SPECIJALAC (Noćne more )

  Na svom  putu… pregazih i preko Ratom umorenih četveronožnih životinja a i onih još živih što su uzdisale zaražene u krečnim jamama preko naših u raspadanju usput stekoh i prijatelja do groba Slavuja u krletci koji se ponašao kao najmiliji pas Ali svejedno nije cvrkutao (ipak sam ga poslije u žaru ratnog hodočašća poklonio robijašima)   Na svom putu… U predahu živjeh i sa bradatim pustinjacima osnovah filozofsku školu obožavatelja plavuša u halterima  u pećini iz koje su mi došli preci Pompozno potvrdih ništavilo … a Povalih i glupu…

I došao sam ovdje Samo zbog komentara. To je mom egu Rana naj slađa. Sam u ovome svijetu Samo nečija pažnja U meni novu nadu Rađa. Kod mene se inspiracija Nikad ne potkrada Ja mislim samo Kreativno I ekstremno I ovdje sam Pod put leptira U svakom trenu. Neželim mjenjati šhemu Da se ne nađem u problemu. Naučio sam Kako je biti vrag Kako je biti bog U mome svijetu Sada je sve to dosadno.

MOLITVA HRVATSKE , NARODU SVOME

(Poema) ( Covjece , pazi da ne ides malen ispod zvijezda)    A.B. Simic, hrv. pjesnik Znam da me neizmjerno ljubis, Narode moj, kao i svakome, i meni ljubav mnogo znaci Ona me jaca, ona me oplemenjuje, Iz nje sva moja, i tvoja, Narode moj Ljepota izvire i zraci… Zivimo u vrijeme velikih ocekivanja i Nade da tvoja ljubav nije slijepa i nepravedna ili da su joj ciljevi, mozda,  neljudski i zli… da ljubeci mene, odvise slijepo mozda druge, oko mene, ne volis, ne postujes, ne uvazavas, cak, mozda ,…

Oluja–Kolovoz 1995

Oluja — Kolovoz 1995 Piše Ante Marinović, Stankov Moj naroda ovo je posvećeno velikim generalima Zadri i Gotovini General Zadro sa herojima lomio i u Vukovaru kičmu joj slomio General Gotovina brusio Oluju na brusio i u Kninu glavu odrubio Josipa Juraja Strosmajera i Josipa Broza bravara jugoslaviji sotoni Sloboda je vrjednija od zlatnog teleta i svakog života i za naciju spas Istina je narod o bez svoje slobode skriven kao ona ispod zemlje glista Hrvati živjeli na svojoj zemlji u jugo-kavezu kao stoka sakriti od svijeta Bez Hrvata na…

MOLITVA

ča reči da ne ufendin Boga, samo zmoliti Očenaš na uvi Dan, za krv prolivenu, živote zgubljene, dicu ka ustala su prez oci i matere, a čuda je takovih, pensiri se mišaju kako glog u travi, sunce peče, ne rabi drugo soli na rane, vijola se bandira naše lipe danas tamo na visokoj stini, oči se stišču pak suza se skala, trjen je z rukon ka boli, boli aprsti teški, lita svoje delaju, nideri krščenega duha, ma kako je samo tiho, a znan, virujen trdo da zbuditi če se mlado…

Neopisivo (postumno)

Ima jedna zemlja stara ime joj Kroacija Mundijalom ona hara nogometna gracija Njeno more i potoci iznjedrili ribice njene gore, škrape, doci Rakete i Lukice Slavonija Mandža dala a Zagora Rebića Hrvatska je zemlja mala Ćirotovih Dalića I još bezbroj malih tića čekaju plakete i curica i mladića sve same Rakete Ne srdi se ti prijatel ak ti morti smeta i ti plješći Vatrenima gor’ na vrhu Svijeta

