti svoje bujne kose, zapisati stih o dva sjajna bisera….

ŽALUZINE

ŽALUZINE je li preteška riječ ili samo pregršt mašte na tanjuru… možda se u njima kriju fantazije mojih i njegovih glava… iskreno  nisam baš sigurna, tek naslanjam glavu na rebrasti svod odlazeći u beskraj bajkovitih livada, slobode udisaja, lijepe su mi, tako slatke i mazne, žaluzine koje svakog jutra dotičem vlažnim usnama, milujem prstima, upadam u hrabru igru, ja stvarna,  igrač bez srama, s vanjske strane,  u maglastim obrisajima, suparnik, baulja primiče se k meni, razboritost pomućena u vrućim strastima, nema strpljenja, osjetih da slomit će, njih, žaluzine od paperja…

Kurva

Moja zvezdice, Ti što sjaše nada mnom puna znatiželje, Tebe, samo Tebe, imadoh i samo mi Ti prosvetli mračan put moj. Sada kada crne vlasi na glavi već olako brojim, Kada moje duge noge od traganja poklekoše ovde, A moje telo ukočeno i smoždeno od bludnih puteva i dodira, Sada Te molim uzmi mi onaj jedini čisti deo moje duše, Uzmi ga iz ove napaćene ljušture i oslobodi ga ovih mora. Zvezdo nekrštena, Ti što sijaš nada mnom puna znatiželje, Osvetli naša požudom sagorela tela, Dobro pogledaj lepotu njegovog tela…

OPAKO

  mjesto, vrijeme i granica, opako stvorenje na vidiku, nespremna za prihvat, gori daljina,  blješti svjetlo, miriše piće umjesto parfema, trudim se, upirem snagu, klanjam se noći, dozivam imenom misleći da san postat će java, možda  kleknut ću pred diva, istovremeno nježnog mačka koji prede, slini gledajući me u oči direktno i mazno, jako je, trese se, tlo pod nogama, ostajemo bez krpica tek kopija prvih ljudi, namjera jasnih, palmini listovi peru nam lica, osjećamo se poput prvorođenaca, nevino, željno,  dotičemo nožnim prstima nešto nalik erosu, uvjereni da samo je nama…

DAJ ME….

  nije naredba, tek jedna od mojih sanja, želja što li, ni sama ne znam, hoću samo osjetiti svjetlost na obrazima, sunce u moru crnila, trunku meda na upaljenim obrazima, reci ženi da je voliš, da je želiš, da to nisu tek puste priče, zagrli nju i digni je  u naručje, dotakni bedra ispod šuškave haljine, budi fer, budi momak kojeg do sad osjetila nije, ispuni jednu od mnoštva, odvedi u carstvo gdje caruje divlji plamen, budi ono nešto, ono njeno davno ispisano, naslikano ali nikad dorečeno, usliši molitvu u kojoj…

Vruca noć

Vruća noć skida sa sebe haljinu od strasti Ruke željne mirisa miluju razgolićenu orhideju Telo uz telo vatrom pucketa, ognjištem gori ka večnosti Opekotine poljupcima greju hladne noći otkrivajući izdaju Obmana se topi nad znojem požude zadivljene prolaznošću Ova vruća noć se slatko hrani krvlju poslednjeg izdaha Žrtva se ponosom lomi u mraku pa besno prkosi izdržljivošću Usta što nose smrt nožem je oslobađaju dubinskog straha Vruća noć se udvara onim zlim zavodljivim osmehom Uvijena providnim, nemirnim zavesama što plešu Šapuće tvoje ime požudno tihim primamljivim glasom Bludna postelja oštrim…

NESTAJANJE

U tvoje tijelo utisnuta pokušavam zaboraviti sebe, ne biti, ne čuti, ne osjećati, izgubiti se u tvom kriku, u dahu sagorjeti, smrviti se pod prstima… I neka nestanem! Do prvog poljupca koji donosi buđenje.

Laž kao laž Kao I sve ostalo S vremenom Navikneš živjeti s njom Ni ne osjetis ju Makar je se podsvjesno sječaš Ali ju ne osječaš.

TE NOĆI

  te izuzetno lijepe noći,  čarobnog štiha, dok kapljice igrale su svoj djevičanski ples, došao si po me, odlučio raskrinkati sve što tajila sam, u sebi nosila, nikome nikad odavala, znao si u tančine put, iskusno držao me u čudnoj neizvjesnosti, bez posebne pripreme, stao, bez škripa guma, nečujno poput gladne zvijeri vrebao svoj plijen u bedrima zrele voćke, obasipao zrncima vlažnim rasjek raskošnih grudi, gledao me očima  bespomoćnosti, a zapravo svaki tvoj košćati prst polako sjedao na užarenu tipku neprimjetno smješio se reakciji mog tijela, prokletnik,  zar sam ja…

Meandering Peacocks

The magic of motion in and out emotion the artfull of screwing an orgasmic brewing Down above and under slamming like a thunder tunneling regrinder riverlike meander Nera hot caldera fresh alohe vera drilling, grounding, milling yelling, spelling, smelling misty heights of mountain peaks while the bed squeaks for a weeks

VRELE MISLI

  oh kako počinju da se množe misli vrele, slatke, tko im odoliti može, a u mene dvojba, za kratko nastane muk, kad shvatih želju, uvijem se oko njega, nalik bršljanu  na starom hrastu, privuče me k sebi,  stegne oko struka, makne krpice, prsti pobjegnu na dva moja kamena oka, uzdrhtim na tren, javi se volja, on nastavlja  putanjom do sidrišta, misli razbarušene, zaključavam vrata, zavjese smiju se u glas, navlače miris prigodan, misle na nas, ovo je noć možda bez svitanja, rađa se strast, miče mi kosu s vrata,…

Balada o Ani

Balada o Ani Kad slast poljupcem brodi A more iz dojki kane Dodir se sa telom srodi U krasnoj požudi, Ane Ljubav je beskraj u letu Sunčev prah iz letnjeg dana Žudnja se množi u susretu Kad naga je i svoja, Ana Naša tela u grču i navali Gori smokva u rajskom bezdanu Kao utopljenik na zlatnoj obali Zagrlio sam anđela, doživeo Anu.

Soba se boji u bijelo

  Soba se boji u bijelo Mijenjam svoje tijelo I ono mijenja mene Grabim miris žene Koju dobro poznajem I ništa ne spoznajem Samo živim zdravo I ulazim ti pravo Kad se tijela oznoje Vražji tračci spoznaje Ulaze u mene I shvaćam miris žene I ona shvaća mene.