Kategorija: Erotika

godila bi,onako stvarna,kupka od mirisnih soli,pomiješana zrncima ljubavi,tik do…svijeća koja goridanima i noćimaza dvoje nas,pjenasta površina iz kojeizranjaju vrhovinapetih udova,prijeko je potrebnapromjenau obliku pare kao rezultatvrućih poljubaca i jesenje noćnenakupine vlage…dobra zamisao,ne čekam,odoh do našeg zamišljenogbazena,na prstima bešumno,prava idila,odlična pripremaza sutrašnji polazaku planine……

rano, rano je,naš doručak u travi,prepun sokova,iscjeđenih vrućih,ovo je vrhunac prijevrhunca,u travi uz milovanjevlati i miris Venerine kose,medna usta, jezik skupljavrijedno radi, mravi škakljaju,dodatni to je ugođaj, usnama sladimo se,prstima popravljamomrvice i kapi, i desert neka nađe se,bogatiji je doručak,crveni se pijetlova krijesta,napaljen do bola, odlazi od nas,kurvišu pernati, mi dovoljni smosebi samima, sebični u slasti,uživanje uz dozu hedonizma,nek nađe se različitost oblika,ne smetaju ni školjke,kobasujesti ću bez šnite kruha, želimje guštirati polako, pravilnogristi prije zadnjeg ulaska uslijedeći sistem probave,živjeli mi, neka nam je u slast,doručak vrijedan svakog griza,gutljaja i liza….

htjela bih pročitati,saznati, upoznati,svaki djelić,svaku misao,smjernicu koja na prvi pogledbaca me u trans, stavljampomagalo za čitanje,koncentriram sepoput vrhunskog glumca aline ide, prazan je tekst što vodiu lošu zbilju,ne postoje citati,nema plastičnog opisa, a to obožavam,izluđuju me detalji, uvodna riječne može se zaobići, ni preskočiti,barem ne u mom slučaju,stoga uzimam stvar u svoje rukei pišem temeljcem od plamtećebuktinje, svjetlosti najsjajnijeg sazvježđa,mirisom golog uspaljenog tijela,poškropljenog rosom eksplicita,dišem istovremeno poput vrancau kasu, razbarušenih vlasi i čvrstihudova, u halji ispod koje jasnoocrtava se najseksipilniji uvod u glavnicuonog za čim težila sam od početka…

ne mršti se noćas,opusti te svoje obrveod sijedih, ne želi meni jednog trena, učini od mene robinju i damuu istom vremenu,dotjeraj do zida, skinikrpice od dana i krenimilovati svaki djelić mogastana, ljubi usnamakožu putenu od svilei pritisni jače, ne osjećam bol,to oduvijek je samo neostvarenibio san, zar da ostanemnetaknuta dama u nevinimhaljama, u patnji i kušnjama,krenimo oboje u let, prepustimomjesto požudi koja raspaljuje,moje je tijelo vatra vječnosti,ugasi je svojom muškošću, prodriu toplu dinu pustinje koja zaliječitće svaku ranu,koračaj samnomtišinom postelje, ne prekidaj plesja žena sam vruće krvi i nezasitnatvog besmrtnog kraljeva leta…..

budi pero u mojoj rucii jezik kojim najbolje znamslikati pejzaže s okusimameda,budi lik i glavni junak onepriče čija sam autorica bilaod pamtivijeka i ostat ću u maštama prepunih strasti,želim biti zapažena, želimmnogo toga više od običnepoetese koja svakodnevnoluta ulicama praznog hoda,vjerujem da postojiš tamo negdjegdje kraj vraća se s početkomprvih zumbula, da i ti osjećašblizinu vrhunca koju svaka dobrapriča treba imati i zapamtiti kaopoželjni motiv stiha lirskih ložaili žica violine glavnog orkestra,a onda poput epiloga koji potičekrv u žilama i vina što klizi nizstrune mog pjesništva, pretvori sebar na sekund u stvarnog herojasa licem kojeg prepoznat ću…