FIFA Svjetski Kup

FIFA Svjetski Kup Piše Ante Marinović, Stankov 1998 FIFA Svjetski Kup Ta prkosna i voljena koja srdi i veseli na bojnom polju lopta Ona k’sebi privlači fine dečke i publiku sa svih kontinenta Gle više od sto malih i velikih država takmičili se s’njome Da kako bi oni časno digli slavu ime i ponos narodu svome Nažalost mnoge od njih već su odavno bol i tugu popušile Trideset i dvije zadnje u areni za slavu se hrvale i driblale Nogometaši ovih država za svoj narod medalju osvojiti htjeli Dvadeset devet…

Ognjeni srebrenjaci

A u ruke Mandžukića Mara svaka puška Englezote hara a ne znaju žalosna im majka da ih Ivan gleda iz prikrajka Ivan Grozni Perišić Ivane zamrznuo BBC-ekrane Oj Rebiću iz Donjijeh Vinjana svaka majka engleska te sanja kažu neka pati kome smeta svaka bi te sad htjela za zeta skršili smo te bahate Angle Lukica ih razvuko ko špangle Pregazismo Temzu potok plitak uz hrvatski rapsodijski Tik-Tak još od Sene napraviti Palić pa će Zlatan biti Zlatko Dalić

GENOCID

“Sta je to genocid”?!, upitase me onako kao usput… kao nebitno im, kao ne boli ih… meni je bolna sama pomisao na unistavanje jednog naroda a posebno moga, jer svi mi bosanci i hercegovci smo Srebrenica, svi smo ozalosceni onoga dana kad svijet nije reagovao jer ga ne interesuje, kad se cuo samo jecaj majki za muzevima i sinovima koji im se nece vratiti, interesuje me i boli me bol moga naroda, to je i moja bol, i neka se ne okrecu zlikovci, jer sudbina se zna pograti sa svima,…

Barok, amor i krabulje

Hrvatska Atena Grad mira od stijena Perlom od Jadrana Dubrave mu grana Porporele fero gasi dundo Pero i Kata i Mara svjež rev od tovara Gundulići tići cure i mladići barok, renesansa stradunska romansa Amor Gradom cvjeta i Zuzzori Cvijeta i Gondola Marijeta poezijom svijeta Zvonom Svete Marije djeca su Peskarije pod jedrima plaha Grad je Svetog Vlaha U plaštijeh u kapah po njem se sad kreće Big Brothera dah okul(o)arske leće

Bricenno

Ako si zdrican i nijesi škican onda si konavoski brican Ako si ‘nogo opaso međa i njijov dundo ti je pređa od kadaruna ako ti vino i lozje mlijeko materino nije ni važno s koje si bande đe su te Potkola nosile ande jesi li ‘zGornje ili iz Donje bande su sempre imale vonje ili poPeci il po šokeci po Jani maloj i malom Miji po maliciji *Brican 1. U starom Dubrovniku podrugljiv naziv za Konavljane     koji su nosili perčine i bričili glavu. 2. Od talijanskog “briccone” za…

PJESMA VELEBITSKOJ LIPOTI

Lipojko rasplesana na miloj planini, Velebitska balerino tebi se svijet divi, Bog je ostavio veliki trag da mu je ples duša nasmijanih drag! Pleši u bijelom ruhu, uskoro će ti haljinicu ukrasiti proljetno cvijeće, sveti Ante nek te blagoslivlja, u lipoti zavičaja je milina!   Velebite stasiti, sveta si planina, nama malenima, blagoslovom nas darivaš sa tih visina dodirujući Nebo, gledajući plavetno more, u tebi sviću miomirisne zore i ptice rajske rado gnijezda na tvome drveću prave, Ličkim srdašcima pjevaju, da je je Lika srce Hrvatske! Na mir pozivaju ljude…

Marčanica Ragusina

Marčana bura je specijalka gerilski način joj borbe podiže vihore slanoga talka i svija brodima korbe Podvija, cvili, škripje i stenje valovljem tuče i valja stijenje ledena daha morskoga praha udara kipove Svetoga Vlaha A Starac Sveti defora mira kao da žezlom dirigira i marčom od bure marčanice Gradu budi usnulo lice

Kameni duhovi Grada

Na kamenu smo mi svi se rodili kamenim Gradom djetinjstva brodili miri su kameni nas porodili njegovim kamenom bosi smo hodili Ubosti nijesmo se imali našto o kaži Grade ti pusta mašto zvonik ne zvoni, već ko da kleca gdje su ti tvoja malena djeca Muzej si posto voljeni Grade duh Hamletovog ćaćka kamenom tvojijem sad su parade tek golub i žuta mačka

Replikanti

Kambjali odavno Mara i Bara falsi zvonikom zvone sad su u Dvoru, kako mi para ko dvije stare none Da će i Orlanda kambjat sa falsijem šuškaju svi kuloari u Dvor će i on s rasjedom krasnijem zvonarit k Bari i Mari Još Điva Franova na placi drže al i na nj oči prže već vidim kako i njega vodu on im je spjevo Slobodu I Svetom Vlahu na tronu gore ćeli bi skratit muke jer da ga solju ispralo more Grad će mu ispast iz ruke Ruđera nijesu još…

Sloboda Svetog Vlaha

Libertas nije sloboda on je još više od nje bijelo mu jedrilje broda Raguse sanja on sne Libertas to su zvonici Grad s njima nebo dotiče svi sneni pisci… pjesnici Dubrava ime im kliče Gospođe i gospari diklice i teklići Libertas to su fumari iz kojih Grad nebu čiči Svetome Vlahu sa svoda on je Libertas Raguse nije Libertas sloboda to Svetog Vlaha su suze *Sloboda Svetog Vlaha – U starom Dubrovniku, svi odbjegli osuđenici i izgnanici mogli su slobodno, bez straha od progona, doći u Grad na Parčev dan.

Čelični anđeo

  Anđeo s neba u davnome veku Plavetnilom nas prosvetli i spoji, Blagosiljaše slavnu skromnu reku I njegov duh tu nastavlja da stoji   Gde mutna voda vekovima teče I sad se muči ispred ostataka Te mračne priče što čoveka peče, A zasvetluca od sunčevog zraka.   I žar sumračni zaslepi i budi Pred vlažnim okom stare uspomene, Sve svetle tajne što ispune grudi; Al’ dođe tama i realnost krene…   Svi nerođeni, svi mi krhki tada Sa mladim telom što se buke boji, Svi što videste anđela da pada;…

Vječna Domovina

Crven bijeli plavi cvijete, ne mogu lakomost i sujete zlih ljudi što se tobom časte uzeti tvoje prirodne ljepote.   Ne može čovjek bez srama ni sa svim Kunama ništa visokim planinama, vjetru i djetelinama.   Sve će gusare utopiti more, a njihove pare raspiriti bure.   Ne mogu ruke dirati oblake, a što mogu oprati će rijeke i najtvrdokornije fleke   i otiske prstiju ljudi koji u tebe diraju, sveto ne poštuju i bezvrijedno kupuju.   Koliko god bili bogati crna će ih zemlja pokriti, a onda će im…

Atlantida, daleka i sama

Ako  me danas pošalju na Atlantidu, za mene će to biti pravi šok. Jer to nije moja izborna jedinica, a od rodbine teško da se još nekog sjećam. Ta je ničija zemlja navodno i potonula, izgubljena, zagubljena, štoli, a ja u zadnje vrijeme loše plivam. Zalihe su mi tanke i brzo se kvare. O čemu se radi još točno ne znam, ali ću vam reći sve kad se vratim. Možda i prije. Mislim da se radi o nekoj igri, ili kazni. Možda neki novi Ex ponto? Samoća, mir i tišina,…

Dragi Dome

Neću zvonit’ na sva zvona, al’ da nije boljelo me, jest. Neću rušiti ni slovo s trona, još ću više raširiti pest jer ja drugo nemam i drugačije ne mogu htjeti. Još se uvijek na letove spremam, vjerujem da mogu poletjeti da ti mognem pokazati visove, cvijeće plemenito iz divljina i nikada osvojene klisove gdje je istinska, bremenita tišina. Znam da boli i da peče svaka travka na kamenu hrapom, ali mi je draže svako žeče; hladit će me oblak svojim hlapom. Kada stignem tamo gdje se vide oči neba,…