kao da je to najvažnijastvar u ovom prokletstvusivila, pljuvačke, očijuotrovnih….. postavljaju se pitanja glupih statusa u kojimaljubav gubi vrijednost, jačinu,umire nada, guši se snaga….. jesi li vaga, rak, u znaku,možda važan je podznak… ljubavni status…sada…u vremenuapokalipse, ostaje odnešen u sluzispolnog čina, umjesto bračnih zavjeta,na površini oceana plutaju prsteni….. nema više sjećanja, ni zagrljaja, niotiska ruža na okovratniku košuljenoćnog izlaska, status ljubavnikaizblijedio u impotenciji politike, dokženstvenost kao takva nazire se jošsamo u potezima kista nekih davnihDa Vincia……

kao gutljaj crnog vina,predajem ti sebe da vrškom svojih ticalaguštaš slad na mojimdojkama, da predešpoput mačka kad nađe seu trenutku slavlja iprstom upireš nježnotamo gdje skrovište jesvih tajni, tamo gdje ležimopoput lavića u brlogui osluškujemo kucanjevlastitog zdenca,samo ove noći koja nemaponovljenih koraka, predajem tipupoljak zvan čežnja,mi ozbiljni smo ljudi, šta ima dase puno priča, dovoljni su pokreti,mreškanja i uzdasi vrući poputkestena, hrskavi što tope seu tvojim ustima, razgaljuju u menivatru zime, postajem ženavraćam se u koljevku razmaženihmisli, primičem se tebi, čudnihnamjera kažeš ali muževnošću talismanadaješ mi znak da igra može krenutipod okriljem Njegova blagoslova,grijeh se briše kad u pitanju smo tii tvoja…

  daj mi neki znak i dodaj ružu s klavira, upali radio i pusti moju omiljenu neka svira… digni me u naručaj da pravim se važna kao mladenka na dan vjenčanja, pruži mi buket poljskog cvijeća da vratim se u djetinjstvo  sjećanja…. zaboravi da danas je tišina nedjelje, umotaj me u plahte svilene naše medne postelje…dodaj mi djelić svog Svemira, želim osloboditi se ovog čudnog nemira…. hoću da uhvatimo se za ruke, napijemo vode s hladnog izvora…želim noćas  raspustiti svoje bujne kose, zapisati stih o dva sjajna bisera….

ŽALUZINE je li preteška riječ ili samo pregršt mašte na tanjuru… možda se u njima kriju fantazije mojih i njegovih glava… iskreno  nisam baš sigurna, tek naslanjam glavu na rebrasti svod odlazeći u beskraj bajkovitih livada, slobode udisaja, lijepe su mi, tako slatke i mazne, žaluzine koje svakog jutra dotičem vlažnim usnama, milujem prstima, upadam u hrabru igru, ja stvarna,  igrač bez srama, s vanjske strane,  u maglastim obrisajima, suparnik, baulja primiče se k meni, razboritost pomućena u vrućim strastima, nema strpljenja, osjetih da slomit će, njih, žaluzine od paperja…

  nije naredba, tek jedna od mojih sanja, želja što li, ni sama ne znam, hoću samo osjetiti svjetlost na obrazima, sunce u moru crnila, trunku meda na upaljenim obrazima, reci ženi da je voliš, da je želiš, da to nisu tek puste priče, zagrli nju i digni je  u naručje, dotakni bedra ispod šuškave haljine, budi fer, budi momak kojeg do sad osjetila nije, ispuni jednu od mnoštva, odvedi u carstvo gdje caruje divlji plamen, budi ono nešto, ono njeno davno ispisano, naslikano ali nikad dorečeno, usliši molitvu u kojoj…

Balada o Ani Kad slast poljupcem brodi A more iz dojki kane Dodir se sa telom srodi U krasnoj požudi, Ane Ljubav je beskraj u letu Sunčev prah iz letnjeg dana Žudnja se množi u susretu Kad naga je i svoja, Ana Naša tela u grču i navali Gori smokva u rajskom bezdanu Kao utopljenik na zlatnoj obali Zagrlio sam anđela, doživeo Anu.